Razlike između izmjena na stranici "Walter Ulbricht"

Dodano 889 bajtova ,  prije 6 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m/м (Bot: migracija 41 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q2628 na Wikidati)
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
{{Infookvir političar
|ime= Walter Ulbricht
|datum rođenja=[[30. 6.|30. lipnja]] [[1893]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Njemačka|empire}} [[Leipzig]], [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]
|datum smrti= [[1. 8.|1. kolovoza]] [[1973]].
|mjesto smrti={{flagicon|Istočna Njemačka}} [[Istočni Berlin]], [[Nemačka Demokratska Republika|DDR]]
|malaslika=
|opis male slike=
|prethodnik2= [[Wilhelm Pieck]]<br>''(kao predsjednik države)
|predsjednik=
|mandat_start= [[25. 7.|25. srpnja]] [[1950]].
|mandat_kraj=[[3. 5.|3. svibnja]] [[1971]].
|mandat_start2=[[12. 9.|12. rujna]] [[1960]].
|mandat_kraj2=[[1. 8.|1. kolovoza]] [[1973]].
|vjera=
}}
'''Walter Ulbricht''' ([[Leipzig]], [[30. 6.|30. lipnja]] [[1893]]. - Istočni [[Berlin]], [[1. 8.|1. kolovoza]] [[1973]].), [[Njemačkanemačka|njemački]] političar i državnik, član [[Njemačka partija socijalnog ujedinjenja|Njemačke partije socijalnog ujedinjenja]] i jedan od vodećih ljudi [[DDRNemačka Demokratska Republika|Istočne Njemačke]].
 
Godine [[1912]]. postao je član Socijaldemokratske partije Njemačke, a za Prvog svjetskog rata pristupio je organizaciji Spartakovaca. Bio je zastupnik u [[Reichstag]]u od 1928.-1933. kada je emigrirao u [[Moskva|Moskvu]]. Za španjolskog građanskog rata bio je politički komesar u stožeru međunarodnih brigada, a za Drugoga svjetskog rata član nacionalnog komiteta "''Slobodne Njemačke''" (u Moskvi). Od [[1950]]. je prvi sekretar Jedinstvene socijalističke partije Njemačke, a od [[1953]]. i prvi predsjednik vlade Njemačke Demokratske Republike ([[Nemačka Demokratska Republika|DDR]]). Nakon smrti [[Wilhelm Pieck|W. Piecka]], postao je [[1960]]. predsjednik Državnog vijeća.
 
==Rane godine==
 
Walter Ulbricht je rođen [[30. 6.|30. lipnja]] [[1893]]. u [[Leipzig]]u kao sin krojača. Ulbricht je 8 godina svoga djetinjstva proveo u osnovnoj školi (''Volksschule''). Nakon završene škole školovao se za [[stolar]]a. Njegovi su roditelji još od njegovog rođenja bili aktivni članovi [[Socijaldemokratska partija Njemačke|SPD]]-a, a sam Ulbricht se stranci prodružio [[1912|1912.]]
 
==Prvi svjetski rat i Weimarska Republika==
 
Ulbricht je u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] služio od [[1915|1915.]] do [[1917|1917.]] i to u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]] na [[Istočni front (Prvi svjetski rat)|Istočnom frontu]] i na [[Balkanski front|Balkanu]].<ref>Frank, Mario, ''Walter Ulbricht. Eine Deutsche Biographie'' (Berlin 2001.) str. 52-53.</ref> Dezertirao je [[1917|1917.]] jer se od samof početka protivio ratu. Ubrzo su ga uhitilu u [[Charleroi]]ju, [[Belgija]], no pušten je već [[1918|1918.]] tijekom [[Njemačka revolucija 1918. - 1919.|Njemačke revolucije]]. Godine [[1917|1917.]] postao je i član [[Neovisna socijaldemokratska stranka|USPD-a]] nakon što se ta stranka odvojila od [[Socijaldemokratska partija Njemačke|SPD]]-a zbog nesuglasica oko sudjelovanja [[NjemačkoNemačko Carstvo|Njemačke]] u ratu. Tijekom same revolucije, postao je član Vojnog sovjeta svoje trupe iz Prvog svjetskog rata, a [[1920|1920.]] postaje član [[Komunistička partija Njemačke|KPD-a]]. U Centralni komitet stranke ulazi [[1923|1923.]] godine. Od [[1924|1924.]] do [[1925|1925.]] pohađao je Međunarodnu lenjinističku školu koju je utemeljila [[Kominterna]]. Zbog svog zalaganja i truda, [[1926|1926.]] dobiva mjesto u regionalnom parlamentu [[SaskaSaksonija|Saske]] (''Sächsischer Landtag''). Od [[1928|1928.]] do [[1933|1933.]] bio je član ''[[Reichstag]]a'' kao predstavnik Južne [[Vestfalija|Vestfalije]], a od [[1929|1929.]] obnaša i dužnost Predjednika KPD-a u [[Berlin]]u.
 
Nekoliko godina prije dolaska [[NSDAPnacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacista]] na vlast [[30. 1.|30. siječnja]] [[1933|1933.]], česte su bile smetnje uzrokovane prisutnošću paravojnih jedinica ljevičara i desničara. Nasilje povezano s demonstracijama bila je česta pojava, a pobornici dvaju strana su se stalno sukobljavali sa protivničkom stranom i policijom. Godine [[1931|1931.]], berlinski su komunisti donijeli službenu politiku prema kojoj se za svakog komunista ubijenog od strane policije treba ubiti 2 policajca, te je u skladu s tim Ulbricht nagovorio svoje kolege [[Heinz Neumann|Heinza Neumanna]] i [[Hans Kippenberger|Hansa Kippenbergera]] da isplaniraju ubojstvo dvojice berlinskih policajaca, Paula Anlaufa i Franza Lencka. [[Datoteka:Fotothek df pk 0000174 019.jpg|thumb|left|370px|Ulbricht drži govor na konferenciji SPD-a [[1946.]] godine.]] Ubojstva su izvršili Erich Ziemer i kasniji Šef za nacionalnu sigurnost u Ulbrichtovom kabinetu, [[Erich Mielke]]. Godine [[1932|1932.]], [[Kominterna]] je naredila komunistima da surađuju s nacistima tako da su se Ulbricht i [[Joseph Goebbels]], nacistički ''[[Gauleiter]]'' u Berlinu, dogovorili i nagovorili svoje stranačke kolege da podrže štrajk berlinskih prevoznika u studenom [[1932|1932.]] Štrajkašima se nije svidio prizor u kojem su komunisti i nacisti zajedno marširali, tako da je štrajk prekinut nakon samo 5 dana.<ref>Frank, Mario, ''Walter Ulbricht. Eine Deutsche Biographie'' (Berlin 2001.) str. 88-89.</ref>
 
==Treći Reich i Drugi svjetski rat==
 
Kada je [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|NSDAP]] došao na vlast [[30. 1.|30. siječnja]] [[1933|1933.]], ubrzo je započeo progon njemačkih komunističkih i socijaldemokratskih vođa. Nakon što je vođa KPD-a, [[Ernst Thälmann]], uhićen, Ulbricht je započeo kampanju kako bi ga zamijenio na mjestu Predsjednika Komunističke partije Njemačke. Mnogi su njegovi protukandidati ubijeni u [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u zahvaljujući Ulbrichtu.<ref>Frank, Mario, ''Walter Ulbricht. Eine Deutsche Biographie'' (Berlin 2001.), str. 117-121. Frank za primjer navodi samo Kippenbergera. Ostali su protukandidati također ubijeni, ali najvjerojatnije na inicijativu [[NKVD]]-a, uzimajući u obzir antinjemačko ludilo u SSSR-u u to vrijeme.</ref>
 
Ulbricht je od [[1933|1933.]] do [[1937|1937.]] živio u [[egzil]]u u [[Prag]]u i [[Pariz]]u. Ublirhct je također, pomoću mnogih zakulisnih igara, uspio srušiti Njemački narodni front kojeg je u Parizu vodio [[Heinrich Mann]], a sve s ciljem kako bi ta organizacija pala pod nadležnost [[Kominterna|Kominterne]]. Ulbricht je pokušao negovoriti [[Willi Münzenberg|Willija Münzenberga]], osnivača KPD-a, da ode u SSSR, navodno kako bi se ''"oni pobrinuli za njega"'', ali bez uspjeha - Münzenberg je odbio. Ako bi prihvatio, Münzenberg bi vjerojatno bio uhićen ili progonjen, nešto na što su mislili i sam Münzenberg, ali i Ulbricht.<ref>Frank, Mario, ''Walter Ulbricht. Eine Deutsche Biographie'' (Berlin 2001.), str. 124-139.</ref> Ulbricht je jedan period proveo i u [[ŠpanjolskaŠpanija|Španjolskoj]], tijekom [[Španjolskišpanski građanski rat|građanskog rata]], kao predstavnik Kominterne. Njegova dužnost bila je osigurati likvidaciju Nijemaca koji su služili republikancima, ali se nisu smatrali dovoljno lojalni [[Josif Staljin|Staljinu]]u. Neki od njih su slani u [[Moskva|Moskvu]] na suđenje, dok su neki strijeljani na licu mjesta.<ref>Robert Solomon Wistrich, ''Tko je tko u Trećem Reichu'', Routledge, 2001.</ref><ref>John Fuegi, ''Brecht i kompanija: Seks, politika i stvaranje moderne drame'', Grove Press, 2002., str.354</ref><ref>Noel Annan, ''Mijenjajući neprijatelje: Poraz i obnova Njemačke'', Cornell University Press, 1997., str.176</ref> Ulbricht je u SSSR-u živio od [[1937|1937.]] do [[1945|1945.]]
 
Tijekom [[Njemačko-sovjetski savez 1939. - 1941.|njemačko-sovjetskog saveza 1939. - 1941.]], Ulbricht je u Kominterninom časopisu ''"Die Welt"'' promovirao suradnju s [[Treći Reichrajh|Trećim Reichom]]. U skladu s tim je utvrdio:
 
{{citat|Njemačka je vlada deklarirala kako je spremna za prijateljske odnose sa Sovjetskom Savezom, dok Englsko-francuski blok želi rat s njim. Sovjeti i njemački radnici žele obustaviti engleske ratne planove.<ref>''Die Welt'', veljača 1940. </ref>}}
 
Nakon [[Operacija Barbarossa|njemačke invazije SSSR-a]] [[1941|1941.]], Ulbricht je postao član skupine njemačkih komunista pod nadležnosti [[NKVD]]-a (u kojoj su bili i pjesnik [[Erich Weinert]] i pisac [[Willi Bredel]]) čiji su zadatci bili prevođenje propagandnog materijala na njemački, pripremanje antinacističkih emisija, kao i hapšenje i ispitivanje nacističkih časnika. U veljači [[1943|1943.]], nakon predaje Njemačke 6. armije [[Bitka za Staljingrad|kod Staljingrada]], Ulbricht, Weinert i [[Wilhelm Pieck]] organiziraju komunističku paradu na ulicama [[Staljingrad]]a u kojoj su mnogi zarobljenici morali sudjelovati. Šef NKVD-a, [[Lavrentij Berija]], rekao je kako je Ulbricht ''"najveći idiot kojeg je ikada vidio"''.<ref>Frank, Mario, ''Walter Ulbricht. Eine Deutsche Biographie'' (Berlin 2001s), str. 241.</ref>
 
==Njemačka Demokratska Republika==
[[Datoteka:Mao, Bulganin, Stalin, Ulbricht Tsedenbal.jpeg|thumb|left|350px|[[Mao Zedong|Mao]], [[Nikolaj Bulganjin|Bulganjin]], [[Josif Staljin|Staljin]] i Ulbricht tijekom proslave Staljinova sedamdeseta rođendana u prosincu [[1949|1949.]]]]
U travnju [[1945|1945.]], Ulibricht je u Njemačku sa sobom doveo skupinu partijskih dužnosnika (''"[[Ulbrichtova grupa]]"'') kako bi započeli rekonstrukciju KPD-a prema načelima [[staljinizam|staljinizma]]. [[SPDSocijaldemokratska partija Njemačke|Socijaldemokrati]] i [[KPD|komunisti]] se unutar [[Sovjetska opkuacijska zona|Sovjetske okupacije zone]] ujedinili i tako stvorili [[Njemačka partija socijalističkog ujedinjenja|Njemačku partiju socijalistočkog ujedinjenja]] (''Sozialistische Einheitspartei Deutschlands'' ili ''SED'') nad kojom je monopol imao [[Josif Staljin|Staljin]]. Sam Ulbricht je igrao važnu ulogu u osnivanju ove stranke.
 
Nakon osnivanja [[DDRNemačka Demokratska Republika|Demokratke Republike Njemačke]] [[7. 10.|7. listopada]] [[1949|1949.]], Ulbricht je postao Dopredsjednik (''Stellvertreter des Vorsitzenden'') [[Ministerrat|Vijeća ministara DDR-a]] (''Ministerrat der DDR'') pod predsjednikom [[Otto Grotewohl|Ottom Grotewohlom]]. Godine [[1950|1950.]] postaje [[SED|Generalni sekretar Centralnog komiteta SED-a]]; ta je titula [[1953|1953.]] promijenjena u ''Prvi sekretar''. Nakon [[Josif Staljin|Staljinove]]ove smrti [[1953|1953.]], Ulbrichtova pozicija je neko vrijeme visila na koncu zbog njegove reputacije okorjelog staljinista. No, koliko god to iroično bilo, spasio ga je [[Istočnonjemački ustanak 1953.]] jer su se [[SSSRsovjetski Savez|sovjetske vlasti]] bojale kako bi smjenjivanje Ulbrichta bilo protumačeno kao znak slabosti.
 
Na 3. Kongresu SED-a, Ulbricht je najavio [[petogodišnji plan]] čiji je cilj bilo udvostručenje industrijske proizvodnje. Kako Staljin u to vrijeme još nije odbacivao ideju ujedinjenje Njemačke, istočnonjemačke su vlasti tek [[1952|1952.]] započele stvaranje socijalističkog društvenog sustava u [[Nemačka Demokratska Republika|DDR]]-u.<ref>Martin Kitchen, ''Povijest moderne Njemačke: 1800. - 2000.'', Blackwell, 2006., str. 328</ref>
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-08788-0004, Walter Ulbricht mit Mitarbeitern.jpg|thumb|350px|Ulbricht sa nekolicinom bliskih suradnika na sastanku ([[1950|1950.]]).]]
Do [[1952|1952.]], 80% industrije je nacionalizirano. Blijedo slijedeći [[staljinizam|staljinistički]] model industrijalizacije, koji je zahtijevao koncentraciju na razvoj teške industrije neovisno o cijeni, pristupaćnost sirovina i ekonomsku pogodnost, stvorena je ekonomija s nedostatkom potrošnih dobara, dok su ona koja su i stvorena uglavnom bila jako loše kvalitete. Razvoj je spiječen i namjernim isključivanjem ''"buržoazijske"'' djece iz višeg obrazovanja. Glavna posljedica ovoga bila je velika emigracija na Zapad: preko 360,000 Nijemaca je emigriralo tijekom [[1952|1952.]] i [[1953|1953.]] godine.<ref>Martin Kitchen, ''Povijest moderne Njemačke 1800. - 2000.'', Blackwell, 2006, str.329</ref>
 
Ulbricht je [[1957|1957.]] organizirao posjet jednoj istočnonjemačkoj kolektivnoj farmi u [[Trinwillershagen]]u kako bi [[Anastas Mikojan|Anastasu Mikojanu]], članu [[Politbiro Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza|sovjetskog Politbiroa]] koji je bio u posjetu, pokazao istočnonjemačku modernu agrikulturalnu industriju. Nakon smrti [[Wilhelm Pieck|Wilhelma Piecka]] [[1960|1960.]] godine, [[SED]] je ukinuo poziciju Predsjednika Istočne Njemačke i umjesto toga stvorio novo državno tijelo - [[Staatsrat]] (Državno vijeće DDR-a). Ulbricht je, kao šef partije, postao predsjednik novoosnovanog državnog tijela i na taj način šef države. Od ove točke pa sve do ranih 70-ih, Ulbricht je bio neosporivi vođa partije i države.
 
Iako je u kasnijim godinama došlo do skromnog razvoja ekonomije, emigracija je i dalje bila velika. Do [[1961|1961.]], na Zapad je emigriralo 1,650,000 ljudi. <ref>Steven Ozment, ''Moćna tvrđava'', Granta, London, 2005 str.294, citira Lothara Kettenackera, ''Njemačka nakon 1945.'' (Oxford, 1997), str. 18-20 i 50-51, te Hagena Shulza, ''Moderna Njemačka'', str. 316</ref> Dana [[13. 8.|13. kolovoza]] [[1961|1961.]], započeli su radovi na onome što će za tri mjeseca postati [[Berlinski zid]]. Zanimljivo je kako se ovo dogodilo samo 2 mjeseca nakon što je Ulbricht eksplicitno negirao ideju o gradnji zida:
{{citat|Nitko nema namjeru graditi zid.<ref>U razgovoru s Annamarie Doherr, berlinskom dopisnicom lista ''[[Frankfurter Rundschau]]'', [[15. 6.|15. lipnja]] [[1961|1961.]]</ref>}}
 
Kada se [[1968|1968.]] dogodila sovjetska invazija na [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]] s ciljem zaustavljanja [[Praško proljećeproleće|Praškog proljeća]], Ulbricht je jasno izrazio svoje zadovoljstvo. Neki su istočnonjemački vojnici čak bili stacionirani na granici, ali ju nisu prešli zbog mogućeg negodovanja ČSSR-a zbog prisutnosti njemačkih vojnika u njihovoj zemlji. Sve je ovo Ulbrichtu osiguralo reputaciju okorjelog staljinista, reputaciju koju će zadržati do smrti.
 
==Novi ekonomski sustav==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-B1006-0007-006, Berlin, Nationalpreis an Dieter Noll.jpg|left|thumb|250px|Ulbricht uručuje nagradu [[Dieter Noll|Dieteru Nollu]] [[1963|1963.]] godine.]]
Od [[1963|1963.]], Ulbricht i njegov savjetnik [[Wolfgang Berger]] su pokušali stvoriti efikasniju ekonomiju preko [[Novi ekonomski sustav|Novog ekonomskog sustava]] (''Neues Ökonomisches System'' ili NÖS). Ovo je značilo da bi se unutar snažnog centraliziranog ekonomskog plana moglo dozvoliti i omogućiti više autonomnih odluka na lokalnoj razini. Razlog ovomu nije bio samo taj da se veći dio posla prebaci na tvrtke već i činjenica da je država shvatila kako se neke odluke donose bolje na lokalnoj razini. Jedno od Ulbrichtovih načela bila je ''"znanstvena"'' izvedba politike i ekonomije - želio je, u svrhu asistencije navedenom, koristiti [[sociologija|sociologiju]], [[psihologija|psihologiju]], ali ponajviše [[prirodne znanosti]]. Učinci NÖS-a, koji su ispravili neke prijašnje pogreške, bili su uglavnom pozitivni i uvelike su poboljšali ekonomsku situaciju u državi.
 
No, NÖS nije bio previše popularan unutar same stranke i od [[1965|1965.]] pojavljivalo se sve više protivnika ideje, ponajviše pod vodstvom [[Erich Honecker|Ericha Honeckera]] koji je imao taktičku podršku [[SSSRsovjetski Savez|sovjetskog vođe]] [[Leonid Iljič Brežnjev|Leonida Brežnjeva]]. Ulbrichtova preokupacija znanošću značila je da je kontrolu nad ekonomijom dobivalo sme manje ''patrijaca'', a sve više stručnjaka. Ulbrichtove ideje su se također kosile i sa ideološkim načelima [[komunizam|komunizma]], što je smetalo određenom broju okorjelih komunista unutar Partije.
 
==Otpust, smrt i utjecaj==
 
Ulbrichtov težak odnos s Leonidom Brežnjevom kasnije se pokazao koban za njegovu karijeru. Dana [[3. 5.|3. svibnja]] [[1971|1971.]], Ulbricht je prisiljen dati ostavku na svim položajima koje je držao zbog ''"slabog zdravlja"'', a naslijedio ga je, uz podršku SSSR-a, [[Erich Honecker]]. Dopušteno je pak da ostane vođa države kao Predsjednik Državnog vijeća. Uskoro je i stvorena honorarna pozicija ''Predsjednika SED-a'' samo radi njega. Ulbirhct je preminuo u jednoj vladinoj gostinjskoj sobi u [[Döllnsee]]u, sjeverno od [[Istočni Berlin|Istočnog Berlina]], [[1. 8.|1. kolovoza]] [[1973|1973.]], tijekom Svjetskog festivala mladih i studenata, nakon što je samo 2 tjedna prije doživio [[srčani udar]]. Dobio je čast državnog pogreba, a pokopan je na groblju ''Friedrichsfelde'' zajedno s mnogim drugim istočnonjemačkim komunistima.
 
Ulbricht je do kraja svog života ostao vjeran [[lenjinizam|lenjinističkim]] i [[staljinizam|staljinističkim]] načelima i jako je rijetko htio ili mogao raditi kompromise. Nefleksibilan i omražen ([[Anthony Beevor]] ga je opisao kao ''"naširoko omraženog staljinističkog birokrata poznatog po svojoj taktici dobacivanja protivnika"''<ref>Anthony Beevor, ''Pad Berlina 1954.'', Penguin Books, London, 2003 str.418</ref>), Ulbricht nije bio tip političaka koji bi stekao veliku potporu i simpatije javnosti. No, s druge strane, pokazao se kao izrazito inteligentan političar sposoban da se izvuče iz jako teških situacija. Iako je uvelike stabilizirao [[Nemačka Demokratska Republika|DDR]], nikada nije uspio povisiti životni standard do razine bliske onoj u [[Zapadna NjemačkaNemačka|Zapadnoj Njemačkoj]].
 
Bio je oženjen dva puta. Pri brak sklopio je [[1920|1920.]] s Marthom Schmellinsky, a od [[1953|1953.]] pa do svoje smrti bio je u braku s [[Lotte Ulbricht]] ([[1903|1903.]] - [[2002|2002.]]). S Lottom je usvojio jednu kći koja je rođena u SSSR-u kojoj su dali ime Beate ([[1944|1944.]] - [[1991|1991.]]). Stanovao je u [[Istočni Berlin|Istočnom Berlinu]], u ulici koja se zove [[Majakowskiring]].
 
===Nagrade===
| style="font-size:90%;"|''[[Hans Beimler]] medalja''
| style="width:8em; font-size:90%;"|{{flag|DDR}}
| style="width:10em; font-size:90%;"|[[1956|1956.]]
| style="width:20em; font-size:90%;"|Za veterane [[ŠpanjolskiŠpanski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]]
| style="font-size:90%;"|Dodjela izazvala negodovanje onih koji su stvarno služili na fronti.
| style="font-size:90%;"|<ref>Josie McLellan, ''Antifašizam i sjećanje u Istočnoj Njemačkoj: Sjećanje na Međunarodne brigade, 1945. - 1989.'', str.67</ref>
| style="font-size:90%;"|''[[Heroj Sovjetskog Saveza]]''
| style="font-size:90%;"|{{flag|SSSR}}
| style="font-size:90%;"|[[29. 6.|29. lipnja]] [[1963|1963.]]
| style="font-size:90%;"|
| style="font-size:90%;"|
| style="font-size:90%;"|''[[Red Nila]]''
| style="font-size:90%;"|{{flag|Egipat}}
| style="font-size:90%;"|[[1965|1965.]]
| style="font-size:90%;"|
| style="font-size:90%;"|Uručio mu je sam [[Gamal Abdel Nasser|Gamal Abdel Naser]] tijekom jednog posjeta Ulbrichta [[Egipat|Egiptu]].
| style="font-size:90%;"|<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,839297,00.html]</ref>
|-
64.473

izmjene