Gustav Klimt – razlika između verzija

|datum_rođenja = [[14. 7.|14. srpnja]] [[1862]]. <br>{{flagicon|Austrija}} [[Beč]], [[Austrija]]<br><small>(tada [[File:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px|border]] [[Habsburška Monarhija]])</small>

|datum_smrti =[[6. 2.|6. veljače]] [[1918]].<br>{{flagicon|Austrija}} [[Beč]], [[Austrija]]<br><small>(tada {{flag|Austro-Ugarska}})</small>

'''Gustav Klimt''' ([[Beč]], [[14. 7.|14. srpnja]] [[1862]]. - [[Beč]], [[6. 2.|6. veljače]] [[1918]].) je bio najvažniji slikar [[Austrija|austrijske]] [[secesija|secesije]] s izrazito istančanim [[simbolizam|simbolističkim]] stilom.

Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja [[19. stoljećevijek|stoljeća]]. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje [[Modernizam|modernizma]]. Nova umjetnost, [[art nouveau]], donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u [[slikarstvo|slikarstvu]] i [[literaturaknjiževnost|literaturi]], kroz koje se provlačila snažna opčinjenost [[erotika|erotikom]]. Bio je to [[Sigmund Freud|Freudov]] Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio [[Eros]]a, a iznad svega žene, kao [[muze]] [[Fatalna žena|vampa]] i konačnog ispunjenja svrhe života.

Rodio se [[14. 7.|14. srpnja]] [[1862]]. u bečkom predgrađu Baumgartenu. Otac, češki emigrant, nije uspio kao [[zlatar]], te su djeca Klimtovih rasla u neimaštini. Gustav, koji je svoju darovitost pokazao još u Visokoj školi za umjetnost i obrt, dobivao je narudžbe za ukrašavanje velikih javnih zgrada koje su se gradile tijekom [[1880-ihe|1880-tih]] i [[1890-tih]] godina. U suradnji s bratom i umjetnikom [[Franz Matsch|Franzom Matschom]] osnovao je podružnicu ''Klimt-Matsch'' i dobivao gotovo sve važnije poslove.

Godine [[1897|1897.]], skupina umjetnika, koja je željela na moderniji, pustolovniji način stvarati svoja djela, osnovala je [[secesija|secesiju]], a Klimt je postao prvim predsjednikom. Njegove dekoracije počele su izazivati oštre kritike konzervativnog [[Beč]]a, ali je on slikanjem veličanstvenih portreta žena iz otmjenog društva mogao dovoljno ugodno živjeti, oslobođen narudžbi.

Klimt nije bio buntovnik. Klonio se javnosti, a i privatni život držao je za sebe. Iz njegovih slika zrcali se unutarnji svijet i ljepota puna senzualnosti. Umro je u Beču [[6. 2.|6. veljače]] [[1918|1918.]] godine, nekoliko mjeseci prije potpunog sloma [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i svijeta kakav je poznavao.