Guaimario IV od Salerna – razlika između verzija

'''Guaimar IV'''<ref>Također ''Waimar'', ''Gaimar'', ''Guaimaro'', ''Guaimario'', ''Guaimarius'' ili ''Weimarius''. Prema revidiranoj genealogiji čiji je autor Huguette Taviana-Carozzi, ponekad se naziva i '''Guaimar V'''. Gravett, 132, ga naziva "Željeznoruki."</ref> (cxa. 1013 &ndash; 2/3. jun 1052) bio je [[princ Salerna]] od 1027. godine,<ref>Prema ''Catalogum Principum Salerni'', vladao je 34 godine i 17 dana.</ref>i [[vojvoda Amalfija]] od 1039. do smrti, a također je služio i kao [[vojvoda Gaete]] (1040&ndash;1041) i [[popis kneževa Kapue|princ Kapue]] (1038&ndash;1047). Za to je vrijeme bio jedan od najvažnijih i najuticajnijih feudalaca [[Južna Italija|Južne Italije]] te igrao važnu ulogu u događajima pred kraj [[bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantske]]ske vlasti i početak [[Normansko osvajanje Južne Italije|normanske hegemonije]] nad tim područjem.

Rodio se kao sin princa [[Guaimar III od Salerna|Guaimara III]] i [[Gaitelgrima|Gaitelgrime]], kćeri princA [[Pandulf II od Beneventa|Pandulfa II od Beneventa]]. Kada je godine 1022. [[svetipopis rimskinjemačkih carkraljeva i njemačko-rimskih careva|rimsko-njemački car]] [[Heinrich II Sveti]] poduzeo pohod na jug Italije, otac je malog Guaimara poslao kao na Heinrichov dvor kao taoca; car ga je, pak, predao papi [[Benedikt VIII|Benediktu VIII]] koji ga je pustio. Oca je naslijedio u dobi od 14 ili 16 godina.

Deset godina je pružio utočište [[Rainulf Drengot|Rainulfu Drengotu]], odmetnom vođi [[Normani|normanskih]] plaćenika u službi njegovog rođaka i dotadašnjeg saveznika [[Pandulf IV od Kapue|Pandulfa IV od Kapue]]. Iste godine je dobio Kapuu u leno od strane cara [[Konrad II, sveti rimski car|Konrada II]], prethodno oduzetu Pandulfu. Podrška Normana mu je omogućila da zauzme grad i protjera Pandulfa, koji je utočište našao u [[CarigradIstanbul|Carigradu]]u. Godine 1039. je pokrenuo pohod na [[Amalfi]] gdje se proglasio vojvodom. Godine 1040. je zauzeo [[Gaeta|Gaetu]] gdje se također proglasio princom; nakon kraćeg ustanka lokalnog stanovništva i njegovog gušenja, prepustio ju je Rainulfu.

Godine 1042. se Guaimar priključio bizantskog ekspediciji na [[Sicilijanski Emirat Sicilija|Siciliju]] pod [[Giorgi Manijak|Giorgijem Manijakom]]. Tamo se upoznao s normanskim vođom [[Tancred od Hautevillea|Tancredom od Hautevillea]] i s njim sklopio savez. Godine 1043. se, prkoseći volji bizanstkih careva, proglasio [[Popis vojvoda Apulije i Kalabrije|vojvodom Apulije i Kalabrije]] te Hautevilleovima kao leno predao [[Melfi]], koje će kasnije postati glavno normansko uporište za dalja osvajanja.

{{s-ttl|title=[[popis kneževa Kapue|princ Kapue]]|years=1038–1047}}