Grčko-turski rat (1897) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 26 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q657055 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 5:
|slika=Velestino1897.jpg
|opis_slike =Slika koja prikazuje bitku kod Velestina
|mjesto=kopnena [[Grčka]], uglavnom [[Epir]] i [[Tesalija]] i [[Krit|Kreta]]
|datum=3. februar 1897 - 4. decembar 1897
|rezultat=[[Osmanskootomansko Carstvo|osmanska]] pobjeda<br><small>uz djelomično ostvarenje [[Kraljevina Grčka|grčkih]] ciljeva kroz [[Kretanska Država|autonomiju Krete]] određenu naknadnim [[Sporazum u Carigradu (1897)|Carigradskim sporazumom]]</small><ref>''Mehmed'in kanı ile kazandığını, değişmez kaderimiz !-barış masasında yine kaybetmiştik...'', [[Cemal Kutay]], ''Etniki Eterya'dan Günümüze Ege'nin Türk Kalma Savaşı'', Boğaziçi Yayınları, 1980, [http://books.google.com/books?ei=Sbz4TZH7GLLTiAL91Kn9DA&ct=result&id=uJYKAQAAIAAJ&dq=d%C3%B6meke+sava%C5%9F%C4%B1+masada&q=bar%C4%B1%C5%9F+masas%C4%B1nda#search_anchor p. 141.] {{Tr icon}}</ref><ref name="">''Yunanistan'ın savaş meydanındaki yenilgisi ise Büyük Devletler sayesinde barış masasında zafere dönüşmüş, ilk defa Lozan müzakerelerinde aksi yaşanacak olan, Yunanistan'ın mağlubiyetlerle gelişme ve büyümesi bu savaş sonunda bir kez daha görülmüştür.'', M. Metin Hülagü, "1897 Osmanlı-Yunan Savaşı'nın Sosyal Siyasal ve Kültürel Sonuçları", in Güler Eren, Kemal Çiçek, Halil İnalcık, Cem Oğuz (ed.), ''Osmanlı'', Cilt 2, Yeni Türkiye Yayınları, 1999, ISBN 975-6782-05-6, [http://books.google.com/books?ei=Sbz4TZH7GLLTiAL91Kn9DA&ct=result&id=hplpAAAAMAAJ&dq=d%C3%B6meke+sava%C5%9F%C4%B1+masada&q=%22zafere+d%C3%B6n%C3%BC%C5%9Fm%C3%BC%C5%9F%22#search_anchor pp. 315-316.] {{Tr icon}}</ref>
|teritorija = Osmansko Carstvo pripojilo Sjevernu Tesaliju
|strana1={{flag|Osmansko Carstvo}}
Red 19:
|}}
 
'''Grčko-turski rat 1897. godine''', također poznat i kao '''Tridesetodnevni rat''' ili '''Prvi grčko-turski rat''' je bio [[rat|oružani sukob]] koji se godine 1897. odigrao između [[Kraljevina Grčka|Kraljevine Grčke]] na jednoj, i [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] na drugoj strani. Uzrok izbijanja rata bio je status otoka [[Krit|Kreta]] koji je nakon [[Kretski ustanak 1866 - 1869|ustanka]] 1860-ih još uvijek bio pod osmanskom vlašću, a u kome su 1890-ih izbili krvavi sukobi između lokalnog [[Grci|grčkog]] (pravoslavnog) stanovništva na jednoj, te [[Turci|Turaka]] i [[Kretski Turci|lokalnih muslimana]] na drugoj strani. Grčka vlada premijera [[Theodoros Deligiannis|Teodorosa Deligijanisa]] je zbog toga došla pod žestoki pritisak [[nacionalizam|nacionalističke]] javnosti, kome je na kraju popustila i 25. januara 1897. poslala kontingente grčke vojske da pomogne tamošnjim Grcima. Prvi okršaji grčkih i turskih redovnih snaga na Kreti su otpočeli 7. februara, ali su na kopnu počeli tek nakon što je 18. aprila Grčka formalno objavila rat. Turske snage na sjevernoj grčkoj granici su bile brojčano nadmoćnije i opremljene modernim [[brzometno oružje|brzometnim]] njemačkim puškama ''Mauser'', nasuprot Grka naoružanih francuskim sporometnim puškama ''Gras''. Zbog toga su grčke snage, usprkos žestokog otpora, relativno brzo odbačene sa granice u dubinu vlastite teritorije. Već 20. septembra je sklopljeno [[primirje]], a točno četiri mjeseca kasnije i formalni [[mirovni ugovor|mirovni sporazum]] kojim je Grčka Turskoj predala dio teritorija sjeverne [[Tesalija|Tesalije]] i obavezala na isplatu izdašnih [[ratne reparacije|ratnih reparacija]]. [[Velika sila|Velike sile]] su, nastojeći osigurati mir, Grčkoj nametnuli kontrolu njenih financija kako bi osigurali redovnu isplatu. S druge strane je u Carigradu 4. decembra 1897. sklopljen još jedan [[Sporazum u Carigradu (1897)|sporazum]] između Grčke i Turske kojim je Kreta postala [[Kretska Država|autonomni entitet]] pod formalnom upravom Osmanskog Carstva. Mada su ciljevi rata tako bili djelomično ispunjeni, rat je u Grčkoj doživljen kao težak i ponižavajući poraz kjim je spriječeno ili odgođeno ostvarenje [[Megali Idea|Megali Ideje]]; na unutrašnjem planu je posljedicu imao dodatno jačanje nacionalizma, ali i radikalnih pokreta za smjenu tadašnjeg poretka koji se smatrao odgovornim za debakl. Grčka je priliku za revanš dobila te iskoristila tek 1912. u [[prvi balkanski rat|prvom balkanskom ratu]].
 
==Izvori==