Gorée – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 4:
| karta = Map of Goree.svg
| karta opis = Karta otoka
| lokacija = [[Atlantik|Atlantski ocean]]
| arhipelag =
| širina-stupnjevi = 14 | širina-minute = 40 | širina-sekunde = 1 | širina-oznaka = N
Red 18:
}}
'''Otok Gorée''' ([[francuski jezik|francuski]]: ''Île de Gorée'') je [[ostrvo|otok]] udaljen 3,5 km <ref name=his/>ispred obale grada [[Dakar|Dakra]] u [[Senegal]]u.
== Geografija==
Red 25:
==Historija==
Do otoka ''Gorée'' prvi je doplovio [[1444]]. [[portugal]]ski pomorac [[Dinís Dias]]<ref name=brit/>, njegovi sunarodnjaci zauzeli su otok nakon njega i raselili [[autohton]]e stanovnike otoka iz [[pleme]]na Lebu, i podigli svoju utvrdu na otoku, da si osiguraju bazu za opskrbu svojih brodova. ''Gorée'' je postao jedan od centara trgovine [[Robovlasništvo|trgovine robovima]] u [[Atlantik]]u od [[1536]]. sve do [[1848]]., kad je ukinuto ropstvo u [[Senegal]]u. <ref name=brit/>
Nakon [[Portugalci|Portugalaca]] otokom su vladali [[Nizozemci|Holanđani]] pa [[Britanci]] i nakraju [[Francuzi]], svatko od njih izgradio je građevine, od bezličnih robovskih tamnica do elegantnih domova trgovaca robljem, snažne utvrde do raskošna guvernerova rezidencije ''Relais de l’Espadon''.
Brojni [[historičar]]i i danas vode raspravu o tome da li Gorée bio glavna eksportna luka za trgovinu robljem ili samo jedan od mnogih centara iz kojih su crni robovi transportirani na [[Amerika|američki]] kontinent. <ref name=brit> {{cite web
Red 46:
|accessdate = 26. 12. 2011
}}</ref>
Prvu kuću za robove su sagradili prvi vlasnici otoka [[Portugalci [[1536]]., a posljednju [[Nizozemci|Holanđani]] 1776]]. godine. Sve kuće za robove građene su uz rub otoka Goréea. Te male kućice primale su između 150 do 200 robova, koji su u njima morali čamiti jako dugo (do tri mjeseca) prije nego što su bili preuzeti na brodove trgovaca. U male ćelije, dimenzija 2,60 x 2,60 m trpali su od 15 do 20 ljudi poredavši ih leđima uza zid, te vezali lancima oko vrata i ruku. U sredini lanca bila je velika željezna kugla koju je rob morao nositi između svojih ruku i noge. Iz ćelija su puštani samo jednom dnevno u dvorište kuće, da obave fiziološke potrebe. Higijenski uvjeti su bili toliko odurni da je izbila velika [[epidemija]] koja je poharala otok [[1779]]. Ako bi neki od muškaraca bio lakši od 60 kg, što je bio minimum za prijevoz preko [[Atlantik]]a, smještali bi ga u posebnu prostoriju gdje je bio šopan domaćim grahom - ''niebe'', da stekne dovoljnu kilažu.
[[Datoteka:L'Isle de Gore Schley 1772.jpg|thumb|260px|left|<center>Karta otoka Goreea iz [[1772]].]]
{{UNESKO kutijica
Red 56:
|ID = 26
|Link = http://whc.unesco.org/en/list/26
|Region = [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi|Spisak mesta Svetske baštine u Africi]]
|Year = [[1978]].
|Session = 2. zasjedanje
Red 63:
|Danger = ne
}}
Strmi hodnik koji je vodio do vrata prema moru porobljeni zatvorenici zvali su ''put bez povratka'' jer je vodio do mola odakle su robovi odvoženi robovlasnicima. Neki od robova su čekali taj trenutak kako bi skočili u more ne bi li se spasili. No, nisu stizali daleko jer bi ih ubili stražari, ili bi ih proždrili [[morski pas|morski psi]] koji su bili privučeni uvijek prisutnim leševima bolesnih ili mrtvih robova koje su stražari bacali u more. Nagnuti nad balkon izad ovog stubišta, evropski trgovci robljem i drugi potencijalni kupci mogli su promatrati robove i raspravljati o vrijednosti svakog, jer je svaka afrička etnička skupina imala svoju propisanu vrijednost i specijalizaciju. Gornji dio zgrade služio je kao rezidencija za evropske trgovce.
Prodaja robova po Americi ovisila je o potražnji, a odvajanje obitelji je bilo obavezno. Postojale su posebne prostorije u kojima su smještala djeca i tu je stopa smrtnosti bila najviša u kući. Mlade djevojke su odvajane od žena, jer su bile skuplje.
| |||