Wikipedija

Gerilski rat – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: formatiranje referenci
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
{{Ratovanje}}
 
'''Gerilsko''' ili '''partizansko ratovanje''', rjeđe '''iregularno ratovanje''' ili '''mali rat''' je naziv za [[rat]]nu [[vojna strategija|strategiju]] koja se sastoji u korištenju malih, ali pokretljivih jedinica koje izvode [[zasjedas|zasjede]], [[prepad]]e i [[sabotaža|sabotaže]], nastojeći pri tome izbjeći veća borbena djelovanja, a u svrhu slabljenja neprijateljske [[logistika|logistike]] i [[borbeni moral|morala]] kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje vođenje ratnih operacija. Gerilsku strategiju mogu primjenjivati i redovna [[vojska]] i neredovne, odnosno [[paravojna formacija|paravojne formacije]], a u pravilu je primjenjuje strana koja je brojčano, tehnički ili na drugi način inferiorna neprijatelju koji primjenjuje "konvencionalnu" strategiju. Gerilska strategija, pogotovo u 20. i 21. vijeku, predstavlja karakteristiku raznih političkih pokreta koji svoje ciljeve nastoje ostvariti [[oružana borba|oružanom borbom]]; zato se ti pokreti ponekad nazivaju i '''gerilskim pokretima'''; za pripadnike takvih paravojnih formacija se koristi izraz '''gerilci''' ili '''partizani'''.
 
Izraz gerila ili gerilski se ponekad koristi i za neke mirnodopske djelatnosti, ako se obavljaju krišom i/li kršenjem ustaljenih pravila, a za što kao primjer mogu poslužiti [[gerilski marketing]] ili [[gerilska kinematografija]].
Red 10:
 
== Partizansko ratovanje ==
{{citat|Rat koji su [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizani]] vodili bio je neobičan. Nije bilo ustaljenog fronta. Kako su se, uglavnom, borili pešadijskim naoružanjem, sa ograničenim zalihama municije, protiv dobro obučenog, dobro naoružanog, dobro opremljenog, dobro snabdevenog i motorizovanog neprijatelja, podržanog oklopnim jedinicama, artiljerijom i avijacijom, morali su da izbegavaju frontalnu borbu u kojoj bi neizbežno gore prošli. Da bi uspeli, bilo je nužno da očuvaju inicijativu, da ne dozvole da ona pređe u ruke protivnika. Cilj je bio da se napadne neprijatelj tamo gde je predstavljao najizdašniju metu, gde je bio najslabiji i, iznad svega, gde je to najmanje očekivao. Podjednako je bilo važno da se, kad postignu cilj, ne zadržavaju, već da odmah nestanu u okrilje brda i šuma, gde ih potera ne može doseći.<ref>[http://www.znaci.net/00001/1_3.htm Fitzroy Maclean - Rat Na Balkanu - Glava Iii - Orijentacija<!-- Bot generated title -->]</ref>|[[Fitzroy MacLean]]}}
 
{{quote|Njihova taktika se može sažeti u nekoliko općih principa. Rani odredi živjeli su i rasli eliminisanjem policijskih postaja, otimanjem par pušaka i ovdje par tamo, postupno postajući hrabriji i uvježbaniji, rijetko se boreći u mjestu, uvijek u pokretu. Iz tih ranih iskustava izraslo je solidno opće razumijevanje uslova koji jedino mogu pružiti nadu u uspjeh: održati najviši mogući stupanj iznenađenja, napadati neprijatelja u pozadinu ili u bok, odbiti bitku pod neprijateljskim uvjetima, izbjeći odmazde god je moguće, ali nikada ne dopustiti da opasnost od njih bude izgovor za neaktivnost.<ref>[http://www.znaci.net/00001/3_1_4.htm Basil Davidson: PARTISAN PICTURE] "Their tactics could be summarized in a few general principles. The early Odreds lived and grew by eliminating police posts, cap­turing a few rifles here and a few there, gradually becoming bolder and more practised, seldom standing to fight, always on the move. From these early experiences there grew up a fairly general under­standing of the only conditions that could offer hope of success: to maintain the highest possible degree of surprise, to attack the enemy in rear or in flank, to refuse battle on the enemy's terms, to avoid reprisals wherever possible but never to allow threat of them to excuse inaction."</ref>|[[Basil Davidson]]}}
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Gerilski_rat