Georgij Žukov – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 4:
|slika_širina=225px
|opis=
|datum rođenja=[[1. 12.|1. prosinca]] [[1896]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Rusija}} [[Strelovka]], [[Rusija]]
|datum smrti=[[18. 6.|18. lipnja]] [[1974|1974.]]
|mjesto smrti={{flagicon|Rusija}} [[Moskva]], [[Rusija]]
|nacionalnost={{flagicon|SSSR}} [[Sovjeti|sovjetsko]]
Red 25:
|nagrade=
}}
'''Georgij Konstantinovič Žukov''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Георгий Константинович Жуков''', [[2. 12.|2. prosinca]] [[1894]]. - [[18. 6.|18. lipnja]] [[1974]].), [[Sovjetski Savez|sovjetski]] general i zapovjednik.
== Mladost ==
[[Datoteka:Zhukov1916.jpg|thumb|left|220px|Žukov fotografiran [[1916.]] godine.]]
Godine [[1896]]. u seocetu [[Strelkovka]] jugozapadno od [[Moskva|Moskve]], postolaru Konstantinu Andrejeviču Žukovu i njegovoj ženi Justiniji, seljanki, rodio se 19. studenog po starom tj. [[2. 12.|2. prosinca]] po novom sin Georgij. Devet godina kasnije ([[1903]].) mladog Georgija poslali su u crkvenu školu u susjednom selu Veličkovu. Tamo je dobivao najbolje ocjene. Kada je [[1906]]. godine završio školu njegovi ponosni roditelji obdarili su ga novom košuljom i parom čizama. Nastavak školovanja bio je luksuz koji njegovi roditelji nisu mogli podnijeti pa je dvanaestogodišnji dječak pošao na zanat imućnom ujaku u Moskvu, krznaru Mihailu Pilihinu. Kada mu je bilo 15 godina Georgije je bio izučeni krznar.
== Prvi svjetski rat ==
Prvi susret s oružjem doživio je s 20 godina, kada je [[7. 8.|7. kolovoza]] [[1915]]. mobiliziran. Obradovalo ga je to što je raspoređen u konjicu jer se oduvijek divio tom romantičnom rodu vojske. Obuka u Žukovljevoj jedinici bila je oštra pa je već u proljeće [[1916]]. Žukov bio jedan od 30 konjanika odabranih iz njegove jednice da pođu na obuku za dočasnika. Početkom kolovoza 1916. raspoređen je u 10. konjaničku diviziju koja je bila na fronti u blizini [[Harkov]]a. Čim su izašli iz vlaka u području Kamenec-Podoljski Žukov i njegovi suborci doživjeli su vatreno krštenje: neprijateljski izviđački zrakoplov kružio je nad njima i bacio nekoliko bombi. Iste godine u [[
== Revolucija 1917. ==
Dana [[27. 2.|27. veljače]] [[1917]]. Žukovljev je eksadron, zajedno s još nekoliko, upućen prema Balakaji, stožeru 5. rezervnog konjičkog puka. Tamo se stasiti konjanik Žukov obratio vojnicima objašnjavajući im da radnička klasa više ne priznaje cara i da ruski narod želi jedino mir, zemlju i slobodu. Nekoliko tjedana kasnije Žukov je jednoglasno, ako izuzmemo zapovjedni kadar jedinice, izabran za predsjednika komiteta eksadrona i za delegata u sovjetu puka. U svibnju su u sovjetu puka postupno nadvladali eseri i menjševici koji su bili na strani privremene vlade. Posljedica toga bila je da se nekoliko jedinica Žukovljeva puka pridružilo ukrajinskom kozaku Petljuri, a komitet eskadrona odlučio je raspustiti jedinicu u kojoj je služio Žukov. Dana [[30. 11.|30. studenog]] [[1917]]. nekoliko tjedana nakon što su boljševici osvojili vlast Žukov se vratio u Moskvu. [[Decembar|Prosinac]] i [[januar|siječanj]] proveo je u svome selu s roditeljima, a onda se odlučio pridružiti Crvenoj gardi. Svoj je naum uskoro morao odložiti jer se teško razbolio od tifusa i groznice. Mjesecima je bolovao, tako da se tek sredinom ljeta uspio dovoljno oporaviti kako bi se pridružio Crvenoj armiji. U kolovozu [[1918]]. Žukov se prijavio kao dobrovoljac i dodijeljen je 4. moskovskoj konjičkoj diviziji. Nakon toga sudjelovao je u žestokim borbama oko Carina (poslije [[Staljingrad]], danas [[Volgograd]]). U rujnu [[1919]]. teško je ranjen u borbi prsa u prsa s bjelogardejcima: krhotine ručne granate zarile su mu se u lijevi bok i bedro. I nakon izlaska iz bolnice bio je lošeg zdravlja, pa je dobio mjesec dana dopusta za oporavak. Ni kada se vratio u jedinicu nije u potpunosti prizdravio pa ga je vojni komitet u siječnju [[1920]]. poslao na tečaj za konjaničke zapovjednike [[Crvena armija|Crvene armije]]. Završivši tečaj Žukov je dobio časnički čin i poslan je u borbu protiv snaga generala [[Pjotr Vrangel|Pjotra Vrangela]]. Nakon poraza generala Vrangela i povlačenja iz Rusije premješten je u 1. konjički puk. Postao je zapovjednik voda i dobio zadatak da čisti teren od zaostalih grupa jedinica nelojalnih novoj vlasti. Ubrzo je imenovan zapovjednikom eskadrona i upućen na područje Voronježa gdje je predvodio svoje ljude u gušenju pobune kulaka i likvidiranju [[gerilci|gerilskih]] bandi. Tada je u borbi prsa u prsa Žukovu ubijen konj i on se našao priklješen pod konjskim lešom. Neki neprijateljski vojnik upravo se spremao likvidirati bespomoćnog Žukova, ali ga je ubio Žukovljev suborac i pomogao mu da se izvuče ispod trupla. Istoga dana ubijen je i drugi konj kojeg je jahao Žukov, a onaj isti vojnik opet je Žukova spasio sigurne smrti.
== Između dva rata ==
Kada su neprijateljstva napokon prestala Žukov je odlučio ostati u vojsci. Počeo je veoma brzo napredovati. Od lipnja [[1922]]. do ožujka [[1923]]. bio je zapovjednik eskadrona u 38. konjičkom puku, a onda je unaprijeđen u zamjenika zapovjednika 40. konjaničkog puka 7. samarske konjičke divizije. U travnju 1923. postao je zapovjednik 39. buzulučkog konjičkog puka. U prvih 10 godina nakon revolucije provođeni su programi obnove vojske. Žukov je tada pohađao nekoliko važnih tečajeva. Godine [[1924]]. - [[1925]]. završio je tečaj za zapovjedni sastav u [[
S okončanjem drugog rata s [[Finska|Finskom]] provedena je reorganizacija u Crvenoj armiji. Između ostalog, ponovno su uvedeni činovi generala i admirala. Tada je Žukovu dodijeljen čin [[general]]a. U to se doba Žukov ohrabrio te se počeo javljati u sovjetskim medijima. Napadao je dotadašnji sistem političkih komesara u vojnim jednicama; suprostavio se sistemu koji dopušta predstavniku komunističke stranke da neprestano nadzire vojne zapovjednike, da preinačuje njegove naredbe i da ulaže veto. Optuživao je više časnike da loše obučavaju niže časnike; zalagao se za pomnije proučavanje vojne povijesti te je upozoravao da se trebati pripremiti na moguće trikove koje bi mogla donijeti tada kompleksna svjetska pozornica. Pri tome je mislio na Njemačku. Unatoč tome njegova karijera je i dalje bila u usponu. U lipnju [[1940]]. Žukovljeve trupe ušle su u Besarbiju i Sjevernu Bukovinu ([[Rumunija|Rumunjska]]). Za taj uspjeh je nagrađen - postao je delegat u Vrhovnom sovjetu Sovjetskog Saveza. U veljači [[1941]]. postao je načelnik [[Generalštab]]a.
== Drugi svjetski rat ==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-14059-0018, Berlin, Oberbefehlshaber der vier Verbündeten.jpg|thumb|left|300px|Feldmaršal [[Bernard Law Montgomery]], general [[Dwight D. Eisenhower]], maršal Žukov i general [[Jean de Lattre de Tassigny]] u [[Berlinu]] na sastanku vojnog vrha Saveznika.]]
Nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez i sukoba sa Staljinom oko koncepcije obrane države smijenjen je s mjesta načelnika Generalštaba i dobio je u zadatak spriječiti prodor Nijemaca prema Moskvi (tzv. klin kod Jeljnje). Na tom zadatku se iskazao, jer ne samo da je uspio spriječiti njemački prodor već je neprijatelja prisilio na povlačenje. Poslije uspješno obavljenog zadatka zadužen je za organiziranje obrane [[
== Nakon Drugog svjetskog rata ==
[[Datoteka:Подписание акта капитуляции Германии 1945 г..jpg|thumb|220px|Žukov stavlja svoj potpis na njemačku kapitulaciju [[1945.]] godine.]]
Poslije [[
Nakon [[Josif Staljin|Staljinove]]
{{DEFAULTSORT:Žukov, Georgij}}
|