Gamal Abdel Nasser – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: formatiranje referenci
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
{{Infookvir političar
|ime=Gamal Abdel Nasser<br><small>جمال عبد الناصر</small>
|datum rođenja=[[15. 1.|15. siječnja]] [[1918]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Egipat|1882}} [[Aleksandrija]], [[Egipatski Sultanat]]
|datum smrti=[[28. 9.|28. rujna]] [[1970]].
|mjesto smrti={{flagicon|Egipat}} [[Kairo]], [[Egipat]]
|malaslika=
Red 10:
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=[[Anwar Sadat|Anwar el-Sadat]]
|podpremijer=
|zamjenik=
Red 24:
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik=[[Anwar Sadat|Anwar el-Sadat]]
|prethodnik=[[Muhammad Nadžib]]
|nasljednik2=[[Kenneth Kaunda]]
Red 42:
|premijer4=
|premijer5=
|mandat_start=[[14. 11.|14. studenog]] [[1954]].
|mandat_kraj=[[28. 9.|28. rujna]] [[1970]].
|mandat_start2=[[1964]].
|mandat_kraj2=[[1970]].
|mandat_start3=[[25. 2.|25. veljače]] [[1954]].
|mandat_kraj3=[[8. 3.|8. ožujka]] [[1954]].
|mandat_start4=[[18. 4.|18. travnja]] [[1954]].
|mandat_kraj4=[[29. 9.|29. rujna]] [[1962]].
|mandat_start5=[[19. 6.|19. lipnja]] [[1967]].
|mandat_kraj5=[[28. 9.|28. rujna]] [[1970]].
|vjera=[[Sunitiсунити|sunit]]
}}
'''Gamal Abdel Nasser''' ([[arapski jezik|arapski]] ''جمال عبد الناصر '' , ''Jamāl ‘Abd an-Nāṣir'', [[masri]] ''جمال عبد الناصر'', ''Gamāl ‘Abd el-Nāṣir'', često trensliterirano kao i ''Jamal Abd al-Naser'', ''Jamal Abd an-Nasser'') ([[Aleksandrija]], [[15. 1.|15. siječnja]] [[1918|1918.]] - [[Kairo]], [[28. 9.|28. rujna]] [[1970|1970.]]), drugi predsjednik [[Egipat|Egipta]] od [[14. 11.|14. studenog]] [[1954|1954.]] do smrti [[1970|1970.]] godine.
 
Interes za politiku i akativizam stekao je još u školskoj dobi, a vrlo brzo se pridružio vojsci. Iako nije vidio previše borbe, bio je jedan od glavnih urotnika za ideju eliminiranja britanske vlasti u Egiptu uz pomoć Sila Osovine. Nakon rata je postao predavač na vojnoj akademiji, iako nije imao ni dana borbe.
 
Bio je vođa Egipatske revolucije [[1952|1952.]] godine kojom je svrgnut kralj [[Faruk I.]] i koja je nagovijestila novo razdoblje egipatske industrijalizacija, zajedno s napretkom arapskog nacionalizma. Uz [[Muhammad Nadžib|Muhammada Nadžiba]] bio je jedan od idejnih vođa revolucije, a kasnije je iskoristio svoje govorničke i političke sposobnosti kako bi istog svrgnuo s vlasti i stavio u kućni pritvor. Zajedno s [[Josip Broz Tito|Titom]] i [[DžavaharlalJawaharlal Nehru|Nehruom]] odigrao je važnu ulogu u osnivanju [[Pokret nesvrstanih|Pokreta nesvrstanih]] [[1955|1955.]] (potpisivanjem [[Brijunska deklaracija|Brijunske deklaracije]]), kao i [[PLO|Palestinske oslobodilačke organizacije]] [[1964|1964.]] Uvelike je poboljšao unutarnje stanje u Egiptu, započeo industrijalizaciju, a i važan je zbog izgradnje [[Asuanska brana|Asuanske brane]].
 
Naser se smatra jednom od ključnih osoba moderne arapske povijesti, kao i pokreta nesvrstanih. Poznat je po svojoj [[arapski nacionalizam|arapsko-nacionalističkoj]] i [[antikolonijalizam|antikolonijalističkoj]] vanjskoj politici. [[Panarabizam|Panarapska]] [[ideologija]] nazvana po njemu, [[naserizam]], dobila je puno sljedbenika u [[Arapski svijet|Arapskome svijetu]] tijekom [[1950-e|1950-ih]] i [[1960-e|1960-ih]]. Nasera mnogi i dalje u arapskom svijetu gledaju kao simbol arapske slobode i digniteta.
 
== Rani život ==
[[Datoteka:Gamal Abdel Nasser.jpg|thumb|left|Mladi Naser]]
Gamal Abdel Naser rođen je [[15. 1.|15. siječnja]] [[1918]]. u egipatskom gradu [[Aleksandrija|Aleksandriji]] kao sin poštara<ref>(Nutting, str. 3)</ref>, sa [[Asyut]]skim korijenima. Za politiku se prvi put interesirao sa 11 godina kada je pohađao aleksandrijsku sekundarnu školu ''Ras el Tin''. Na svoju prvu političku demontraciju išao je dok je još bio ''"školarac"''. Tijekom demontracije, Naser je ''"udaren policijskom palicom poslije lica"''. Nakon toga je uhićen i odveden u zatvor.<ref>(Stephens, str. 29-31)</ref>
 
Naserov politički angažman trajao je kroz njegovo cijelo školovanje, a tijekom njegove zadnje godine u sekundarnoj školi, Naser je ''"u školi ukupno proveo samo 45 dana"''.<ref>(Stephens, str. 32)</ref> U tom istom periodu, [[1935]]. - [[1936]]., Naser je izabran za predsjednika Komiteta učenika [[Kairo|Kaira]] zainteresiranih za političku reformu. <ref>(Stephens, str. 31-34)</ref> Tada je, u ožujku [[1937]]., Naser primljen na Egipatsku vojnu akademiju, te je privremeno odgodio svoj politički život kako bi postao vojni časnik.
 
== Drugi svjetski rat ==
Godine [[1939]]., nakon što je diplomirao na akademiji i regrutiran u vojsku, Naser je sa svojim prijateljem dobovoljno otišao u [[Sirija|Siriju]], te je tamo stigao malo prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. <ref>(Nutting, str. 16)</ref> Naser i [[Anwar Sadat|Anvar el-Sadat]], još jedan prijatelj i politički saveznik, su kontaktirali agente [[Sile Osovine|Sila Osovine]], naročito talijanske agente, kako bi paralelno sa taljanskom ofenzivom na [[Egipat]] izveli [[puč]] u kojem bi protjerali britansku vlast iz Egipta, no taj plan nikad nije izveden.<ref>(Stephens, str. 50-54)</ref> Tijekom rata, Naser je počeo osnivati grupu mladih vojnika koji su dijelili isto mišljenje kao i on kako bi ga podržali u nekom obliku revolucije. <ref>(Nutting, str. 20)</ref>
 
[[Datoteka:N-10009.jpg|thumb|left|180px|Naser nosi zastavu tijekom Drugog svjetskog rata]]
Red 81:
|
* [[Muhammad Nadžib]]: Predsjednik.
*[[Gamal Abdel Nasser|Gamal Abdel Naser]] : Potpredsjednik.
*[[Abdel Latif Boghdady]]
*[[Abdel Hakim Amer]]
Red 88:
*[[Zakaria Mohieddin]]
*[[Khaled Mohieddin]]
*[[Anwar Sadat|Anwar el-Sadat]]
*[[Hussein Al Shafei]]
*[[Hassan Ibrahim]]
*[[Kemal ed-Din Hussein]]
|}
Do [[1952]]. ''"Egipat je bio spreman za revoluciju"''.<ref>(Heikal, str. 18)</ref> Naser i [[Pokret Slobodnih časnika|Slobdni časnici]] su iskoristili tu situaciju kako bi [[23. 6.|23. lipnja]] [[1952]]. izveli [[puč]]. Te noći, Slobodni časnici su preuzeli sve vladine zgrade, radio postaje, policijske stanice i vojna središta u Kairu pod svoju kontrolu. Puč je postavio [[general]]a [[Muhammad Nadžib|Muhammada Nadžiba]], heroja iz Arapsko-izraelskog rata [[1948]]., za [[Predsjednik Egipta|predsjednika]]. U jednom jako dobrom potezu, novopostavljena vlada je osigurala [[UKUjedinjeno Kraljevstvo|Britaniji]] da će poštovati britanske državljane i posjede u Egiptu, time umanjivši prilike za intervenciju tijekom puča.<ref>(Nutting, str. 36-37)</ref> Naser i njegovi sljedbenici su se poklonili američkom pritisku te su svrgnutom kralju [[Faruk I., kralj Egipta|Faruku I.]] i njegovoj obitelji dopustili da ''"napuste Egipat neozlijeđeni i 'časno'"''<ref>(Stephens, str. 108)</ref>
 
Nakon osvajanja moći, Naser i Slobodni časnici nisu bili zainteresirani za obavljanje dnevnih administrativnih poslova vlade. No, Slobodni časnici su svu moć dali [[Ali Maher|Aliju Maheru]], dugogodišnjem političkom špijunu, koga su postavili za premijera. Slobodni časnici su tada osnovali [[Egipatsko revolucionarno zapovjedno vijeće]], koja je držalo pravu moć u Egiptu, a na čelu mu je bio Nadžib, dok je Naser bio potpredsjednik. <ref>(Nutting, str. 38-39)</ref> No, Revolucionarno vijeće ja zapravo imalo snažne ideološke ideje, te je Maher bio prisiljen dati ostavku [[7. 9.|7. rujna]] [[1952]]. jer nije želio prihvatiti [[Egipatska reforma zemlja|zakone o agrarnoj reformi]] koje je predložilo Vijeće. U to vrijeme, Nadžib je preuzeo potpuno vodstvo kao novi premijer.<ref>(Stephens, str. 114)</ref>
 
== Sukob sa Nadžibom ==
U lipnju [[1953]]., sa reformom zemlje u punom tijeku, Muhammad Nadžib je proglasio službeno ukidanje monarhije te se proglasio prvim predsjednikom [[Egipat|Republike Egipat]]. Nakon uspostavljanja republike, Naser i Nadžib su sve češće dolazili u sukobe. Ti sukobi su kulminirali Nadžibovom ostavkom [[23. 2.|23. veljače]] [[1954]]. i sa mjesta predsjednika i mjesta premijera.<ref>(Stephens, str. 123-124)</ref> Revolucionarno vijeće je tada ''"s veseljem... postavilo Nasera za premijera"''<ref>(Nutting, str. 60)</ref>, no tada nisu postavili nikoga na mjesto predsjednika. Idući potez koje je vijeće napravilo bilo je stavljanje Nadžiba u [[kućni pritvor]], kako bi se osigurali od njegova ponovna dolaska do moći. <ref>(Nutting, str. 60-61)</ref>
 
[[Datoteka:Free Officers.jpg|thumb|220px|Naser sa Abdelom Latifom, Abdelom Hakimom Amerom i Salahom Salemom, članovima Slobodnih časnika.]]
Red 105:
 
== Vođa Egipta ==
Iako mu to nije davalo nikakvu permanentnu poziciju, Naser je svoje kratko vrijeme kao premijer iskoristio kako bi ''"iskorijenio... pronaguibne elemente u vojci"''<ref>(Stephens, str. 129)</ref>, te je tijekom sljedećih 8 mjeseci postepenu skinuo Nadžiba s vlasti. Konačnu, u [[listopadoktobar|listopadu]]u [[1954]]., Naser je formalno skinuo Nadžiba sa moći i sebe postavio za efektivnog vođu Egipta. Naser je ostao na vlasti u Egiptu sljedećih 15 godina bez ikakvih većih protesta protiv njegove vlasti unutar Egipta.<ref>(Stephens, str. 128-129)</ref>
 
Naserovo mjesto na egipatskoj sceni je osigurano nakon neuspjelog pokušaja [[atentat]]a na njega [[26. 10.|26. listopada]] [[1954]]. i njegovog odbijajućeg odgovora odmah nakon događaja. Tijekom govora na Trgu Manshia u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] na Nasera je započeta paljba. Neozlijeđen, Naser je vičući počeo odbijati vrisku publike. Ovaj događaj označio je kraj Nadžibove ere jer je optužen za suradnju sa muslimanskim bratstvom koje je optuženo za neuspjeli pokušaj atentata. Ubrzo nakon toga, mnogi članovi bratstva su okupljeni, Mahmud Abdul Latif je proglašen krivim, a bratstvo je sasvim razbijeno. Kasnije je bilo špekulacija da su Naser i njegovi pomoćnici inscnenirali pokušaj atentata kako bi došli na vlast. Neki tvrde da je Naser držao Nadžiba u kućnom pritvoru godinama jer je sumnjao u njegovu lojalnost prema njemu i njegovim pomoćnicima. Zbog sumnji da bi se mogao ujediniti sa Britancima, Nadžib je u kućnom pritvoru proboravio i tijekom [[Anwar el-Sadat|Sadatovog]] režima, a pušten je tek na početku [[Hosni Mubarak|Mubarakovog]] režima.
 
== Domaća politika ==
Red 113:
[[Datoteka:Nasser giving job.jpg|thumb|200px|Naser daje posao jednom Egipćaninu]]
 
Priča o novoj egipatskoj konstituciji potvrdila je ovaj pogled. Nova povelja koja je najavljena [[16. 1.|16. siječnja]] je bio vladin drugi pokušaj da zamjeni arbitarsku vladu sa konstitucionalnom vladom. Prijašnja preliminarna konstitucija, koja je bila podržana od strane iskusnih pravnika i drugih stručnjaka, je bila odbijena od strane vlade. Zamjenska verzija tiskana u siječnju uvelike jača moć predsjednika države i cijenu legislature. Navodno, vrhovni izvršitelj se birano na period od 6 godina i mogao se ponovno izabrati. Nominiran bi bio jednostavno ako dobije većinu u Nacionalnoj skupštini, a izabran glasovanjem građana. Kao dio svoje izvršne moći, ima moć da raspusti Skupštinu, kao i da predlaže, prihvaća i stavlja veto na nove zakone. Njegov veto može biti pobijen samo dvotrećinskom većinom legislature.
 
Nova konstitucija predviđa slobodne demokratske izbore. No, stare političke stranke su raspuštene, a osnivanje novih je zabranjeno. Kandidati za prvi petogodišnji mandat u Nacionalnoj skupštini su birani ekskluzivno sa liste jedine stranke, Liberacijskog skupa, danas znana kao Nacionalna unija, koju su kontrolirali Naserovi službenici. Konstitucija nominalno štiti građana od arbitarnog uhićenja, no [[1956]]., [[ministar unutarnjih poslova]] dobio je ovlasti da u desetogodišnjem periodu uhiti bilo koga tko je uptužen za kontrarevolucionarne aktivnosti te da naredi njegovu zabranu na administrativnoj diskreciji. Sloboda govora i tiska je zagarantirana novom poveljom, a [[19. 6.|19. lipnja]] Naser je objavio da je stanje ženidbenog zakona koje je postavljeno na početku revolucije završilo, te da je skinuta cenzura sa novina. No, egipatske publikacije su i dalje bile strogo kontrolirane od strane vlade. Novinske veze slane izvan države morale su proći kroz ured za cenzuru te su pregledavane za nepovoljne vijesti. Nova egipatska konstitucija je u svojim uvodnim objavama kao svoje ciljeve postavila ''"eradikaciju imperijalizma, izumiranje feudalizma, uništenje kapitalističkog utjecaja, osnivanje snažne državne vojske, društvene pravde, te čvrstog demokratskog društva"''. Ona deklarira Egipat kao neovisnu arapsku državu sa [[islam]]om kao svojom vjerom i [[arapski jezik|arapskim]] kao svojim jezikom.
 
Dana [[24. 6.|24. lipnja]], održani su izbori o usvajanju nove konstitucije, te je ona uvelike prihvaćena. Od oko 22,000,000 stanovnika, njih 5,697,467 su registrirani glasači, a od njih 5,488,225 ili 99,8% je glasalo u korist nove povelje. Samo je 10,045 glasača bilo protiv nje. U to isto vrijeme, premijer Naser je većinom izabran za predsjednika. Za njega je glasovalo 5,496,965 ili 99,9% glasača, te je time (još uvjerljivije nego povelja) došao na poziciju predsjednika. Oni koji su svoj glasački listić označili crvenim krugom su bili za Naserovo postavljanje za predsjednika. Novi glasački zakon, donesen u ožujku, učinio je glasovanje za sve muškarce obaveznim, dok je ženama dao izbor hoće li glasovati ili ne. No, samo je 150,000 Egipćanki izašlo na birališta. Novi glasački zakon je time jako malo poboljšao situaciju žena u javnom i privatnom životu, do danas, je njihov status bio malo vrijedniji od statusa pokretnina.
 
Par dana nakon izbora za predsjednika Naser je obnovio svoj kabinet te je nekoliko vojnih vođa zamijenio civilnim. Tom prilikom je on svojih 8 najbližih vonijh suradnika nagradio Velikom lentom Reda Nila, najvišom egipatskom nagradom.
Red 127:
 
=== Ekonomija ===
Egipatskom ekonomijom dominirao je privatni kapital sve do revolucije [[1952]]., kada je [[republika]] zamijenila [[monarhija|monarhiju]]. Nova vlada počela je reorganizirati ekonomiju u skladu sa socijalizmom već pri kraju [[1950-e|1950-ih]]. Država je igrala veliku ulogu u ekonomskom razvoju kroz svoje nedgledanje agrikulturalnog sekotra nekon reformi [[1952]]. i [[1961]]. Ove reforme su ograničile površinu zemlje koju je individualac ili jedna obitelj mogla imati. Već na početku [[1960-e|1960-ih]], vlada je komercijalizirala velik dio [[industrija|industrijskog]], [[fincnije|financijskog]] i [[komercijalizam|komercijalnog]] sektora ekonomije.
 
Egipatska industrija je tijekom Naserova mandata napravila velik napredak. [[Kapitalna investicija|Kapitalne investicije]] u industriji i rudarstvu su se znatno povećale. Nacionalno produkcijsko vijeće je ekvivalent od 36,700,000 [[dolar]]a u [[1954]]/[[1955|55]]. i 55,100,000 [[dolar]]a u [[1955]]/[[1956|56]]. odvojilo za električnu energiju, industriju i [[rudarstvo]]. Privatne lokalne investicije, kako govore izvještaji Federacije egipatskih industrija, su se povećale sa 8,500,000 [[dolar]]a [[1953]]., na 18,000,000 [[dolar]]a [[1954]]. Strane investicije su dosegnule svotu od 2,000,000 [[dolar]]a [[1954]]., uključujući i 1,800,000 [[dolar]]a iz petrolejske industrije.
Red 133:
Dogodio se znatan rast u industrijskoj produkciji. Iskorištavanje električne energije povečalo se sa 978,000,000[[kilovat|kW]] [[1952]]. na 1,339,000,000[[kilovat|kW]] [[1954]]. Proizvodnja pamučnih pređa povećala se sa 49,200 na 64,400 [[tona]], a prozivodnja pamučnog materijala sa 157,800,000 na 240,900,000 [[metar]]a. Proizvodnja [[cement]]a dosegla je rekordnu količinu od 1,500,000 [[tona]].
 
Tijekom [[1950-e|1950-ih]], nekoliko projekta za energiju su bili u izgradnji. Ukupna cijena tih projekata pricijenjena je na 166,000,000 [[dolar]]a. Elektrana Talkha ima kapacitet od 42,500[[kilovat|kW]] i opskrbljava sjevernu regiju. Elektrana Sjeverni Kairo imala je kapacitet od 60,000[[kilovat|kW]]. Elektrana Južni Kairo bi po planu trebala imati kapacitet od 120,000[[kilovat|kW]]. Termoelektrana u El Tabinneu je planirana, sa kapacitetom od 45,000[[kilovat|kW]]. Nastavljena je i konstrukcija hidroelektričnog projeka koji bi kapacitet Ausanske brane povečao na 345,000[[kilovat|kW]].
 
==== Reforma zemlje ====
Financijski problemi su znatno odužili mnogo publiciziranu reformu zemlje koja je bila glavni dio društvenog programa predsjednika Nasera. Reforma zemlje, kako je službeno objavilo Revolucionarno vijeće [[1952]]., je predlagala dvije osnovne točke za poboljšanje prihoda egipatskog seljaka:
 
:# dramatično sniženje [[agrikulturapoljoprivreda|agrikulturalnih]] renta
:# [[zapljena]] svih imanja čija je površina između 200 [[feddân]]a (1 [[feddân]] = 1.038 [[acre (jedinica)|akeraaker]]a)
 
Do kraja [[1955]]., od ukupno 567,000 [[feddân]]a zemlje u pitanju, 415,000 [[feddân]]a je zaplijenjeno od strane vlade. No, samo mali dio ove zemlje dat je manjim zamljoposjednicima, dok je većinu zadržala vlada. Do kraja [[1955]]., 261,000 [[feddân]]a je dato iz vladine rezerve. U dodatku tome, još 92,000 [[feddân]]a je prodano od strane manjih i većih zemljoposjednika odmah nakon zahtjeva. Vlada je pokušala organizirati prednosti plana u kooperativama i pokušala je nastaviti popravak postojećih polja i vodovodnog sustava. Reforma zemlje koju je pokrenulo Vijeće dala je velike prednosti egipatskim seljacima. Jedan egipatski izvor govori da su farmeri uduplali svoj prihod, te da je postavljanje limita za iznajmljivanje smanjilo totalni iznos cijene iznajmljivanja za 196,000,000 [[dolar]]a.
Red 147:
{{glavni|Pokret nesvrstanih}}
 
Jedan jako važan potez u Naserovoj vanjskoj politici, ali i za svijetski mir, je stvaranje Pokreta nesvrstanih. Naser se [[1956]]. godina na [[Brijuni]]ma sastao sa [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]], predsjednikom [[SFRJSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] i [[Jawaharlal Nehru|Džavaharlalom Nehruom]], [[Indija|indijskim]] premijerom. Troje svjetskih vođa dogovarali su i finalizirali ideju o nastanku trećeg "bloka" (uz [[Varšavski pakt]] i [[NATO]]), koja je već [[1955]]. dogovorena uz prisutnost još dvaju svjetskih vođa - [[Sukarno|Sukarna]], predsjednika [[Indonezija|Indonezije]] i [[Kwame Nkrumah|Kwamea Nkrumaha]], predsjednika [[Gana|Gane]].
 
Trojica vođa su [[19. 7.|19. srpnja]] [[1956]]., tijekom sastanka, potpisali dokument znan kao [[Brijunska izjava]], kojim je službenmo nastao [[Pokret nesvrstanih]]. Pokret danas broji 118 zemalja članica, uglavnom iz tzv. ''[[Treći svijet|Trećeg svijeta]]'', no slomom [[komunizam|komunizma]] [[1990-e|1990-ih]] godina, te priključenjem nekih eurupskih država [[EUEvropska unija|Europskoj Uniji]], Pokret je izgubio nekoliko članica.
 
Naser je, nakon [[Josip Broz Tito|Tita]], odslužio poziciju vođe Pokreta, tzv. Generalnog tajnika Pokreta nesvrstanih koju je obnašao od [[1964]]. do [[1970]]. Tijekom Naserovog mandata kao Glavni tajnik, u [[Kairo|Kairu]] je od [[5. listopada10.|5.]] i [[10. 10.|10. listopada]] [[1964]]. održana druga konferencija zemalja Pokreta nesvsranih.
 
Ovo je najznačajniji potez koji je Naser napravio tijekom svog mandata, te je po mnogim povjesničarima Naser, baš zbog sudjelovanja u razvoju Pokreta, smatran jednim od najboljih političara [[20. stoljećevijek|XX. stoljeća]].
 
=== Odnos sa Sovjetskim Savezom ===
[[Datoteka:Gamal-002.jpg|thumb|200px|Naser sa sovjetskim vođom [[Nikita Hruščov|Nikitom Hruščovom]] u svibnju [[1964]]. godine]]
[[Suecka kriza|Sueska kriza]] je [[Egipat]] dovela u bolje osnose sa [[SSSRSovjetski Savez|Sovjetskim Savezom]].<ref>(Copeland, str. 214)</ref> Kao znak dobrih odnosa, SSSR je obećao platiti oko trećinu cijene za gradnju [[Asuanska brana|Asuanske visoke brane]] i poslati 400 radnika koji bi pomogli u gradnji.<ref name=autogenerated2>(“Aswan High Dam”)</ref> Izgradnja brane zapčeta je [[1. 1.|1. siječnja]] [[1960]].,<ref>(Stephens, str. 299)</ref> a dovršena je [[1970]]. Njezin rezervoar nazvan je [[Jezeronaserovo Naserjezero|jezero Naser]], u čast predsjednika. Kako se i pretposavljalo, brana je proizvodila znantu količinu energije, 2,1 [[vat|gigavata]], te i danas stoji.<ref name=autogenerated2 />
 
Asuanska brana nije bila jedini rezultat dobrih odnosa SSSR-a i Egipta. Zbog utjecaja SSSR-a i domaćih faktora, Naser je počeo voditi Egipat u [[socijalizam|socijalistički]] ekonomski sistem, sličan onom koji je opisivao [[marksizam-lenjinizam]]. Do [[1962]]., taj prelazak oveo je do toga da vlada posjeduje minimalno 51% svakog biznisa u zemlji.<ref>(Malek, str. 363-365)</ref> Tijekom svog službenog posjeta Egiptu koji je trajao od [[9. svibnja5.|9.]] do [[26. 5.|26. svibnja]] [[1964]]., [[Nikita Hruščov]] je Nasera odlikovao medaljama [[Lenjinov red|Lenjnovog reda]] i [[heroj Sovjetskog Saveza|Heroja Sovjetskog Saveza]].<ref>[http://www.warheroes.ru/hero/hero.asp?Hero_id=1070 Heroji Sovjetskog Saveza] {{ru}} </ref>
 
Većina povjesničara slaže se da Egipat pod Naserovim režimom nikad nije u potpunoti dosegao [[socijalizam]], a pod Naserovim nasljednikom, [[Anwar el-Sadat|Anwarom el-Sadatom]], Egipat se vraćao prema čvršćem [[kapitalizam|kapitalističkom]] sistemu.<ref>(Malek, str. 367-371)</ref>
 
=== Sueski kanal ===
Malo prije potpunog preuzimanja vlasti, Naser je potpisao sporazum sa [[UKUjedinjeno Kraljevstvo|Britanijom]] koji je osigurao povlačenje britanskih trupa iz zone [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], no mala skupina civilnih časnika mogla je ostati. Sporazum je konačno dao Egiptu potpunu neovisnost, te je prekinuo tenzije između Britanije i Egipta.<ref>(Nutting, str. 69-71)</ref> Nedugo nakon sporazuma s Britancima, Naser je dobio 40 milijuna dolara financijske pomoći za ekonomski razvoj od Britanaca i [[SADSjedinjene Američke Države|Amerikanaca]].<ref>(Stephens, str. 143)</ref>
 
Sljedeće, [[1955]]., godine Amerikanci su obećali još 56 milijuna, te 200 milijuna kroz World Bank, dolara za izgradnju [[Asuanska brana|Asuanske visoke brane]]<ref>(Nutting, str. 118)</ref><ref>[http://www.britannica.com/eb/article-32943/international-relations Britannicin članak]</ref>, koju su Naser i njegovi saveznici planirali odmah nakon revolucije. Planirana brana stvorila bi najveće jezero stvoreno ljudskim rukama, generirala bi električnu energiju za velik dio Egipta, davala bi vodu za navodnjavanje i kontorlirala bi plavljenje rijeke [[Nil]].<ref>(Stephens, str. 170)</ref> U rujnu [[1955]]., Naser je šokirao zapad potpisavši oružani pakt sa [[čehoslovačka|Čehoslovačkom]], državom [[Istočni blok|Istočnog bloka]]. No, u srpnju [[1956]]. Zapadne snage povlače svoju financijsku pomoć, zbog ugovora sa ČSSR, te tako prisiljavaju Nasera da traži alternativne metode kako bi financirao gradnju brane.<ref>(Nutting, str 140-141)</ref> Dana [[26. 7.|26. srpnja]], kao dio plana za dobivanje novca za izgradnju brane, kao moćni podsjetnik Zapadu da će Egipat učiniti kako su željeli, Naser započinje nacionalizaciju Sueskog kanala.<ref name=autogenerated1>(Malek, str. 107)</ref>
 
Naser je znao da će nacionalizacija kanala uvelike isprovocirati Zapad, naročito [[UKUjedinjeno Kraljevstvo|Britaniju]] i [[Francuska|Francusku]] koje su imale veliki udio u kanalu. No, Naser je vjerovato da Britanija neće moći vojno intervenirati barem 2 mjeseca nakon objave, a izraelsku intervenciju proglasio je ''"nemogućom"''.<ref>(Heikal, str. 91)</ref> Na početku listopada, [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeće sigurnosti UN-a]] sastalo se po pitanju Sueskog kanala i donijelo rezoluciju kojom je priznalo egipatsku kontrolu kanala, ali samo dok on dopušta plovidbu stranim brodovima kroz njega.<ref>(Heikal, str. 103-104)</ref> Nakon sporazuma, ''"Naser je procijenio da se opasnost od invazije spustila na 10%"''.<ref>(Heikal, str. 105)</ref>
 
Francuska je tajno pristupila Britaniji i Izraelu sa planom o osvajanju kanala. Plan je bio da Izrael konačno uzvrati napadima što ih je naređivao Egipat preko [[Gazagaza (razvrstavanje)|pojasa Gaze]]. Izraelci su trebali osvojiti poluotok [[Sinaj]], a onda bi britanske i francuske snage krenule u intervenciju kao neutralne i ponovo zauzele kanal. Dana [[29. 10.|29. listopada]], izraelske snage došle su na Sinaj, a [[31. 10.|31. listopada]], Britanci i Francuzi su ušli u zonu kanala. No, predsjednik [[Dwight D. Eisenhower|Eisenhower]], koji je bio ljut jer nije ništao znao o tajnom planu, zahtjevao je od tri zemlje da povuku svoje vojne snage. Dana [[5. 11.|5. studenog]] [[1956]]., [[Sovjetski Savez]] je izdao ultimatum u kojem zehtjeva povlačenje svih stranih jedinica iz Egipta. Sve tri zemlje su pristale, i to nakon što je SAD ''"stjerao Britaniju u kut"'' zaprijetivši destabilizacijom britanske ekonomije i postpunim odstranjivanjem njezinih sila, time završivši događaj koji je znan kao [[Suecka kriza|Sueska kriza]].<ref name=autogenerated1 /> Naser je proglašen herojem i pobjednikom, te je time uzdigao svoj status kao vođa Arapskog svijeta.
 
=== Jemenski rat i Šestodnevni rat ===
Red 177:
Naser je promjenu režima u [[Jemen]]u tražio još od [[1957]]. Vidjevši priliku, privi korak ka ostvarivanju svog cilja napravio je u siječnju [[1962]]. davši Pokretu slobodnog Jemena uredski prostor, financijsku potporu i termin za radio emisiju. Naser je vidio prilike u Jemenu da izgladi račune sa plemićkom obitelji Saudi, za koju je Naser mislio da je omalovažavala egpatsku uniju sa [[Sirija|Sirijom]]. Veleposlanik Ahmed Abu-Zeid, koji je obnašao dužnost egipatskog veleposlanika u Jemenu od [[1957]]. do [[1961]]., upozorio je egipatske dužnosnike da su jemenska plemena teško zadovoljiva i da nemaju nikakav osjećaj lojalnosti i nacionalizma. Veleposlanik je bio protiv slanja vojne potpore, nego je govorio da se Pokretu slobonog Jemena šalje samo novac i oprema. Abu-Zeid je također upozorio da će Saudijevi poplaviti Jemen novcem kako bi se borili protiv egipaskog prisustva i preokrenuli revoluciju u korist [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]]. Naser je odbacio Abu-Zeidove ideje te je čvrsto stajao pri ideji da arapski nacionalistički pokret u Jemenu treba zaštititi egipatskom vojnom silom.
 
Naser je bio uvjeren da će regiment egipatskih specijalnih postrojbi i krilo bombaša osigurati jemenskim republikancima ''[[puč|coup d' etat]]''. Već u roku od tri mjeseca nakon slanja trupa u Jemen, Naser je shvatio da će kod ove situacije trebati veći angažman. Na početku [[1963]]., Naser je započeo četverogodišnju zadatak izvođenja egipatskih trupa u Jemen, koristeći neuspješni mehanizam, samo kako bi pridobio više trupa. Nešto manje od 5,000 trupa je preseljeno u [[listopadoktobar|listopadu]]u [[1962]]. Samo dva mjeseca kasnije, Egipat je imao već 15,000 redovitih trupa u Jemenu. Do kraja [[1963]]. broj je naratso do 36,000, a već [[1964]]. bilo je 50,000 egipatskih trupa u Jemenu. Sredina [[1965]]. bila je vrhunac, u Jemenu se tada nalazilo 55,000 egipatskih trupa. Egipat je u [[Jemenski rat|Jemenskom ratu]] platio veliku cijenu, te je pretrpio jako velike gubitke.
 
Nakon što je [[Sovjetski Savez|SSSR]] informirao Nasera o [[izrael]]skim planovima za napad na [[Sirija|Siriju]], Naser je, pod pritiskom arapskog svijeta, iskoristio situaciju kako bi uzdigao svoju padajuću popularnost. Predvidio je remilitarizaciju poluotoka [[Sinaj]] i zahtjevao da [[UNEF]] evakuira Sinaj, zahtjev koji je [[Generalni sekretar Ujedinjenih naroda|Glavni tajnik UN-a]] [[U Thant]] prihvatio. Naser je tada započeo remilitarizaciju Sinaja. Dana [[23. 5.|23. svibnja]], zatvorio je [[Tiranski tjesnac]], na koji je [[Izrael]] dobio pristup [[1956]]., za izraelske brodove, blokirajući time izraelsku luku [[Eilat]] i sjeverni dio [[Akapski zaljev|Akapskog zaljeva]], jedini izraelski pristup [[Indijski ocean|Indijskom oceanu]]. Izrael je to zatvaranje smatrao kao ''[[casus belli]]''.
 
Tijekom tog perioda, Naser je kontinuirano iznosio svoju namjeru da napadne [[Izrael]], te je izjavio da bi ga ostale arapske zemlje trebale poduprijeti. Izrael je na iminintni napad odgovorio prije svih i to događajem koji je znan kao [[Šestodnevni rat]]. Prvi val izraelskog napada uništio je većinu egipatskih zračnih snaga na zemlji. [[Abdel Hakim Amer]], ministar obrane Egipta, izdao je odredbu o povlačenju, što je bila katastrofa za egipatske trupe. Većina egipatskih gubitaka bilo je baš tijekom tog povlačenja. Poraz u Šestodnevnom ratu predstavljao je jedan od najsramotinijih političkih poraza u egipatskoj povijesti i tada najveću sramotu za egipatsko vodstvo i narod. [[Abdel Hakim Amer]] je pokušao svrgnuti Nasera sa vlasti u puču nekoliko dana nakon poraza u ratu, no nije mu uspjelo te je bio prisiljen počiniti [[samoubistvo|samoubojstvo]] trovanjem.<ref>[http://www.warheroes.ru/hero/hero.asp?Hero_id=2380 Герой Советского Союза Амер Абдель Хаким :: Герои страны<!-- Bot generated title -->]</ref>
 
== Arapski vođa ==
Red 195:
 
== Ostavka i posljedice ==
Sramotni poraz u [[Šestodnevni rat|Šestodnevnom ratu]] je bio toliko uznemirujuć da je izazvao domaću političku reakciju. Popodne [[9. 6.|9. lipnja]] [[1967|1967.]], Naserova izjava o ostavci uživo je prenošena na egipatskoj televiziji i radiju, a Naser je u njoj poziciju predsjednika prepustio tadašnjem potpredsjedniku [[Zakaria Mohiedin|Zakariji Mohiedinu]]:
 
{{citat2|Napravio sam odluku kojom tražim vašu pomoć. Odlučio sam se povući potpuno i konačno sa bilo koje pozicije i političke uloge, te se vratiti rangu masa, obavljajući svoju dužnost u centru, među ljudima. Ovo je vrijeme za akciju, ne za tugovanje... Cijelo moje srce je sa vama, i dajte da su vaša sa mnom. Neka Bog bude s nama - nada, svijetlo i vodstvo u našim srcima.}}
 
Nedugo nakon emitiranja izjave, na ulicama diljem Egipta, ali i cijelog [[Arapski svijet|Arapskog svijeta]], pojavili su se milijuni ljudi koji su demonstrirali protiv ostavke. Njihovo odbijanje Naserove ostavke izraženo je pomoću uzvika: „''Borit ćemo se.''“. Kao posljedica toga, Naser je vodio Egipat kroz [[Rat iscrpljivanja]] ([[1968|1968.]] - [[1970|1970.]]).
 
Godine [[1969]]., nakon što je grupa reformatora i kritičara autoritativnog režima pobijedila na izborima za Egipatski klub sudaca, direktni izazov koji je postavio sudski sustav pokazao se netolerantnim za Naserov režim. Naser je napravio niz mjera koje su danas poznate kao „''masakar sudstva''“, uključujući i otpuštanje stotine sudaca.
 
== Smrt i pogreb ==
Gamal Abdel Naser preminuo je [[28. 9.|28. rujna]] [[1970]]. od posljedica [[srčani udar|srčanog udara]], po završetku sastanka arapskih vođa u Kairu po pitanju [[Izrael]]a<ref>(Nutting, str. 475)</ref> i [[Crni rujan u Jordanu|Crnog rujna u Jordanu]]. Bolovao je od [[hemokromatoza|hemokromatoze]], ili brončanog [[dijabetes]]a, nasljedne bolesti uzrokovane viškom [[željezo|željeza]] u organizmu.[[Datoteka:Anwar Sadat cropped.jpg|thumb|left|200px|[[Anwar Sadat|Anwar el-Sadat]], nasljednik Nasera na poziciji predsjednika Egipta]]
 
Zbog svojih sposobnosti da pobudi nacionalističke strasti, kao dokaz onoga što neki zovu budućnost njegova utjecaja, ''"muškarci, žene i djeca su plakali i tugovali na ulicama"''<ref>(Nutting, str. 476)</ref> nakon što su saznali za njegovu smrt. Njegov pogreb, koji je održan [[1. 10.|1. listopada]], bio je jedan od najvećih u povijesti, sa oko 5,000,000 ljudi. Procesija do njegova mjesta pokopa, koja je bila duga 6 [[milja]], započela je od Revolucionarnog zapovjednog vijeća sa avionima tipa MIG-21 koji su letljeli iznad procesije. Emocije, koje su uključivale i plakanje reportera koji su uživo prenosili procesiju, su ključale na temperaturi od 80°, te su tisuće ljudi skorz sakrili vojnike koji su nosili lijes pokojnog predsjednika. Taj događaj znan je i kao ''"ljudska procesija"''. [[Anwar Sadat|Anwar el-Sadat]], koji je bio međumandatni predsjednik nakon Naserove smrti, službeno je na dužnost predsjednika postavljen [[5. 10.|5. listopada]].
 
== Ostavština ==
=== Naserizam ===
Naserova ostavština je i danas debatirana, čak i u [[Arapski svijet|Arapskom svijetu]]. Za mnoge, on je vođa koji je obnovio svoju državu i ponovo uspostavio arapski ponos unutar i izvan nje. Uz to, mnogi se slažu da je Naser oslobodio [[Egipat]] od europskog utjecaja, obnovio ekonomiju kroz svoje [[agrarna reforma|agrarne reforme]], projekte kao što su Asuanska visoka brana, te svojim pokretima za veću ekonomsku upletenost. No manjina gleda njegovu politiku kao prisilni [[militarizam]] koji je Egipat doveo do mnogih poraza, prije nego do mira i stabilnosti. U dodatak tome, Naserovo suzbijanje poltičke opozicije i masivno proširenje policije i sigurnosnih službi rezultiralo je ostavštinom političke represije koju njegovi nasljednici koriste i danas. Naserova uloga u [[šestodnevni rat|Šestodnevnom ratu]], koja je nanijela velike štete arapskim zemljama, malo je umanjila njegovu ostavštinu i umanjila njegov utjecaj na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. U posljednim godinama vladavine, Naser se uvelike oslanjao na pomoći [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a.
 
No, u drugu ruku, Naserova modernizacija egipatskog posvjetnog sistema - kojom je omogućio obrazovanje svim duštenim slojevima, e njegoo podržavanje umjetnosti, kao što su kazalište, film i glazba, pa i književnost, je viđena kao pozitivan utjecaj na arapske zemlje u cjelini.
Red 219:
[[Datoteka:BarragemAssuão.jpg|thumb|250px||Satelitska snimka [[Asuanska brana|Asuanske brane]]]]
 
Jedan od najkontroverznijih poteza koji je Naser povukao je izgradnja [[Asuanska brana|Ausanske visoke brane]] i stvaranje [[jezeronaserovo Naserjezero|eponimnog jezera]] na jugu zemlje. Izgrađena kako bi proizvodila elektirčnu energiju za tešku industriju i kako bi smanjila šanse za plavljenje [[Nil|rijeke Nil]], brana je uništila većinu [[Nubija|Nubijskih]] [[arheologija|arheoloških]] nalazišta (osim onih koje je spasio [[UNESCO]]). Također je stvorila velike ekonomske probleme. Velika površina jezera dopušta da se velik dio vode rijeke Nil evaporira u prazno, dok brana blokira da [[sedimenti|sediment]] dolazi do [[delta rijeke|delte rijeke]]. Prema nekim agronomima, agrikulturalna produkivnost doline rijeke Nil je uvelike smanjena. Unatoč tome, brana je pomogla u opskrbljivanju tada rastuće ekonomije elektičnom energijom, te je bila esencijalna u modernizaciji kopnenog Egipta kroz uvođenje elektriciteta. Brana je također spasila Egipat od mnogih poplava koje su harale krajolkom kroz koji je tekla rijeka.
 
== Obitelj ==