Galijen – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: mijenja Kategorija:Historija hrišćanstva/kršćanstva u Kategorija:Historija kršćanstva
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Gallienus_lead_seal_sm.jpg|thumb|Galijen na olovnom pečatu]]
'''Publije Licinije Egnacije Galijen''' (rođen [[218]]. godine, umro [[268]].) vladao je [[Rimsko carstvoCarstvo|Rimskim carstvom]] kao savladar svog oca [[Valerijan (car)|Valerijana]] od 253. do 260. godine, a onda, posle njegove smrti, kao samostalni vladar do [[268]]. godine. Bio je na čelu Carstva kada je ono bilo u dubokoj krizi: uprkos nekim uspesima, Galijen nije uspeo da je savlada.
==Vladavina==
Jedna od glavnih karakteristika [[Kriza III veka|Krize III veka]] bila je nesposobnost careva da duže ostanu na vlasti. Galijen je bio izuzetak i verovatno je tome doprinelo njegov savladarski položaj za vreme Valerijanove vladavine. Galijen je uspeo da se tokom svoje vladavine obračune sa više pokušaja uzurpacije.
Red 7:
260 [[Valerijan (car)|Valerijana]] je zarobio [[Šapur I]], persijski car. Iako je Galijen bio svestan da je Valerijan živ pao neprijatelju u ruke, on nije proglasio njegovu smrt punih godinu dana.
 
Odmah nakon Valerijanovog pada u zarobljeništvo, Persijanci su ugrozili Antiohiju. Ali rimski vojskovođe Makrijan i Kalist su organizovali uspešnu odbranu, pa su se Persijanci morali povući preko Eufrata. Makrijan je iskoristio svoj uspeh da bi proglasio svoje sinove [[Makrijan]]a i [[Kvijet]]a za careve. Iako su se ovom ustanku priključile [[Sirija (provincija)|Sirija]], [[Egipat (rimska provincija)|Egipat]] i [[Mala Azija]], čim su ustanici krenuli prema zapadu, doživeli su poraz od Galijenovog vojskovođe [[Aureol]]a.
 
Tokom Galijenove vladavine dolazilo je do stalnih borbi na zapadu Carstva. Već oko 258. godine Galijen je izgubio kontrolu nad većim delom Galije. Ubrzo se taj deo Carstva faktički odvojio i postojao je godinama kao [[Galsko Carstvo|Galorimsko carstvo]]. [[Kriza III veka]] kao da je dožiivela svoj vrhunac.
 
[[Datoteka:Arco di Gallieno.jpg|thumb|left|Trijumfaln luk cara Galijena iz 262. godine]]
Red 15:
U poslednjim godinama svoje vlade, Galijen se susreo sa velikim izazovima. Došlo je do invazija [[Goti|Gota]] u [[Panonija|Panoniju]], dok su Alemani pustošili severnu Italiju. Galijen je zaustavio napad Alemana, pobedivši ih u aprilu 268. godine u jednoj bitki, a zatim se okrenuo prema severu i porazio Gote u nekoliko bitaka. Te jeseni, napao je ponovo Gote i oni su doživeli [[poraz kod Niša|bitka kod Naisa]]. Nije međutim izvesno da je Galijen tada predvodio rimsku vojsku: verovatno je [[Aurelijan]], komandant konjice, bio najzaslužniji za pobedu.
 
Nakon bitke kod Niša, Galijen je bio ubijen dok je vodio rat protiv protivcara [[Aureol]]a u blizini [[Milano|Milana]]. Ima teorija da su [[Klaudije Gotski|Klaudije II]] i [[Aurelijan]] skovali zaveru protiv Galijena.
 
Ali, kada je došao na vlast [[Klaudije Gotski|Klaudije II]] je poštedeo život Galijenovoj udovici, koja je sa Galijenom rodila, [[Salonin]]a (koji je zakratko bio savladar) a zati deifikovao samog Galijena.
 
Kako god bilo, Klaudije II je u najmanju ruku znao za zaveru. Galijen je sahranjen u jednom grobu petnaestak kilometara od [[Rim]]a.
 
==Nasleđe==
O Galijenu su po pravilu istoričari strogo sudili, naročito zbog odmetnuća Galije u njegovo doba. Ali, Galijen je doprineo nekim reformama: u vojsci je uveo mobilniju konjicu, koja se pokazala uspešnom u ratovima. Verovatno je Galijen negativno ocenjen zbog toga što je bio neprijatelj [[Rimski senat|Senat|Senata]]a, što se ogledalo naročito u njegovo odluci da senatori budu lišeni glavnih komandi u vojsci.
 
Galijen je tokom svoje vladavine zahtevao da se proganjanje [[hrišćaniхришћанин|hrišćana]] obustavi, iako nije zvanično podigao zabranu njihove vere. Takav blaži odnos prema hrišćanima u Rimu je potrajao do [[303]]. godine, kada je [[Dioklecijan]] započeo sa čuvenim progonima hrišćana.
 
== Novac ==