Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 5:
| opis_slike = F.W.J. Schelling
| ime = Friedrich Wilhelm Joseph Schelling
| rođenje = [[27.
| smrt = [[20.
| škola_tradicija = [[Njemački idealizam]]
| glavni_interesi = [[Nathurphilosophie]], [[Prirodne znanosti]], [[Estetika]], [[Religija]], [[Metafizika]], [[Gnoseologija|Epistemologija]]
| poznate_ideje =
| utjecaji = [[Platon]], [[Jakob Böhme|Böhme]], [[Spinoza]], [[Gottfried Leibniz|Leibniz]], [[Immanuel Kant|Kant]], [[Friedrich Heinrich Jacobi|Jacobi]], [[Johann Gottfried Herder|Herder]], [[Johann Wolfgang von Goethe|Goethe]], [[Friedrich Hölderlin|Hölderlin]], [[Johann Gottlieb Fichte|Fichte]]
Red 14:
}}
'''Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling''' ([[27. 1.|27. siječnja]] [[1775]]. – [[20. 8.|20. kolovoza]] [[1854]].) [[
Standardne povijesti filozofije tvore ga kao središnju točku u razvoju njemačkog [[idealizam|idealizma]] smještajući ga između [[Fichte]]a, njegovog učitelja prije [[1800]]. godine i [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]]
Schellingova misao je često bila zanemarena. To ne potječe samo od uzvišenja Hegela, čija zrela djela prikazuju Schellinga samo kao običnu fusnotu u razvoju idealizma nego i iz njegove ''[[Naturphilosophie]]'' koju su pozitivistički znanstvenici često ismijavali zbog smiješnog analogiziranja i nedostatka empirijske orijentacije. Posljednjih godina učenjaci Schellingova dijela snažno napadaju takvo zanemarivanje Schellinga.
Red 23:
Schelling je rođen u Leonbergu na području Wuttenberga. Polazio je samostansku školu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, ušao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. [[1792]]. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1773. doprinio dijelu ''Memorabilien'' Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovršio je tezu za svoju diplomu iz teologije ''De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore''. Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva ''Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt''. To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo ''Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder über das Unbedingte im menschlichen Wissen'' objavljeno 1798., iako još unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udruži [[Spinoza|Spinozine]] poglede s njom.
Nakon dvije godine podučavanje dvoje mladih jedne aristokratske obitelji, i samo 23 godine star, Schelling je bio pozvan za izvanrednog profesora u Jeni 1798. Već je pridodao članke i recenzije Fichteovu dnevniku, i posvetio se proučavanju fizikalnih i medicinskih znanosti. Od 1796. datiraju Briefe über Dogmatismus und Kritizismus, kritika [[Immanuel Kant|Kantovskog]]
Schellingovo vrijeme u Jeni (1798. – 1803.) stavilo ga je u središte intelektualnog komešanja romantizma. Schelling je bio prisan s [[Johann Wolfgang von Goethe|Goetheom]]
Schelling je postao priznati vođa romantičarske škole, koji je počeo odbijati Fichteovu misao kao hladnu i apstraktnu. U Schellingu, pozdravljali su ličnost pravog romantičara. Schelling je bio osobito blizak s Augustom Wilhelmom von Schlegelom i njegovom ženom Karolinom. Vjenčanje između Schellinga i Karolinine kćeri, Auguste Böhmer, je bilo planirano. Auguste je umrla od dizenterije 1800. za što su mnogi krivili Schellinga, koji je nadgledao tretman. Augustina smrt je zbližila Schellinga i Karolinu još više. Schlegel se preselio u [[Berlin]], i razvod je bio dogovoren (s Goetheovom pomoći). 2. lipnja, 1803. Schelling i Karolina su se vjenčali, i Schellingovo vrijeme u Jeni je došlo kraju.
Od rujna 1803. do travnja 1806. Schelling je bio profesor na sveučilištu u Wurzburgu. Ta perioda je bila označena osjetnom promjenom njegovih pogleda i konačnim raskidom s Fichteom i Hegelom. U Wurzburgu, Schelling je imao mnogo neprijatelja među kolegama i vlasti. Preselio se u [[Minhen|München]] 1806. gdje je naša položaj kao državni službenik, prvo kao član akademije znanosti i tajnik akademije umjetnosti, kasnije tajnik filozofske sekcije akademije znanosti. Bez davanje ostavke njegovog službenog položaja, predavao je kratko vrijeme u [[Stuttgart]]u, i sedam godina u Erlangenu (1820. – 1827.) 1809. Karolina umire, i tri godine kasnije Schelling je oženio jednu od njenih bliskih prijateljica Pauline Gottler u kojoj je našao vjernog druga.
Tijekom dugog prebivanja u Münchenu (1806. – 1841.) Schellingova književna aktivnost je stupnjevito došla to prestanka. Aforizmi o ''Naturphilosophie'' sadržani u Godišnjacima medicine kao znanost (1806. – 1808.) su većinom odlomci iz predavanja u Wurzburgu; ''Denkmal der Schrift von den göttlichen Dingen des Herrn Jacobi'' je bio izazvan specijalnim incidentom Jacobijeva rada. Jedino pisanje neke važnosti je "''Philosophische Untersuchungen über das Wesen der menschlichen Freiheit und die damit zusammenhängenden Gegenstände''", koje se pojavilo u ''Philosophische Schriften. vol. I''. (1809),i koja prenosi, s povećanom tendencijom prema misticizmu, misli prijašnjeg djela, Philosophie und Religion. To djelo parafrazira Kantovu podjelu između razumljivog i empirijskog karaktera. Drugačije rečeno, Schelling je sam zvao slobodu «kapacitet za dobro i zlo».
|