Franz II od Svetog Rimskog Carstva – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Menjam datoteku/fajl Friedrich_von_Amerling_003.jpg sa Francis_II,_Holy_Roman_Emperor_by_Friedrich_von_Amerling_003.jpg.
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
| slika = [[Datoteka:Francis_II,_Holy_Roman_Emperor_by_Friedrich_von_Amerling_003.jpg|280px]]
| opis = [[Friedrich von Amerling]]: Franjo II.
| titula = [[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px|border]] [[Popis ugarskih vladara|Ugarski]] i [[Hrvatskipopis kraljevihrvatskih kraljeva|hrvatski kralj]]<br />[[Popis austrijskih vladara|austrijski nadvojvoda]] i [[Popis čeških vladara|češki kralj]]
| vladavina = [[1. 3.|1. ožujka]] [[1792|1792.]] - [[2. 3.|2. ožujka]] [[1835|1835.]]
| krunidba = [[6. 6.|6. lipnja]] [[1792|1792.]]<br />[[Budim]], [[Mađarska]]
| prethodnik = [[Leopold II., carsveti Svetogrimski Rimskog Carstvacar|Leopold II.]]
| nasljednik = [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]]
| regent =
| titula1 = [[Datoteka:Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg|22px|border]] [[Popis rimsko-njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|Car Svetog Rimskog Carstva]]
| vladavina1 = [[5. 7.|5. srpnja]] [[1792|1792.]] - [[6. 8.|6. kolovoza]] [[1806|1806.]]
| krunidba1 = [[14. 7.|14. srpnja]] [[1792|1792.]]<br />[[Frankfurt na Majni|Frankfurt]], [[Nemačka|Njemačka]]
| prethodnik1 = [[Leopold II., carsveti Svetogrimski Rimskog Carstvacar|Leopold II.]]
| nasljednik1 = ''Carstvo ukinuto''
| regent1 =
| titula2 = [[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px|border]] [[Popis austrijskih careva|Austrijski car]]
| vladavina2 = [[11. 8.|11. kolovoza]] [[1804|1804.]] - [[2. 3.|2. ožujka]] [[1835|1835.]]
| krunidba2 =
| prethodnik2 = ''nova titula''
Red 40:
| dinastija = [[Habsburg]]
| vladarska himna =
| otac = [[Leopold II., carsveti Svetogrimski Rimskog Carstvacar|Leopold II.]]
| majka = [[Marija Lujza Španjolska (1745. - 1792.)|Marija Lujza Španjolska]]
| datum rođenja = [[12. 2.|12. veljače]] [[1768]].
| mjesto rođenja = [[Datoteka:Bandiera del granducato di Toscana (1562-1737 ).gif|22px|border]] [[Firenca]], [[Veliko Vojvodstvo Toskane|Toskana]]<br /><small>(danas [[Italija]])</small>
| datum smrti = [[2. 3.|2. ožujka]] [[1835]].
| mjesto smrti = [[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px|border]] [[Beč]], [[Habsburška Monarhija]]<br /><small>(danas [[Austrija]])</small>
| datum pokopa =
Red 50:
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[katoličanstvo|katolicizam]]
}}
'''Franjo II.''' ([[Firenca]], [[12. 2.|12. veljače]] [[1768]]. - [[Beč]], [[2. 3.|2. ožujka]] [[1835]].), posljednji [[Popispopis rimsko-njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|car Svetog Rimskog Carstva]], [[Popis ugarskih vladara|ugarski]], [[Hrvatskipopis kraljevihrvatskih kraljeva|hrvatski]] i [[Popis čeških vladara|češki kralj]], [[Popis austrijskih vladara|austrijski nadvojvoda]] i [[Popis austrijskih careva|austrijski car]], poznat još i kao '''Franjo I.'''
 
Franjo II. bio je prvi i najstariji sin cara [[Leopold II., car Svetogsveti Rimskogrimski Carstvacar|Leopolda II.]] i carice [[Marija Lujza Španjolska (1745. - 1792.)|Marije Lujze]]. Kada je njegov otac [[1. 3.|1. ožujka]] [[1792]]. naglo preminuo pod sumnjivim okolnostima, Franjo II. postaje carem, ali je još uvijek nepripremljen za tu dužnost. Za razlku od oca, kojega su kritizirali zbog [[liberalizam|liberalnih]] nazora, Franjo II. pokazao se kao tipični [[reakcionarizam|reakcionar]], a njegovu je vladavinu obilježila stroga državna kontrola i apsolutizam kombinirani s centralizmom.
 
Za razliku od oca, koji je izbjegavao uplitanje u [[Francuska revolucija|Francusku revoluciju]], Franjo II. je kao svoj prvi carski čin ušao u [[Francuski revolucionarni ratovi|Francuske revolucionarne ratove]], želeći zaustaviti liberalizaciju tadašnje [[Prva Francuska Republika|Republike]] i vratiti monarhiju, no tu je doživio poraz koji će ga na koncu koštati velikog dijela teritorija za vrijeme [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]]. Prije nego što je ovaj postao carem, Franjo je surađivao s generalom [[Napoleon Bonaparte|Napoleonom Bonaparteom]] tijekom njegove invazije [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]]. Napoleonu je pružio pomoć, a zauzvrat je, nakon potpisivanja [[Mir u Campo Formiju|Mira u Campoformiju]] [[1797|1797.]], dobio mletačke posjede na području Dalmacije i Istre. Taj je mirovni sporazum označio kraj Mletačke Republike.
 
Kasnije pak, kada se Napoleon već okrunio za cara ([[2. 12.|2. prosinca]] [[1804|1804.]]), Franjo II. se pridružio protivnicima novoosnovanog [[Prvo Francusko Carstvo|Francuskog Carstva]] i ubrzo krenuo u borbu protiv Napoleona. Prvi veći poraz doživio je već [[1805|1805.]] godine [[Bitka kod Austerlitza|kod Austerlitza]], što je ujedno označilo nastavak Napoleonovih kontinentalnih prodora. Iako je austrijska vojska sudjelovala u svim koalicijskim bitkama u ovoj ili onoj mjeri, sljedeći veliki poraz Franjo II. doživio je [[Bitka kod Wagrama|kod Wagrama]] [[1809|1809.]] godine. Nakon tog je poraza car morao potpisati [[Mir u Schönbrunnu|Schönbrunnski mir]] kojim je Napoleonu ustupio područje južne Hrvatske, Like i Gorskog kotara, pa sve do [[Zagreb]]a. Na tom će području Napoleon proglasiti [[Ilirske pokrajine]] sa središtem u [[Ljubljana|Ljubljani]], koje će biti pokrajina Francuskog Carstva sve do [[1813|1813.]] godine. Povodom tog mirovnog sporazuma, Napoleon je zaprosio ruku Franjine kćeri [[Marija Lujza, francuska carica|Marije Lujze]]. Tim su vjenčanjem (barem prividno) učvršćene veze između Francuske i Austrije, dvaju protivničkih sila. U međuvremenu, Franjo II. je [[1804|1804.]] godine proglasio [[Austrijsko Carstvo]] i sebe okrnuo za prvog cara pod titulom Franjo I. To se pokazalo kao dobar potez jer je već dvije godine kasnije, [[1806|1806.]], Napoleon ukinuti [[Sveto Rimsko Carstvo]] i uspostaviti francuskoj podložnu [[Rajnska Federacija|Rajnsku Federaciju]].
 
Na polju unutarnje politike, Franjo II. za ministra vanjskih poslova postavlja [[Klemens Wenzel Lothar Metternich|Klemensa Metternicha]], koji će do svog svrgavanja [[1848|1848.]], izgraditi strogi apsolutistički sustav koji se oslanjao na strogoj državnoj kontroli i gušenju bilo kakvih liberalnih ideja, a znan je kao [[Metternichov apsolutizam]]. U svemu tome, Metternich će imati carevu potporu.
 
Daljnja uloga Austrije u [[Napoleonski ratovi|Napoleonskim ratovima]] poprilično slabi i sudjeluje isključivo slanjem svojih vojnika na raznorazna bojišta kojima su uglavnom zapovijedali [[Pruska|pruski]] ili [[UKujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] zapovjednici. Nakon Napoleonovog poraza [[Bitka kod Leipziga|u "Bitci naroda" kod Leipziga]] [[1813|1813.]] i ukidanja Ilirskih pokrajina, Franjo II. dobiva cijeli teritorij Ilirskih pokrajina zajedno s ukinutom [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom Republikom]] (koju je [[1808|1808.]] ukinuo [[August Marmont|maršal Marmont]]). Njegove trupe sudjelovale su i u konačanom Napoleonovom porazu [[bitka kod WaterlooaVaterloa|kod Waterlooa]] [[18. 6.|18. lipnja]] [[1815|1815.]]
 
Nakon pobjede kod Leipziga i prvog Napoleonovog izgnanstva na [[ElbaLaba|Elbi]], Austrija je inicirala [[Bečki kongres]] kojemu je od [[1814|1814.]] do [[1815|1815.]] domaćin bio upravo car Franjo II. Na kongresu se, misleći kako je Napoleonova era gotova, raspravljalo o novoj podjeli Europe i određivanju granica. Glavnu riječ na kongresu imao je Franjin ministar vanjskih poslova Klemens Metternich koji je uspio izboriti iznimno povoljne uvjete za svoju zemlju koji su bili primijenjeni u rezoluciji donešenoj [[9. 6.|9. lipnja]] [[1918|1918.]] Pitanje Francuske riješeno je [[Restauracija|restauracijom Burbonaca]] i omogućavanjem dolaska na vlast [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luju XVIII.]] Ovaj je kongres u potpunosti etablirao Metternicha i otvorio mu put za provođenje svog apsolutizma.
 
Nakon Napoleonovog konačnog pada i izgnanstva na daleku [[Sveta Helena (otok)|Svetu Helenu]], car je pristupio novim pregovorima zajedno s pruskim kraljem [[Fridrik Vilim III.|Fridrikom Vilimom III.]] i ruskim carem [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandrom I.]] koji su, nakon potpisivanja sporazuma u [[Pariz]]u, [[1815|1815.]] rezultirali formiranjem [[Sveta alijansa|Svete alijanse]], organizacije koja je kao formalni cilj imala zaštitu suvereniteta i poretka (koji je zapravo bio ''[[Ancien régime]]'') svake države, dok je zapravo omogućavala europskim velesilama slobodnu intervenciju prilikom unutardržavnih sukoba i gušenje bilo kakvih liberalnih (i nacionalnih) ideja i ustanaka.
 
Posljednjih dvadeset godina vladavine cara Franje II. obilježilo je uglavnom nemilosrdno provođenje apsolutizma, gušenje nacionalnih pokreta u slavenskim zemljama (uključujući i [[Hrvatski narodni preporod]], koji nije toliko gušen, ali su zahtjevi upućivani Beču, kao na primjer ''[[Disertacija]]'' [[Janko Drašković|Janka Draškovića]], bili ili odbijeni ili ignorirani) i slaba aktivnost na vanjskopolitičkom planu.
 
Franjo II. umro je [[2. 3.|2. ožujka]] [[1835|1835.]], 43 godine i 1 dan nakon smrti svoga oca, a njegova smrt donijela je brojne sukobe oko njegovog nasljednika. Franjo je imao četiri sina, a najstariji od njih bio je [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]]. No, kako je on bio malouman, što je bio rezultat bliske rodbinske povezanosti njegovih roditelja, vodile su se polemike treba li uopće voditi državu. [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I. (V.)]] na koncu je, unatoč brojnim nesuglasicama, postao očev nasljednik koji će zemlju voditi sljedećih 13 godina.
 
== Eksterni linkovi ==
Red 77:
 
{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Leopold II., njemačko-sveti rimski car|Leopold II.]]
|gl_članak_funkcija = rimsko-njemački car (do 1806.), austrijski car (od 1804.)
|nasljednik=[[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]]