Fran Miklošič – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 16 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q93401 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 14:
}}
 
'''Fran Miklošič''' (nem. ''Franz von Miklosich''; [[29. 11.|29. novembar]] [[1813]]. — [[7. 3.|7. mart]] [[1891]]) je bio [[slovenija|slovenski]] filolog i lingvista.
 
== Biografija ==
Miklošič je rođen u [[Štajerska|štajerskom]] selu [[Radomerščak]] blizu grada [[Ljutomer]]a, koji je tada pripadao [[Austrijsko Carstvo|Austrijskom Carstvu]].
 
Doktorirao je [[filozofija|filozofiju]] je na [[Univerzitet u Gracu|Univerzitetu u Gracu]] i neko vreme je tu radio kao profesor filozofije. Godine [[1838]]. je prešao na [[Univerzitet u Beču]] gde je stekao titulu doktora [[pravo|pravnih nauka]]. Tokom svojih studija na njega su ticali radovi slovenačkog filologa i lingviste [[Jernej Kopitar|Jerneja Kopitara]]. Napustio je pravo i i posvetio je veći deo svog života proučavanju [[slovenskislavenski jezici|slovenskih jezika]].
 
Godine [[1844]]. se zaposlio u [[Narodna biblioteka Austrije|Carskoj biblioteci u Beču]], gde je ostao do 1862. Miklošiš je 1844. objavio kritiku knjige [[Franc Bop|Franca Bopa]] ''Uporedna gramatika'' ({{jez-nem|Vergleichende Grammatik}}), što je skrenulo pažnju bečkih akademskih krugova. Ova publikacija je pokrenula dugi niz radova, u kojima je Miklošič pokazao veliku stručnost. Njegovi radovi su doveli de revolucije u proučavanju slovenskih jezika.
 
U [[Proleće naroda|Proleću naroda]] 1848. Miklošič je aktivno učestvovao u [[Slovenački nacionalni pokret|Slovenačkom nacionalnom pokretu]]. Bio je predsednik političkog udruženja „Slovenija“ koji su osnovali slovenački studenti koji su studirali u [[GracGraz|Gracu]]u i [[Beč]]u. Uz [[Matija Majar|Matiju Majara]] bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji. Nakon neuspeha revolucionarnih zahteva, Miklošič se posvetio samo akademskim aktivnostima.
 
Miklošič je 1849. postavljen za šefa tek osnovane katedre za slovensku filologiju Univerziteta u Beču i ostao je na to mestu do 1886. Postao je član [[Austrijska akademja nauka|Bečke akademije]], koja ga je izabrala za sekretara svog istorijskog i filozofskog odseka. Njegovi brojni radovi su se nisu ticali samo slovenskih jezika, već i [[rumunski jezik|rumunskog]], [[albanski jezik|albanskog]], [[grčki jezik|grčkog]] i jezika [[Romi|Roma]] i [[Sinti|Sinta]].
 
Uz [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]], [[ĐuraĐuro Daničić|Đuru Daničića]], [[Dimitrije Demeter|Dimitrija Demetera]], [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]] i [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivana Kukuljevića]] bio je potpisnik [[Bečki književni dogovor|Bečkog književnog dogovora]] [[1850]]. godine o [[Srpskohrvatski jezik|zajedničkom književnom jeziku]] [[Srbi|Srba]] i [[Hrvati|Hrvata]]. Bio je član [[Srpska akademija nauka i umetnosti|Srpske kraljevske akademije]].
 
== Bibliografija ==