Firentinska katedrala – razlika između verzija

'''Firentinska katedrala''' ([[italijanski jezik|talijanski]]: ''Santa Maria del Fiore'' ili jednostavno ''Duomo'') je jedna od najpoznatijih [[Italija|talijanskih]] građevina; nalazi se u samom središtu [[Firenca|Firence]] koji je zaštićen kao [[svetska baština|svjetska baština]]; treća po dužini crkva (poslije [[Bazilika sv. Petra|crkve sv. Petra]] u [[Rim]]u i [[Katedrala sv. Pavla|Sv. Pavla]] u [[London]]u) na svijetu, duga 148 metara. Gradila se tako dugo (173 godine) da je obuhvatila i [[Gotika|gotičke]] i [[Renesansa|renesansne]] oblike.

Ispred katedrale nalazi se [[krstionica]] koje ima korijene još u [[Ranokršćastvo|ranokršćanskom]] 5. stoljeću, ali u današnjem obliku je izgrađena u [[Romanika|Romanici]] (11.-12. stoljeće). Eksterijer oktogonalne građevine prekriven je, tipično romaničkim, [[inkrustracija]]ma zelenog i bijelog [[mramor]]a. [[Kupola]] je utvrđena i učvršćena gornjom galerijom iz 13. stoljeća. Unutrašnjost osmerokutne građevine ima toskanske geometrijske ukrase u višebojnom mramoru na dva nivoa; donji s [[Korintski red|korintskim stupovima]] i gornji s uskom galerijom s [[arkada]]ma. Posvećena [[Sv. Ivan Krstitelj|sv. Ivanu Krstitelju]] služila je kao Firentinska katedrala sve do [[1128|1128.]] godine.

Troja brončana vrata koja sa tri različite strane vode u krstionicu su priznata remekdjela sama po sebi. ''Južna vrata'' je od [[1330|1330.]] do [[1336|1336.]] izradio [[Andrea Pissano]] s 28 kvadrata koja predstavljaju scene iz života Ivana Krstitelja i alegorijske figure [[kardinal]]a i teoloških vrlina. ''Sjeverna vrata'', koja je [[1402|1402.]] godine izradio [[Lorenzo Ghiberti]], su inspirirana postojećim južnim vratima; ona također sadrže 28 ploča koja predstavljaju scene iz [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] i [[Djela evanđeoska]]. [[Reljef]]i su zanimljiva mješavina gotičkog [[Naturalizam|naturalizma]] i renesansne ljupkosti.

Najslavnija - istočna vrata, tzv. ''"Rajska vrata"'', su također djelo Ghibertija ([[1425|1425.]]-[[1452|1452.]]), ali je na njima majstor bio odvažniji u uporabi [[Perspektiva|perspektive]], visokog i plitkog reljefa i [[portret]]a, te se ona smatraju prvim djelom novog stila - Renesanse. Ova najbogatija i najurešenija vrata prikazuju veličanstvene scene iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]], ali u okviru, pored biljnih i životinjskih motiva, nalaze se brojni likovi (24 figure [[prorok]]a i [[sibila]], te 24 [[medaljon]a s [[bista]]ma umjetnika, njegovih suvremenika).

Gradnju katedrale započeo je [[Arnolfo di Cambio]] [[1296|1296.]] godine. Financirana od [[Firentinska republika|firentinske republike]], trebala je biti veličanstveni izraz srednjovjekovne vjere, ali i ponosa građanske uprave u Italiji. Lijepa školjka, od bijelog i zelenog mramora, nad gotičkim [[apsida]]lnim tlocrtom trebala je formirati mirnu i prostranu unutrašnjost.

[[Italijani|Talijani]], poput Nijemaca, su nevoljko napuštali romanički stil i prihvaćali gotiku te su se, ubrzo nakon [[1400|1400.]] godine, okrenuli novom renesansnom stilu. Gotički stil je općenito bio ublažen i modificiran klasičnim proporcijama i mediteranskim poštivanjem ljudskog mjerila – za širinu više nego za visinu. Talijani su u svojim crkvama tražili obilje slobodne podne površine kako bi odgovaralo masovno posjećenim [[propovijed]]ima.

Tako su mnogi arhitekti kasnije proširivali i mijenjali Di Cambiov izvorni projekt. Među njima je bio i [[Giotto di Bondone|Giotto]] koji je sagradio odvojeni zvonik (''campanil'') [[1334|1334.]] godine. Giotto je zamislio visoki i elegantni toranj koji se naoko sužava i postaje lakši s visinom (84 metra). Kako je Giotto preminuo na samom početku gradnje, [[1337|1337.]] godine, njega su završili Andrea Pissano i [[Francesco Talenti]] koji su se držali genijevog nacrta.

Godine [[1378|1378.]] završen je svod glavnog broda po odvažnim nacrtima Ghinija i Francesca Talentija, a od [[1380|1380.]] do [[1421|1421.]] nastavilo se s gradnjom [[oltar]]a i [[tambur]]a oktogonalne kupole, koju nisu mogli dovršiti jer još nije bilo izumljeno izvodivo konstrukcijsko rješenje.

Godine [[1418|1418.]] objavljen je natječaj za izgradnju kupole na kojemu je pobijedio [[Filippo Brunelleschi]], koji je posvetio sljedećih četrnaest godina svog života (između [[1420|1420.]] i [[1434|1434.]] godine) kako bi ovoj veličanstvenoj katedrali dodao renesansnu kupolu koja još uvijek izaziva divljenje cijeloga svijeta. Golema kupola s promjerom od 42,21 metara je pravo remekdjelo oblikovanja i tehnike. Kupola se nije mogla graditi sredstvima kojima su raspolagali graditelji gotičkih katedrala, ali Brunelleschi je intenzivno proučavao metode nadsvođivanja koje su primjenjivali rimski carski arhitekti. Tako se pojavila zamisao promišljenog oživljavanja starih oblika za suvremene potrebe – [[Renesansa]].

Posvetio ju je papa [[Eugen IV.]] [[1436|1436.]] godine. Od tada ova crkva nije bila samo pozornicom vjerskih obreda, nego i brojnih povijesnih događaja. Tu je održan i posljednji koncil o ujedinjenju grčke i katoličke crkve, [[6. 7.|6. srpnja]] [[1436|1436.]] godine. [[Julian de' Medici]] je ubijen u katedrali [[26. 4.|26. travnja]] [[1478|1478.]] godine u tzv. Uroti Pazzijevih. Slavni propovjednik [[Gerolamo Savonarola]] je tu održavao svoje provokativne propovjedi ([[1497|1497.]]-[[1498|1498.]]) zbog kojeg ga je crkvena [[inkvizicija]] osudila kao [[heretikhereza|heretika]]a i spalila na lomači.