64.473
izmjene
m/м |
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja) |
||
[[image:Eusebius of Caesarea.jpg|thumb|250px|Evsevije iz Cezareje]]
'''Euzebije''' ili '''Evsevije iz Cezareje''' (Εὐσέβιος, oko [[275]]-[[339]]), poznat i kao '''Jevsevije Pamfil''' (''Eusebius Pamphili'' - Evsevije [prijatelj] [[Pamfil iz Cezareje|Pamfilov]]) bio je [[episkopos|episkop]] rodne Cezareje od [[311]]. i savetnik [[
Za sobom je ostavio veliki broj dela od kojih se naročito ističe [[Istioriografija|istoriografsko]] delo ''Crkvena istorija'' i [[Biografija|biografski]] spis ''Život Konstantinov''.
==Glavna dela==
Evsevije je bio [[Hrišćanstvo|hrišćanski]] istoričar, erudita, apologeta i [[Filologija|filolog]]. Sabrao je sva dokumenta i podatke koji se tiču događaja i hrišćanskih ustanova, pisaca i mučenika prve [[Hrišćanska crkva|hrišćanske crkve]]. U ''Crkvenoj istoriji'' sakupio je ne samo najvažniji istorijski materijal o prvobitnom hrišćanstvu, nego je prepisao i odlomke tekstova, komentara i akata od velike vrednosti za rekonstrukciju postapostolske Tradicije. U '''Hronici'' ili ''Hronološkim kanonima'' sintetički izlaže stablo sa datumima iz sveštene i profane istorije. Evsevije Kesarijski je formulisao svoju ličnu koncepciju o istoriji sveta i Crkve, afirmišući u procesu istorije pedagogiku božiju koja uvek potvrđuje pobedničku Crkvu. U taj proces pobedničke Crkve upisuje se i pobeda cara Konstantina, kome je sačinio biografiju u spisu ''Život Konstantinov''. Carska ličnost i institucije nisu ništa drugo do zemaljski odsjaj božanske suverenosti. Saradnik Pamfilov (bibliotekara u Cezareji), učenik [[Origen]]ov, on podržava u početku [[Arije|Arija]], ali posle [[
==''Crkvena istorija''==
''Crkvena istorija'' je napisana [[315]]. godine i daje najranija pisana svedočanstva o Konstantinovom obraćenju u hrišćanstvo. ''Život Konstantinov'' Evsevije je završio uoči svoje smrti [[339]] godine. Zbog pojedinih, kako jezičkih tako i istoriografskih odstupanja od ranijeg dela, ovo delo je pod lupom istoričara koji veruju da je nastalo između druge polovine [[4.
Prvi autori koji su dali grubu hronologiju drevnosti, bili su [[Pamfil iz Cezareje]] i [[Hijeronim]], koji se tradicionalno smeštaju u 4. vek. Međutim, njihovi su tekstovi pronađeni tek u kasnom [[
Pošto je Evsevijev rad bio objavljen tek [[1544]]. tj. posle Nikifora, može se postaviti pitanje nije li danas poznata Evsevijeva verzija zasnovana na radu Nikifora Kalista. Bikerman tim povodom osnovano primećuje: "Hrišćanski istoričari su svetovnu hronografiju stavili u službu svete istorije... Kompilacija Hijeronima (koji je "slobodno prepričavao Evsevija") postala je osnova hronoloških znanja na [[Zapad]]u. [[Joseph Skaliger]], osnivač savremene hronologije kao nauke, pokušao je da rekonstruiše ceo Evsevijev rad..." [E. Bikerman: Hronologija starog sveta, 1975]. "Evsevijeva datiranja (osnivača hronologije), koja su u rukopisima često pogrešno prenošena, danas su od male koristi...“ [Bikerman].
|