Razlike između izmjena na stranici "Emma Goldman"

Dodana 103 bajta ,  prije 7 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
(sređivanje)
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
| ime = Emma Goldman
| datum_rođenja = {{birth date|1869|6|27|df=y}}
| mjesto_rođenja = [[Kaunas|Kovno]], [[Rusko Carstvo]]
| datum_smrti = {{death date and age|1940|5|14|1869|6|7|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Toronto]], [[Ontario]], [[Kanada]]
}}
 
'''Emma Goldman''' ([[27. 6.|27.6.]] [[1869]]. - [[14. 5.|14.5.]] [[1940]].) je [[SADsjedinjene Američke Države|američka]] politička aktivistica, poznata kao jedna od prvih predstavnica [[Anarho-komunizam|anarho-komunizma]] i [[feminizam|feminizma]].
 
Rođena je u carskoj Rusiji, u familiji litvansko-židovskog porijekla, te je godine 1886. emigirirala u SAD. Tamo se priključila [[anarhizam|anarhističkom]] pokretu. Zbog svojih stavova je bila proganjana, a godine [[1901]]. uhapšena i osumnjičena za sudjelovanje u atentatu na predsjednika SAD [[William McKinley|Williama McKinleya]]. Bila je jedna od prvih žena koja se zalagala za [[kontracepcijakontrola rađanja|kontracepciju]]. Godine [[1917]]. je zbog protivljenja ulasku SAD u rat protjerana u Rusiju, gdje je bila svjedokom [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]. Tamo se razočarala u boljševičku vlast te promijenila svoje stavove, odbacivši svako nasilje osim u samoobrani. Godine [[1936]]. podržavala je republikansku stranu u [[Španski građanski rat|španskom građanskom ratu]] te napisala dirljivi nekrolog španskom anarhističkom vođi [[Buonaventura Durutti|Buonaventuri Duruttiju]].
 
==Životopis==
Ema Goldman je rođena u jevrejskoj četvrti malog ruskog grada u današnjoj [[Litvanija|Litvaniji]], 27. juna [[1869]]. Među uspomenama na djetinjstvo jeste i svjedočenje o nasilju nad ženama i djecom, ugnjetavanje seljaka od strane zemljoposjednika, getoizacija [[Jevreji|Jevreja]], koji su često bili prisiljeni da se sele u potrazi za poslom, te beskrajni niz sitnih korumpiranih službenika koji iznuđuju mito od bespomoćnog naroda. Njen porodični život nije bio jednostavan. Svom ocu, koga opisuje kao "noćnu moru svoga djetinjstva", bila je omiljeni povod za česte provale bijesa. Njena majka, koja je umjela da rječito i uvjerljivo govori u ime mladića koje je ruska vojska htjela da regrutuje, bila je emocionalno udaljena od svoje djece i često depresivna.
 
Sa trinaest godina zajedno sa porodicom seli se u jevrejski geto [[Sankt PetersburgPeterburg|Sankt Petersburga]]a, gdje je atmosfera bila naelektrisana idejom revolucije. Ruski [[Narodnaja volja|narodovoljci]] i nihilisti zapalili su njenu maštu i usadili joj vjeru da se nepravdi može i mora suprotstaviti. Kao gorljiva čitateljka, Emma Goldman je upijala zabranjene romane i političke traktate, a uzor je otkrila u mladim ženama odanim revoluciji. Očajnički je željela da pomogne u stvaranju novog svijeta jednakosti, pravde i porodičnog sklada.
 
Njen otac nije djelio takvu viziju njene budućnosti, već je bio odlučan da je mladu uda i da je prisili da vodi konvencionalan život. Njegovi napori da joj, sa petnaest godina, osigura vjeridbu, ubrzali su njen bijeg od kuće. Ona i njena starija sestra iz [[Rusija|Rusije]] bježe u [[Sjedinjene Američke Države|Ameriku]]. Puna optimizma, Emma Goldman dolazi u novu zemlju, za koju je vjerovala da će joj omogućiti bijeg od tradicionalnih prepreka ženskoj slobodi, tako jakih u stvarnom svijetu. Godine [[1885]]. zajedno sa rođacima, naseljava se u jevrejskom getu u [[Rochester (New York)|Rochesteru]], u državi [[New York (savezna država)|New York]]. Na žalost, otkrila je da se porodični život u jevrejskom getu Rochestera i mukotrpan rad u fabrici tekstila ne razlikuju bitno od onog što je ostavila za sobom u Rusiji. Tražeći novu slobodu intimnog života u Americi, Emma Goldman se ubrzo zaljubljuje u fabričkog radnika i odlučuje da se uda za njega.
 
Godine [[1886]]. jedan šokantan politički događaj mjenja joj život. Da bi se suprotstavili brutalnom gušenju [[štrajk]]a u firmi MekKormik Harvester, radnički i radikalni aktivisti održavaju [[Neredi na Haymarketu|masovni miting na trgu Haymarket]] u [[ČikagoChicago|Čikagu]]. Eksplodirala je bomba, koja je usmrtila sedam policajaca i ranila mnoge demonstrante u gužvi. Za taj incident je optuženo osam [[anarhistianarhizam|anarhista]], sedam na smrt vješanjem i jedan na petnaest godina zatvora. Iako su dokazi na suđenju bili i nepotpuni, četvorica optuženih su pogubljeni (ostali su pomilovani nekoliko godina kasnije). Kada je saznala za političko suđenje i uvjerenja anarhista, odmah je prepoznala sličnosti između njihovih ideja i ideja ruskih populista. Počela je da čita sve što je o anarhizmu mogla pronaći. Svjesno je odlučila da svoj život posveti idealima anarhizma, kako bi dokazala da poruka mučenika sa trga Haymarket nije umrla zajedno sa njima.
 
Kako se kristališu njene političke ideje, tako nastupaju promjene i u njenom privatnom životu. Prihvativši stigme razvoda, Ema Goldman napušta muža i kreće u novi život, prvo u [[New Haven]], a potom u grad [[New York]]. Godinu dana kasnije, živi u komuni sa ostalim ruskim anarhistima, među kojima je i njena prva velika ljubav i doživotni saputnik, [[Alexander Berkman]]. Dvadesetogodišnja idealistkinja ubrzo postaje istaknuta članica emigrantske anarhističke zajednice New Yorka.
Njena rječitost o temama iz privatnog života i njegovim vezama sa političkim i društvenim snagama djelimično su ključ njene popularnosti. Osjetivši prijetnju njene anarhističke politike, njene moći uvjeravanja u raspravama o temama koje su često bile smatrane tabuom, policija i lokalne vlasti često su zabranjivali njena predavanja. Posljednjih 18 mjeseci u Americi provela je u zatvoru pod optužbama. Njena najduža zatvorska kazna bila je direktna posljedica organizovanih napora protiv nedobrovoljnog regrutovanja mladića u vojsku. Nekoliko nedelja nakon što je Amerika ušla u [[Prvi svjetski rat]], Emma Goldman i njen stari prijatelj [[Alexander Berkman]] pomogli su u organizovanju Lige protiv regrutacije, za obrazovanje i ohrabrivanje prigovarača savjesti. Ranije se Emma Goldman protivila američkoj ekspanziji u [[Špansko-američki rat|špansko-američkom ratu]], te je osuđivala britanski imperijalizam u [[Drugi burski rat|burskom ratu]], no patriotska groznica koja je pratila Prvi svjetski rat stvarala je ozbiljnu netolerantnost prema neistomišljenicima, smatrajući takvo protivljenje ratu "jasnom i opasnom prijetnjom" naciji. Osuđeni su na dvije godine zatvora, uz mogućnost deportacije nakon puštanja. Uplašena radničkim pokretom nakon Prvog svjetskog rata i sve češćim bombaškim napadima, Willsonova administracija se organizovala protiv najosjetljivijih i najnaprednijih organizacija. Tek što je puštena iz zatvora 27. septembra [[1919]]., Emmu je ponovo uhapsio mladi [[J. Edgar Hoover]], direktor obavještajne službe Ministarstva pravosuđa. Pišući izvještaj i gradeći parnicu protiv Emme Goldman, Hoover je uvjerio sud da joj oduzmu pravo državljanstva i da je deportuju. Dvadeset prvog decembra [[1919]]. Emma Goldman, Berkman i još 247 radikala rođenih izvan Amerike deportovani su u [[Sovjetski Savez]].
 
Uz izuzetak kratke predavačke turneje [[1934]]. godine, preostalu 21 godinu života Emma Goldman provela je izvan Amerike. Tokom tog razdoblja živjela je u [[Rusija|Rusiji]], [[Švedska|Švedskoj]], [[NjemačkaNemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Engleska|Engleskoj]], [[Španija|Španiji]] i [[Kanada|Kanadi]], ne uspjevajući da pronađe politički "dom" izvan Sjedinjenih Država. Nigdje se nije osjećala sputanijom nego u rodnoj [[Rusija|Rusiji]]. Bila je šokirana bezobzirnom autoritarnošću boljševičkog režima, surovom opresijom nad anarhistima i nepoštovanjem ličnih sloboda. Budući da je bila među prvima koji su glasno s ljevice kritikovali Sovjetski Savez, udaljila se od mnogih svojih sljedbenika u Evropi i Americi. Godine [[1920]]. sastala se sa [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinom]]om, koga je ispitivala o nedostatku slobode govora i štampe u Sovjetskoj Rusiji. Izgubivši sve iluzije o smjeru kojim se revolucija kretala, Goldmanova i Berkman najzad napuštaju [[Rusija|Rusiju]].
 
Izgnana, lutajući od zemlje do zemlje, Emma se osjećala sputanom i često depresivnom. Tokom 20-ih i 30-ih godina, boreći se za ekonomsko preživljavanje, upuštala se i u raznovrsne književne projekte. Najzahtjevniji proizvod tog razdoblja samoispitivanja je njena dirljiva autobiografija na 1000 stranica, "Živjeći svoj život" (1931).
Emma Goldman imala je 67 godina kada je u julu [[1936]]. izbio [[Španski građanski rat]]. Kada su španski saborci zatražili da vodi njihovu englesku propagandnu kampanju, posjećivala je kolektivizirane gradove i farme u Aragonu i Levantu i bila je oduševljena onim što joj se činilo da je početak prve istinske anarhističke revolucije. Poljuljana, ali ne i poražena Frankovim trijumfom, početkom [[1939]]. godine Emma se seli u [[Kanada|Kanadu]], gdje je posljednje godine svog života posvetila osiguravanju političkog azila za žene i djecu izbjeglice iz Španije, objavljujući članke o zakonskim ograničenjima slobode govora u Kanadi, te vodeći kampanje u ime stranaca radikala kojima prijeti deportacija u fašističke zemlje.
 
Nakon njene smrti [[14. maj5.|14. maja]]a [[1940]]., američki doseljenički biro dozvolio je da se njeno tijelo prenese u Sjedinjene Države. Sahranjena je na groblju Waldheim u Čikagu, nedaleko od anarhista s Haymarketa koji su je toliko inspirisali.
== Vanjske veze ==
* [http://www.inventati.org/anarhizam/index.php?option=com_content&task=view&id=1395 Knjiga: Anarhizam i feminizam - Eseji]
64.473

izmjene