Elektronski mikroskop – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 54 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q132560 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Elektronski mikroskop''' izumljen u [[NjemačkaNemačka|Njemačkoj]] [[1932]]., a širu je [[biologija|biološku]] namjenu stekao tijekom ranih pedesetih, s [[George Palade|Georgeom Paladeom]], [[Fritiof Sjøstrand|Fritiofom Sjøstrandom]], i [[Keith Porter|Keithom Porterom]] kao nekima od njegovih prvih najistaknutijih korisnika. Mjesto vidljive svjetlosti i optičkih leća, elektronski mikroskop koristi zraku [[elektron]]a, koju usmjerava fokusirajući [[elektromagnetno polje|elektromagnetsko polje]]. Iz razloga što je [[talasna dužina|valna duljina]] elektrona znatno kraća od one [[foton]]a vidljive [[svjetlost]]i, granica [[razlučivost]]i elektronskog mikroskopa je puno manja od one [[svjetlosni mikroskop|svjetlosnog mikroskopa]]: oko 0,1 – 0,2 [[nanometarmetar|nm]] elektronskog mikroskopa u usporedbi s oko 200 – 350 nm kod svjetlosnog mikroskopa.
[[Datoteka:Elektronenmikroskop.jpg|thumb|Transmisijski elektronski mikroskop]]
 
Red 7:
Elektronske mikroskope nalazimo u dva osnovna oblika: '''transmisijski elektronski mikroskop''' (TEM) i '''skenirajući elektronski mikroskop''' (SEM). Transmisijski i skenirajući elektronski mikroskopi su slični po tome što oba primjenjuju zraku elektrona, no za stvaranje slike koriste posve različite mehanizme. Kao što samo ime govori, TEM sliku oblikuje pomoću elektrona koji se odašilju kroz [[preparat]]. SEM, pak, skenira površinu preparata te sliku oblikuje otkrivajući elektrone koji se odbijaju od vanjske površine preparata. Skenirajuća elektronska mikroskopija je napose neobična tehnika zbog dojma dubine koji se stječe promatranjem prikazanih bioloških struktura.
 
Zbog niske prodorne snage elektrona, uzorci koji se pripremaju za elektronsko mikroskopiranje moraju biti iznimno tanki. Sprava koja se koristi za tu svrhu naziva se [[ultramikrotom]]. Opremljena je [[dijamant]]nim nožićem te može rezati presjeke debljine do 20 nm. Postojeći deblji pripravci se također mogu promatrati elektronskim mikroskopom, ali je u tom slučaju potreban znatno veći pogonski napon kako bi se primjereno povećala prodorna snaga elektrona. Takav visoko-naponski elektronski mikroskop koristi pogonski [[električni napon|napon]] od nekoliko tisuća kilo[[volt]]a (kV), što je jedva usporedivo s rasponom od 50 – 100 kV koliko je potrebno većini konvencionalnih [[instrument|instrumenata]]. Presjeci do 1 [[mikrometar|μm]] debljine se mogu proučavati isključivo s takvim visoko-naponskim instrumentima. Tolika debljina nam omogućava detaljnije istraživanje [[organel]]a i drugih staničnih struktura.
 
== Specifične tehnike u elektronskoj mikroskopiji ==
Red 14:
Tehnikom '''negativnog bojenja''' se uzorci ne režu na ultratanke prereze već se mjesto toga jednostavno odlažu u gustu elektronsku boju, omogućavajući netaknutom preparatu da sliku tvori izdvajajući se od tamno obojene pozadine. Ova je tehnika očigledno primjenjiva isključivo na vrlo male predmete poput [[virus (biologija)|virusa]] ili izoliranih organela, ali omogućava da se izgled oblika i površine proučava na još uvijek netaknutim predmetima.
 
'''Frakturiranje zamrzavanjem''' uključuje načelno različite načine pripreme uzorka. Umjesto rezanja ravnomjernih presjeka ili proučavanja cjelovitog materijala, preparati se podvrgavju naglom zamrzavanju – obično u tekućem [[dušik]]u – a onda se udaraju oštrim rubom sječiva. Ovo uzrokuje lomljenje (frakturu) preparata po linijama prirodne slabosti, što su u većini slučajeva prazni prostori u [[staničnaćelijska membrana|membranama]]. Tanki sloj [[metal]]a sa zgusnutim elektronima, poput [[zlato|zlata]] ili [[platina|platine]] se tehnikom "zasjenjivanja" nanosi na površinu uzorka stvarajući kopiju preparata od zlata ili platine. Kopija se potom proučava TEM-om. Iz razloga što linija loma prolazi kroz prazne prostore u membranama gdje god je to moguće, kopija nastala ovim postupkom je vjeran prikaz unutrašnjosti membrana. Proučavanje uzoraka frakturiranja zamrzavanjem je u velikoj mjeri pridonijelo našem razumijevanju građe membrana.
 
== Važnost ==
''Elektronska mikroskopija'' je, ostvarujući detaljna ultrastrukturna istraživanja, iz temelja preinačila naše razumijevanje građe [[stanica|stanice]]. Neki se organeli (poput [[stanična jezgra (stanica)|jezgre]] ili [[mitohondrijmitohondrije|mitohondrija]]a) dovoljno dobro vide i korištenjem [[svjetlosni mikroskop|svjetlosnog mikroskopa]], ali se uz pomoć elektronskog mikroskopa mogu vršiti mnogo detaljnija istraživanja. Pored toga, elektronska mikroskopija je otkrila stanične strukture koje su premalene da bi se mogle zamijetiti svjetlosnim mikroskopom. One uključuju [[ribosomribozom|ribosome]]e, [[membrana (biologija)|membrane]], [[mikrotubul]]e, i [[mikrofilament]]e.
<!--
[[category:Fizika]]