Razlike između izmjena na stranici "Egon Krenz"

Dodano 58 bajtova ,  prije 7 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m/м (Bot: Migrating 35 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q2602 (translate me))
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
[[imaGe:Egon.jpg|thumb|Egon Krenz]]
'''Egon Krenz''' (rođen [[19. 3.|19.3.]] [[1937]].) je [[Njemačkanemačka|njemački]] [[komunizam|komunistički]] političar, koji je kratko vrijeme bio čelnik [[DDRNemačka Demokratska Republika|Njemačke Demokratske Republike]] (Istočna Njemačka) [[1989]]. godine prije nego što je kolabirala komunistička vlast.
 
Tokom svoje karijere, Krenz je vršio niz visokih dužnosti u komunističkom režimu, ali je najpoznatiji kao njegov vođa u trenutku pada [[Berlinski zid|Berlinskog zida]]. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke je osuđen na šest i pol godina zatvora.
 
Krenz je rođen u [[KolbergKołobrzeg|Kolbergu]]u (danas [[Kołobrzeg]] u [[Poljska|Poljskoj]]), a za vrijeme drugi svjetski rat je zajedno s mnogim njemačkim porodicama evakuiran u Damgarten. Godine [[1955]]. se priključio [[Jedinstvena socijalistička partija Njemačke|Jedinstvenoj socijalističkoj partiji Njemačke]] te napredovao u partiji, između ostalog vršeći dužnost predsjednika [[Slobodna njemačka omladina|Slobodne njemačke omladine]], službene istočnonjemačke ommladinske organizacije. Godine [[1983]]. je ušao u Politbiro.
 
Nakon što je zbog nezaustavljivih uličnih demonstracija [[Erich Honecker]] podnio ostavku, Egon Krenz je na njegovu sugestiju izabran za generalnog sekretara [[18. 10.|18.10.]] [[1989]]. S obzirom da je bio Honeckerov kadar, Krenzov izbor za predsjednika Državnog savjeta i Savjeta nacionalne obrane u Narodnoj skupštini nije išao lako, te je po prvi put veliki dio zastupnika glasao protiv i bio suzdržan.
 
Krenz je ubrzo shvatio da se ulični protesti ne smiruju, te je, pokušavajući smiriti mase, 7.11. prihvatio ostavku premijera [[Willi Stoph|Willija Stopha]] i većine članova Politbiroa. Također je nastojao izići u susret građanima koji su htjeli emigrirati na Zapad, te je odlučio da se otvori nedavno zatvorena granica Istočne Njemačke i [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]]. Međutim, ta je odluka zbog nejasnog saopćenja shvaćena kao otvaranje granice s [[Zapadna NjemačkaNemačka|Zapadnom Njemačkom]], što je dovelo do spontanog egzodusa građana Istočnog i Zapadni Berlin i rušenja Berlinskog zida
 
Krenzov režim je nakon toga izgubio posljednju trunku autoriteta. Nova vlada je formirana 18.11. ali su je već u decembru napustili pripadnici satelitskih komunističkih stranaka - istočnonjemački [[Kršćanska demokratska unija (DDR)|demokršćani]] i [[Liberalna demokratska partija Njemačke|liberali]].
 
[[7. 12.|7.12.]] je Krenz podnio ostavku na mjesto posljednjeg čelnika Istočne Njemačke, a nakon što je podnio ostavku i na partijske dužnosti, njegova Partija, sada reformirana pod nazivom Partija demokratskog socijalizma, ga je izbacila iz svojih redova.
 
Krenzu su vlasti ujedinjene Njemačke sudile zbog ubistva istočnonjemačkih građana pri pokušaju prijelaza granice sa Zapadnom Njemačkom, kao i zbog izborne prevare. Godine 1997. je osuđen na šest i pol godina zatvora, a presuda je nakon žalbe potvrđena 1999. godine kada je upućen u zatvor Berlin-Spandau. Odatle je uvjetno pušten u decembru 2003. godine.
64.473

izmjene