Douglas DC-9 – razlika između verzija

|opis slike=Iberia McDonnell Douglas DC-9-32 na zračnoj luci u [[ZurichZürich|Zurichu]]u

[[Datoteka:JAT Douglas DC-9 at Zurich Airport in May 1985 version2.jpg|thumb|right|250px|[[JAT]]-ov DC-9 na slijetanju [[1985|1985.]] godine]]

'''McDonnell Douglas DC-9''' (u početku poznat kao '''Douglas DC-9''') je linijski putnički mlazni [[avion]] dizajniran za učestale, kratke letove. Proizveden je [[1965|1965.]] godine kada je i imao svoj prvi let. Izrađivan je sve do [[1982|1982.]] godine.

Douglas je pokrenuo razvojni projekt za DC-9 u [[Travanjapril|travnju]] [[1963|1963.]] godine, namjeravajući izraditi zrakoplov kraćeg doleta kao pratilac njihovog četveromotornog [[Douglas DC-8|DC-8]]<ref name="douglas">{{cite book| last = Norris | first = Guy | authorlink = | coauthors = Wagner, Mark | title = Douglas Jetliners | publisher = MBI Publishing| date = 1999 | location = | isbn = 0-7603-0676-1 }}</ref>. Za razliku od konkurentnog i neznatno većeg [[Boeing 727|Boeinga 727]] koji je koristio onoliko komponenti s [[Boeing 707|707]] koliko je bilo moguće, DC-9 je bio posve nov u dizajnu. DC-9 je prepoznatljiv po svoja dva [[Pratt & Whitney JT8D]] [[turbofen]] motora ugrađena na zadnji dio [[Trup zrakoplova|trupa]], relativno malim ali efikasnim [[Krilo zrakoplova|krilima]] i T-[[Repne površine zrakoplova|repnim površinama]]<ref name="douglas"/>. U većini konfiguracija putnička kabina DC-9 ima 5 redova (2+3) i ovisno o razmještaju klasa može povesti od 80 do 135 putnika.

Prvi DC-9 prototip imao je probni let u [[Veljačafebruar|veljači]] [[1965|1965.]] godine<ref name="douglas"/> a drugi DC-9 poletio je nekoliko tjedana kasnije. Krajem te godine [[Delta Air Lines]] počinje redovne letove. Uz više preinaka, produživanja i redizajna zadnji DC-9 serije-50 svoj prvi let je imao [[1974|1974.]] DC-9 je doživio komercijalni uspjeh, izrađeno je 976 [[avion]]a a zadnji je iz tvornice izašao [[1982|1982.]] godine<ref name="douglas"/>.

U [[1980|1980.]] godini DC-9 su naslijedili avioni [[McDonnell Douglas MD-80|MD-80 serije]] (izvorno nazvani DC-9-80). Avion je produženi model ''DC-9-50'' s većom [[MTOW|maksimalnom težinom uzlijetanja]] većim [[krilo]]m, novim glavnim [[podvozje zrakoplova|podvozjem]] i većim spremnicima za [[goriva|gorivo]]. Na MD-80 serije ugrađivane su razne inačice [[Pratt & Whitney JT8D]] turbofen motora s kojima je avion imao veći potisak od onog na DC-9.

Iz MD-80 serije se u ranim [[1990|1990.]]-tim razvija [[McDonnell Douglas MD-90]] s još dužim trupom, [[EFIS]] opremljenom [[Pilotska kabina|pilotskom kabinom]] (prvi put uvedena MD-88) i potpuno novim [[International Aero V2500]] turbofen motorima. U odnosu na vrlo uspješnu MD-80 izrađen je relativno mali broj MD-90.

Konačna inačica DC-9 grupe bio je MD-95 koji je nakon spajanja [[McDonnell Douglas]]a i Boeinga [[1997|1997.]] godine, prije svoje prve isporuke, preimenovan u [[Boeing 717|Boeing 717-200]]. Trup aviona i krila su vrlo slični onima na DC-9-30, ali je većina komponenti rađena od lakših, modernih materijala. Avion pogone dva [[Rolls-Royce BR715]] turbofen motora.

|| 62,275 [[NewtonNjutn|N]]