Diplomatski imunitet i povlastice – razlika između verzija

Prvi pokušaj kodifikacije diplomatskog prava učinjen je na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] [[1815]]. godine. Tu je prihvaćen pravilnik kojim su izjednačeni nazivi i rangovi diplomatskih predstavnika. Do tada su vladari svojim predstavnicima davali visoke rangove, nadmećući se međusobno, a sve u cilju jačanja vlastitog ugleda. U međuvremenu bilo je još pokušaja kodifikacije diplomatskog prava. Međutim, tek nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[Organizacija ujedinjenih naroda]] učinila je bitan korak u kodifikaciji diplomatskog prava, polazeći prije svega od potrebe određivanja statusa, imuniteta i povlastica svojih dužnosnika. Tako je Glavna skupština [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a 13. veljače 1946. prihvatila Konvenciju o povlasticama i imunitetima specijaliziranih agencija [[Organizacija ujedinjenih naroda| Organizacije ujedinjenih naroda]].

U [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u je pokrenuto pitanje kodifikacije klasičnog diplomatskog prava, pa je 1. ožujka [[1963]]. godine u [[Beč]]u, na diplomatskoj konferenciji, prihvaćena '''Konvencija o diplomatskim odnosima''' (Bečka konvencija).