Dinarska četnička divizija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 12:
|oficir3=[[Mane Rokvić]]
|oficir4=[[Mirko Marić]]
|bitke=[[Operacija Weiss|Operacija Vajs]]<br>[[Operacija Dinara]]<br>[[Operacija Alfa]]<br>[[Operacija Beta]]<br>[[Borbe za Livno 1942.]]<br>[[Operacija Ziethen]]<br>[[Desant na Drvar]]<br>[[Kninska operacija|Bitka za Knin 1944.]]<br>[[Operacija Rübezahl (1945)]]
|odlikovanja=
}}
'''Dinarska četnička divizija''' je bila [[četnici|četnička]] formacija sastavljena od lokalnog [[Srbi|srpskog]] stanovništva u [[Kninska Krajina|Kninskoj Krajini]] (tada u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]), koja je pod komandom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] djelovala od [[1941]]. do [[1944]]. godine.
Pripadnici Dinarske divizije su imali obavezu učešća u [[
Istovremeno su sebe smatrali delom [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]].
Red 24:
[[File:Momčilo Đujić with an Italian officer.jpg|thumb|175px|Četnički zapovednik [[Momčilo Đujić]] sa italijanskim oficirom.]]
Ime je dobila po [[Dinarska divizija (Jugoslovenska vojska)|Dinarskoj diviziji]] bivše [[Jugoslovenska vojska|kraljevske vojske]] koja se raspala za vrijeme [[aprilski rat|aprilskog rata]]<ref>[http://www.znaci.net/00001/11_20.htm Navodi o raspadu Dinarske divizije Vojske Kraljevine Jugoslavije]</ref>, a nastala je od dela [[Ustanak u NDH|srpskih ustanika]] koji su u ljeto 1941. započeli borbu protiv novouspostavljene [[
Početkom 1942. godine donesena odluka o svrstavanju pukova u Diviziju. Momčilo Đujić 6. februara, 1942. piše da njegov puk ulazi u sastav Dinarske divizije, a Pajo Popović nekoliko dana ranije javlja da tek predstoji formiranje divizije. Divizija je formirana tek krajem februara, ili narednih mjeseci.<ref name="Pop izdaje">[http://www.znaci.net/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> »Elaborat Dinarske divizije« smatra diviziju faktorom ostvarenja »jedne Velike Srbije, koja bi obuhvatila: Srbiju, Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju do Šibenika i Liku«, a »pošto se završi stvaranje ovakve jedne srpske jedinice, tek onda može biti reči o nekim saveznim državama, ili državnim savezima«. Izričito je rečeno da u »srpskoj jedinici ima isključivo živeti pravoslavno stanovništvo«.<ref name="Pop izdaje"/> Od 1942. je Dinarska divizija deklarativno dio [[
Jedinici Dinarske divizije su učetsvovale u [[
{{citat|»Situacija u ovim krajevima mnogo je teža i mnogo kritičnija nego što smo mogli da pretpostavimo iz izveštaja koji su nam bili stavljeni na raspoloženje. Ona je nastala, uglavnom, zbog toga što kod ovdašnjeg naroda nije dovoljno razvijena nacionalna svest te su komunističke ideje naišle na plodno zemljište. Dosta veliki broj ljudi ovde nije načisto ko će pobediti: četnici ili komunisti i zbog toga pokušavaju, na sve moguće načine, da budu u dobrim odnosima i sa jednima i sa drugima. Ta kolebljivost koja se opaža na svakom koraku, stvorila je veliku pometnju i u redovima ovdašnjih četnika tako da čovek nije siguran da neka jedinica, u toku borbe, ne prede na protivnu stranu. Prema podacima koje sam ovde dobio već je oko 1.500 ljudi prebeglo na stranu komunista, tek što su primili puške.«<ref>Zb. NOR, XIV/2, 61.</ref>|Izveštaj [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] Draži Mihailoviću o situaciji u Kninskoj Krajini uoči IV ofanzive}}
Red 36:
{{citat|»Vojska je u glavnom sedela u žicama i samo povremeno odlazila u tz. akciju čišćenja terena. Krvavi experimenti ponavljali su se dosta često ali niko nije iskorišćavao bolna iskustva svake od tih akcija. Posle svakog čišćenja trupe su vraćane u žice a partizani se vraćali na stara mesta. I kaogod što su Italijani pogrešno radili, držali se žice a teritoriju napuštali partizanima, tako su radili i naši s tom samo razlikom što su povremeno izlazili iz žica i vodili borbe sa partizanima u kojima je akcijama često puta učestvovala i talijanska vojska. Kako je svaka od tih akcija bila propraćena pljačkom pa i zločinima to je svet i iz tog razloga smatrao četnike običnim zločincima i tuđinskim plaćenicima.«<ref>Zb. NOR, XIV/2, 888.</ref>|Izveštaj četničkog potpukovnika [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] o stanju Đujićevih četnika sredinom 1943.}}
Od pada [[Benito Mussolini|Mussolinija]]
[[File:Cetnicki odred maric.jpg|thumb|Četnički odred "Marić" sa Tromeđe, u sastavu Dinarske divizije.]]
Red 43:
3) Svaki državljanin ima za dužnost da u svemu pomaže rad vojnih jedinica i da se pokorava svim naređenjima nadležnih komandanata.<ref>AVII, Ča, 245, 5/1 — 11</ref><ref>Vinko Braniča, Razvoj četničkog pokreta poslije kapitulacije Italije na bivšem anektiranom području sjeverne Dalmacije, Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, 4, Split 1978, 911.</ref>}}
Pošto se [[Savezničke sile|Saveznici]] nisu iskrcali na istočnoj obali Jadrana, vodstvo Dinarske četničke divizije je nakon [[kapitulacija Italije
{{citiranje|"U vezi gornjeg javljamo:
<br/>
A) Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice Bihać - Gračac - Knin - Drniš - Šibenik sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_3_259.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 3], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 259</ref>|Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa Štabu 2. oklopne armije od 19. novembra 1943.}}
Do kraja jeseni 1943. sve Đujićeve jedinice su dobile njemačko naoružanje.<ref name="Pop izdaje"/> [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačka divizija]] je u septembru samo za četnike u Žitniću dala »dva teretna samovoza pušaka i strojopušaka«.<ref>AVII, 262, 48—1/2.</ref> Od novembra su počeli primati i obroke. Đujićeva intendantura je dnevno primala 15.000 kilograma hrane.<ref name="Pop izdaje"/> Nijemci su smatrali da »Đujićeve snage nisu u stanju voditi samostalne operativne akcije«, ali se »mogu koristiti u široj zoni obrane prometnica i pojedinih rejona isključivo osloncem na naše trupe i prema zadacima određenim od strane naših štabova«.<ref>AVII, MF-NAV-311/523-530.</ref> Početkom [[1944]]. godine, Nemci su saradnju sa Dinarskom četničkom divizijom ocenjivali kao zadovoljavajuću:
[[File:Cetnici srb 1943.jpg|thumb|Dio odreda Petra Rajaka i Đoke Marića u Srbu 1943. godine, sa novim naoružanjem.]]
Red 54:
<ref>[http://znaci.net/00002/T314_564/349_696.htm NAW, T-314, Roll 564,000692]</ref>|Izvještaj komandanta „Jedinice Konrad“ o četnicima u sjevernoj Dalmaciji (11. mart 1944.)}}
Proces uspostavljanja »Hrvatske borbene zajednice« (''Kroatische Kampfgemeinschaften'') je počeo još [[9.
U drugoj polovini oktobra 1944. godine, jedinice [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] su prešle u ofenzivu za oslobođenje čitave Dalmacije. Obala od Dubrovnika do Splita je oslobođena do kraja oktobra. 21. oktobra Đujić naređuje svojim jedinicama da se prikupe na Kosovu, »jer mi našu živu snagu moramo da očuvamo za odsudni momenat«. Đujić je procijenio da Nijemci »napuštaju teren Jugoslavije«, pa dok se još drže u Dalmaciji, »moramo blagovremeno da izvršimo pripajanje svih naših manjih odvojenih i usamljenih grupa glavnini«.<ref>AH, Ča, 1.</ref> Novembra 1944. godine, došlo je do [[
{{citiranje|"Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi u borbi protivu zajedničkog neprijatelja. Ova se saradnja produžila sve do danas. Kada je pre skoro meseca dana otpočela velika partizanska ofanziva na Knin i kada su četnici izgubili jedan veći deo teritorije četnici su uvideli da je više ovde njihova borba uzaludna jer da će ipak morati jednog dana napustiti ovu teritoriju. To je od strane predstavnika ove komande majora Mijovića tačno rečeno Komandantu Nemačkog Korpusa u Kninu. Sa strane gospodina generala komandanta Korpusa je izražena želja da ne treba da se rastavljamo nego da do kraja zajednički podelimo sudbinu pa šta nam bude."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_115.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 115</ref>|Izveštaj Dinarske četničke divizije komandi štaba [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. korpusa Vermahta]] ([[1. 12.|1. decembra]] [[1944]].)}}
Đujić se borio sa [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. nemačkim korpusom]] kod Knina sve dok njihov poraz nije postao evidentan. Kad su Đujićevi četnici u poslednjoj fazi [[Kninska operacija
[[Datoteka:Djujicevi cetnici povlacenje.jpg|mini|[[Povlačenje kolaboracionista u Treći Rajh|Povlačenje Đujićevih četnika]], uporedo sa Nemcima, na teritoriju Rajha 1944.]]
{{citiranje|"Do osetnog slabljenja fronta kod Knina došlo je kad je 6-7.000 ljudi jaka četnička grupa vođena od popa Momčila pešačkim maršem prebačena u oblast Karlovca. Razlog koji je ovo izazvao je neprijateljstvo sa ustašama, pa je rešeno da se formira jedan četnički korpus u oblasti Ljubljane. Marševski pokret bio je pomognut od strane 373. divizije koliko god je to bilo moguće."<ref>[http://www.znaci.net/00001/180.htm Franz Schraml: KRIEGSSCHAUPLATZ KROATIEN], Kurt Vowinckel Verlag, Neckargemünd 1962. strana 207 ({{jez-nem|Eine empfindliche Schwächung des Frontabschnittes bei Knin trat dadurch ein, daß eine bisher nordwestlich der Stadt gestandene, etwa 6—7000 Mann starke, von dem Popen Momčilo geführte Cetnikgruppe im Fußmarsch in die Gegend von Karlovac verlegt wurde. Der Grund des Abzuges war Verfeindung mit der Ustascha, auch hieß es, daß im Raum von Laibach ein Cetnikkorps aufgestellt würde. Die Marschbewegung wurde so gut als möglich von der 373. Div. unterstützt.}})</ref>|Hronika njemačke [[373. legionarska divizija|373. legionarske divizije]]}}
Poražene su u [[kninska operacija
Krajem rata predali su se anglo-američkim snagama u Italiji, izbjegavši [[blajburška predaja|bleiburški masakr]]. To im je omogućilo emigriraciju u razne zemlje Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.
==Izvori==
|