Demonstracija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 11:
Demonstracije obično imaju dvije svrhe - uvjeriti javnost, bilo domaću ili stranu, da prihvati stav demonstranata o nekom pitanju, te pokazati, odnosno "demonstrirati" kako određeni stav uživa široku podršku te iste javnosti, odnosno "naroda". Demonstracije ponekad mogu nastati spontano, ali ih najčešće organizaciju grupe [[aktivizam|aktivista]], razni politički pokreti ili političke stranke, kao i [[država|državna]] [[vlast]]. Uz demonstracije se u nekim slučajevima mogu organizirati i tzv. kontra-demonstracije, odnosno demonstracije čiji učesnici imaju političke stavove suprotne "originalnim" demonstracijama i to nastoje iskazati, obično na samom licu mjesta.
Demonstracije u pravilu predstavljaju [[nenasilje|nenasilan]] oblik političkog djelovanja, ali one u mnogim slučajevima mogu prerasti u nasilje, odnosno [[neredi|nerede]]. To se može dogoditi tako da se demonstrante ubace [[agent
U većini suvremenih zemalja demonstracije su načelno dozvoljene, odnosno smatraju se integralnim izrazom [[sloboda govora|slobode govora]]. Međutim, njihova primjena je često ograničena zakonskim i drugim propisima u svrhu očuvanja redovnog saobraćaja, ekonomske aktivnosti i [[javna sigurnost|javne sigurnosti]] građana na mjestima gdje se održavaju demonstracije. Takva ograničenja se često znaju zloupotrijebiti od strane [[vlast]]i u pojedinim državama kako bi se pojedine demonstracije zabranile ili stvorio izgovor za njihovo nasilno gušenje.
Demonstracije su u 20. vijeku stekle veliku popularnost kao [[revolucija|revolucionarna]] taktika, odnosno sredstvo za smjenu pojedinih nepopularnih [[režim]]a. Ukoliko su demonstracije dovoljno masovne, tj. ako u njima sudjeluje ogroman broj građana, time se jasno iskazuje duboko narodno nezadovoljstvo koje se ne može ugušiti "redovnim" sredstvima koja vlastodršcima stoje na raspolaganju; vlastodršci, bojeći se da bi demonstracije prerasle u masovno nasilje čiji će oni biti žrtve, prihvaćaju sve, pa i najradikalnije zahtjeve organizatora i pokretača demonstracija. Kao takvi primjeri mogu poslužiti [[revolucije 1989.|revolucije 1989]]. kojima su srušeni komunistički režimi u [[Istočna Evropa|istočnoj Evropi]], [[Iranska revolucija|Iranska islamska revolucija]] 1979. te tzv. [[obojene revolucije|obojane revolucije]] u Euraziji početkom 2000-ih.
== Vanjske veze ==
|