Dante Alighieri – razlika između verzija

|uticaj_od = [[Aristotel]], [[Ciceron]], [[Vergilije]], [[Publije Ovidije Nazon|Ovidije]], [[Boetije]], [[Ibn Sina|Avicena]], [[Ibn Rušd|Averroes]], [[Albert Veliki]], [[Toma Akvinski]], [[Bonaventure]], [[Richard od St. Victora]], [[Boecije od Dacije]], [[Guido Guinizelli]]

|uticaj_na = gotovo cjelokupna [[zapadna književnost]], [[Ezra Pound]], [[Samuel Beckett]], [[Giovanni Boccaccio]], [[Geoffrey Chaucer]], [[Jorge Luis Borges]], [[William Blake]], [[Sandro Botticelli]], [[George Gordon Byron|Lord Byron]], [[Anthony Burgess]], [[T. S. Eliot]], [[John Milton]]

'''Dante Alighieri''' ([[1. 6.|1.6.]] [[1265]]. - [[14. 9.|14.9.]] [[1325]].) je italijanski pjesnik iz [[Firenze]]. Poznat je po svojoj velikoj ljubavi prema [[Beatrice Portinari]] koja mu je poslije poslužila kao inspiracija za [[BožanstvenaDivina komedijaCommedia|Božanstvenu komediju]], ep koji se smatra najvažnijim djelom srednjovjekovne evropske književnosti. Isti tekst je poslužio i kao temelj modernog [[Italijanski jezik|italijanskog jezika]].

Dante je sin ''Alighiera di Bellinciona Alighierija'' koji je pripadao drevnoj ali i dekadentnoj ''gvelfskoj'' obitelji i njegove prve žene, Belle, koja je bila kćerka ''Duranta di Scolaia Abatija'', koji bio [[gibelini|gibelinska]] vlastela. Nekoliko mjeseci po Danteovom rođenju, pobjedom [[Charles od Anjou|Charlesa od Anjou]] nad kraljem [[Manfred od Beneventa|Manfredom od Beneventa]] ([[26. 2.|26.2.]] [[1266]]. godine) završava se razdoblje carstva u [[Italija|Italiji]], [[Napulj]] postaje francuski i osigurava se prevlast gvelfskoj struji u Toskani. Zbog toga Dante odrasta u duhu fjorentinske demokracije. Drži se da je filozofiju učio kod [[Bosanski franjevci|franjevaca]] i da mu je učitelj iz [[retorikaреторика|retorike]] bio [[Brunetto Latini]], tajnik republike i istaknuti pristaša [[gvelfska stranka|gvelfske]] stranke te ujedno poznat i kao autor djela ''Tesoro'' koje je predstavljalo ukupno enciklopedijsko znanje onoga vremena.

U službi gradske općine se borio kao konjanički glasnik kod [[bitka kod Campaldina|Campaldina]] ([[11. 6.|11. lipnja]] [[1289]].), kada je gvelfska liga, na čijem je čelu bila Firenca, pobijedila gibeline. U političkom životu grada sudjeluje kao član [[Vijeće stotine|Vijeća stotine]]. Već tada je [[1294]]. Dante bio napisao svoje prvo djelo, '''Vita nova''' (''Novi život''), nadahnuto ljubavlju prema Beatrice Portinari, a posvećeno je firentinskom pjesniku [[CavalcantiGuido GiudoCavalcanti|Cavalcantiju]], kojeg i sam Dante naziva svojim ''prvim prijateljem''.

Početkom [[1300]]. godine, [[papa|papom]] je proglašen [[Bonificij VIII.]] Političke prilike u Firenvii su bile katastrofalne, jer se vladajuća gvelfska stranka podijelila u dvije struje, poznate kao '''Bijeli''' i '''Crni''', gdje su se Bijeli više zalagali za ustav i građanska prava a Crni, uglavnom imućniji i vlastela, davali potporu papi koji je nastojao zaustaviti demokratske procese u Toskani. Vrhunac sukoba se dogodio [[1. 5.|1.5.]] kada je došlo do krvavog obračuna predstavnika ove dvije struje. [[7. 5.|7.5.]] Dante odlazi na diplomatsku službu u '''San Geminagno'''. Poslije svog povratka biva izabran za jednog od šest gradskih [[prior]]a. Kao pristaša Bijelih, Dante s drugim priorima uspostavlja mjere protiv papine dominacije u gradu i kažnjava vođe obje struje te dopušta odbjeglim pristašama Bijelih povratak u Firencu. Kao odgovor na ove mjere papa šalje francuskog princa [[Charles od Valiosa|Charlesa od Valiosa]] s trupama u Firencu, koji ulazi u grad [[1. 11.|1. studenog]] i vraća Crne na vlast. Kada su se papine pristaše (Crni) domogli vlasti ([[1302]].), Dante je osuđen na progonstvo, a presudom od [[10. 3.|10.3.]] iste godine zaprijećeno mu je i lomačom, ukoliko se zatekne na teritoriju općine.