Commodore International – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 8:
| osnutak =1954
| osnivači = [[Jack Tramiel]]
| sjedište =[[Toronto]], [[Kanada]] do 1975<br />[[West Chester]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] do 29.4.1994
| predsjednik =
| ključneosobe =[[Jack Tramiel]] <br />[[Irving Gould]] |
Red 26:
| podruž =
| vlasnik =
| prestala_postojati =[[29. 4.|29.4.]][[1994]].
| dodatak =
|}}
'''Commodore International''' bila je [[Kanada|kanadsko]]/[[
== Predkompjutersko doba ==
[[Datoteka:CommodoreSR9190R.jpg|thumb|Commodore kalkulator]]
Tvrtku je osnovao [[Jack Tramiel]], koji je za tokom drugog svjetskog rata preživio nacističke logore, a po njegovom završetku došao u SAD gdje se prvih godina uzdržavao, pored ostalog, popravcima pisaćih mašina <ref>[http://www.pcmag.com/article2/0,2817,2231499,00.asp As Commodore 64 Turns 25, Founders Reminisce]</ref>. Njegova životna sreća se drastično promijenila 1954. godine kada je potpisao ugovor s [[Čehoslovačka|čehoslavačkom]] kompanijom o proizvodnji [[
Bez obzira na početno uspješno poslovanje Commodore se već krajem 1950-ih našao u neprilici zbog nemogućnosti natjecanja s jeftinom japanskom proizvodnjom ovih uređaja <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/early_commodore_history.htm Early Commodore History]</ref>. Kako bi se spriječio mogući bankrot, tvrtka se tada preorijentirala na proizvodnju kasa za dućane, [[
==MOS tehnology==
[[Datoteka:PET2001.jpg|thumb|desno|thumb|Commodore PET (1977)]]
Koristeći višak novca dobiven od Goulda za spas kompanije Jack Tramiel 1976. godine počinje s kupovinom kompanija koje proizvode dijelove za kalkulatore. Njegov stil ovog kupovanja i samog upravljanja je bio za tadašnje standrade neobičan, odnosno vodio se po principu "posao je rat"; završni cilj ove kupovine je bio izgradnja Commodore International kao tvrtke koja posjeduje cjelokupnu proizvodnu liniju to jest potpuna vertikalna integracija tako da ne ovisi o drugim kompanijama čime ujedno smanjuje cijenu finalnog proizvoda. Najvažnija od tih kupovina postaje ona kompanije [[MOS Technology]] koja proizvodi među ostalim procesor [[MOS 6502|MOS tehnology 6502]] i kompjuter [[KIM-1]] <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/chronology_portcommodore.htm Chronological History of Commodore Computer]</ref>. Operacija kupovine kompanije je napravljena tako da je Commodore kupovao njihove procesore, a na kraju ih je odbio platiti pošto su "imali grešku". Zbog tog neplaćanja MOS se našao u financijskim problemima što rezultira "prijateljskim preuzimanjem" kompanije.
Osnovni korporacijski cilj nakon ovog preuzimanje i dalje ostaje proizvodnja kalkulatora, ali uz testnu proizvodnju kompjutera koji će dobiti ime [[Commodore PET]]. Tokom 1976. kada počinje dizajniranje ovog pojavilo se pitanje operativnog sistema na kojemu će se temeljiti kompjuter, a odluka će na kraju pasti na malenu kompaniju imena [[Microsoft]] i njen [[BASIC]]. Pošto je Jack Tramiel odbio poslovne prijedloge [[Bill Gates]]a da Microsoft bude plaćen po primjerku prodanog kompjutera, na kraju će dogovor biti sklopljen po principu jednokratne uplate od 2.500 američkih dolara <ref>[http://www.pcmag.com/article2/0,2817,2231499,00.asp As Commodore 64 Turns 25, Founders Reminisce]</ref> u zamjenu za što Commodore dobiva pravo zauvijek na svim svojim kompjuterima koristiti Microsoftov BASIC u najjeftinijem poslovnom dogovoru ove vrste.
U januaru 1977. godine <ref>{{Citation |url=http://inventors.about.com/library/weekly/aa121598.htm |title=The First Hobby and Home Computers: Apple I, Apple II, Commodore PET, and TRS-80 |first=Mary |last=Bellis|publisher=about.com}}</ref> korporacija prvi put prezentira svoj i uopće prvi svjetski kućni kompjuter imena [[Commodore PET|Commodore PET]] čija prodaja počinje tokom ljeta iste godine. Najavljene cijena ovog kompjutera s ugrađenim crno-belim [[monitor]]om, 4 ili 8 [[kilobajt]]a, [[procesor]]om [[MOS 6502|MOS tehnology 6502]], [[kazetofon]]om za učitavanje programa i tastaturom je bila 495 $ <ref>[http://www.pcmag.com/slideshow_viewer/0,3253,l=305657&a=259264&po=18,00.asp Computer History Museum:Commodore PET]</ref>. Rezultat ovako maleno postavljene cijene je bio pravi šok za druge proizvođače kompjutera koji tada prodaju svoje proizvode po ceni 2500 $, dok je najzanimljiviji tadašnji konkurent kompanija [[Apple Inc.|Apple computer]] počela prodavati svoj kompjuter [[Apple II]] za 1298 $, ali bez kazetofona i monitora koji su se morali dodatno platiti <ref name = "Apple II intro date">{{cite web | title = June 10, 1977 - Apple II Released Today | work = This Day in History | publisher = Computer History Museum | location = Mountain View, CA | url = http://www.computerhistory.org/tdih/June/10/ | accessdate = August 3, 2012}} June 10, 1977 was a Friday.</ref>.
Poslovni plan Commodorea koji objašnjava nisku cenu postaje krilatica:
*'''Kompjuteri za mase, a ne klase'''
, ali kompanija se već 1977. godine ponovno našla u financijskim problemima zbog propadanja tržišta kalkulatora na koje je još uvek otpadala većina proizvodnje. To je rezultiralo situacijom da je Commodore imao proizvod koga su svi htjeli kupiti, ali istovremeno nije imao novaca za njegovu proizvodnju jer se nalazio pred bankrotom. Kako bi se izvukla iz ove neugodne situacije, kompanija je počela tražiti plaćanje dva mjeseca unaprijed tražeći taj novac čak i od trgovaca koji će ga prodavati <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/early_commodore_history.htm Early Commodore History]</ref>. Na kraju je plan uspio, ali potražnja za novcem je stvorila zanimljivu situaciju. PET se prodavao u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] po novoj višoj ceni od 795 $ dok je za Evropu nakon početnog američkog uspeha ona postavljena na 1295 $. Kako je bilo mnogo profitabilnije prodavati na istočnoj obali [[Atlantik]]a, a kompanija nije imala dovoljnu proizvodnju za ispunjavanje potražnje na oba tržišta, Commodore je svoju prodaju usmjerio na Evropu i tako prvi put izgubuio priliku za osvajanje američkog tržišta koje će biti prepušteno konkurentskim proizvodima imena [[TRS-80]] i [[Apple II]].
==Vrijeme slave==
Red 58:
Nakon stabilizacije financijske situacije i realnog gubitka američkog tržišta kompanija je počela raditi na nasljedniku kompjutera [[Commodore PET]] 1980. godine. Pošto je prvi kompjuter imao crno bijeli ekranski prikaz odluka je pala da novi kompjuter mora biti u boji tako da je jedno početnih imena projekta bilo Colour PET. Osnovni proklamirani cilj nakon izlaska konkurentskog kompjutera [[Sinclair ZX80|ZX80]] u Evropi 1980. godine je postalo dizajniranje što jeftinijeg novog kompjutera. U skladu s tako postavljenim ciljem novi kompjuter će koristiti procesor, [[kazetofon]], IEEE-488 utor i joystick od svog prethodnika pošto se svi već nalaze na tržištu pa su stoga jeftiniji, a jedine značajnije promene su bili [[grafički čip]] koji može prikazivati boju, veća količina memorije i izbacivanje monitora pošto će se novi kompjuter spajati na [[televizija|televiziju]].
Uspjehu Commodore VIC-20 će osim tih promena i niske cene od samo 299 $ neizmjerno pomoći veći broj ispravnih korporacijskih odluka. Prva od njih će biti odluka da se prodaje u trgovačkim centrima i dućanima igračaka, nakon koje je usledila ona o marketinškoj kampanji u kojoj će kompjuter predstavljati glumac [[William Shatner]], poznat po ulozi u ''[[Zvjezdane staze|Star
Posljednji marketinška odluka je bila da će sam Commodore International proizvoditi igre i edukacijske programe za novi kompjuter kako bi se stvorila dovoljno velika [[Softver|softwerska]] osnova na koju će se nadograđivati igre proizvedene od nezavisnih proizvođača.
Red 70:
Uspjeh "neozbiljnog" kućnog nasljednika prvog Commodore kompjutera je rezultirao potrebom nastanka poslovnog nasljednika [[Commodore PET]]-a pošto je on početkom 1980-ih bio u [[Evropa|Evropi]] gdje još nije došao niti [[IBM]], niti [[Apple Inc.|Apple]] korišten u tom svojstvu. Taj očekivani nasljednik nije bio jedan kompjuter nego cijela serija koja dobiva ime [[Commodore CBM-II|CBM II]], a koja je bila podijeljena na modele CBM P, CBM B128 i CBM B256. Planirani kompjuteri su se trebali prodavati zavisno od modela s monitorom ili bez njega, s 128 ili 256 kilobajta memorije, procesorom [[MOS 6502|MOS 6509]] na 1 Mhz i tastaturom. Zbog različitog grafičkog čipa i drugih minimilnih promena kompjuter je bio nekompaktibilan s bilo kojim drugim kompjuterom pa čak i ako bi mu se ugradio dodatni procesor [[Intel 8088]] koji mu je trebao dati kompaktibilnost s [[IBM PC]].
Kako je bilo očito da će kompjuter bez obzira na dugo vreme dizajniranja biti prodajni debakl, pored ostalog i zbog izlaska [[Commodore 64]] korporacija je odustala od izdavanja bilo kojeg primjerka ove serije u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], dok je u Evropi pušten u ograničenu prodaju pre svega Commodore B128 s očekivano lošim poslovnim rezultatom i potpunim gubitkom evropskog poslovnog tržišta.
===Commodore 64===
Red 146:
Osnovne dizajnerske odluke o novom kompjuteru su bile donesene na samom početku procesa nastanka novog kompjutera,a one su glasile da novi kompjuter mora imati 128 [[kilobajt]]a, brži procesor od svog prethodnika i punu kompaktibilnost kao i mogućnost korištenja [[CP/M]] operativnog sistema putem [[Z80]] procesora. U Commodore stilu donesena je odluka o nekorištenju 16 bitnog procesora [[WDC 65816]] koji omogućava punu kompaktibilnost s Commodore 64 <ref>Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore (2006), str.358</ref> i donesena je ona o potpuno odvojenim kompjuterima u jednom kompjuterskom kućištu. Prvi kompjuter će biti pre spomenuti Commodore 64, drugi će biti Commodore 128, a treći CP/M i to će biti učinjeno tako da prvu dvojicu pokreće 8 bitna podverzija procesora [[MOS 6502]] na 2 megaherca, a dok će zadnjega zbog nemogućnosti ugradnje odvojenog kartridža pokretati također 8 bitni procesor, ali ovaj put će to biti Z80 koji je najpoznatiji kao srce kompjutera [[ZX Spectrum]].
Finalni rezultat realno neobičnog i jedinstvenog kompjuterskog projekta polovice 1980-ih postaje prvi svjetski dvoprocesorski [[kućno računalo|kućni kompjuter]], a ujedno i zadnji osmobitni kompjuter koji je izdala važnija kompjuterska kompanija.
Za korporaciju Commodore 128 je bio komercijalni uspjeh pošto je u razdoblju 1985-89 prodano oko četri miliona primjeeraka, dok je iz perspektive korisnika bio potpuni neuspjeh <ref>{{cite web|url=http://archive.org/stream/run-magazine-35/Run_Issue_35_1986_Nov#page/n133/mode/2up|title=RUN Magazine issue 35}}</ref> i nakon [[Commodore Plus/4]] razlog dodatnog razočarenja. Glavni problem po pitanju korisnika se našao u nekompaktibilnosti moda [[Commodore 64]] i Commodore 128, to jest kod pokretanja kompjutera korisnik je morao odlučiti da li želi koristiti [[CP/M]], C64 ili C128 kompjuter, a u svom najmoćnijem C128 modu nije bilo moguće pokretati programe i igre za C64. Rezultat toga je bio da su softverske kompanije odbile proizvoditi programe za Commodore 128 zbog malog broja prodanih primjeraka u usporedbi s C 64. Sveukupno će bilo proizvedeno stotinjak igara ili programa za [[Commodore 128]] što ga s softverske strane smješta u propale kompjutere i [[Igraća konzola|video konzole]], a razočarani Commodore korisnici su imati priliku samo gledati kakav je mogla i trebala biti druga generacija njihovog omiljenog kompjutera zahvaljujući Appleu koji ubrzo izdaje [[Apple IIGS]] s procesorom [[WDC 65816]] kako [[Apple II]] vlasnici ne bi izgubili sve svoje programe i igre koje su godinama kupovali, a istovremeno ušli u 16bitno kompjutersko doba.
Red 158:
Otpuštanje Tramiela početkom 1984. godine je osim financijskih rezultiralo i katastrofalnim kadrovskim problemima; više od polovice kompjuterskih dizajnera je odbilo raditi za novu upravu i dalo otkaze. Kako bi se riješio taj kadrovski problem Commodore International je donio odluku da kupi kompletnu Amiga korporaciju s svim zaposlenima, a ne samo prava na njen kompjuter koji će dobiti ime [[Amiga 1000]].
Amigini dizajneri su tada radili na svom kompjuteru par godina. Uz adekvatno financiranje su [[23. 7.|23.7.]][[1985]]. na tržište izbacili kompjuter koji postaje čudo tadašnje tehnologije. Procesorsko srce kompjutera je činila [[Motorola 68000]] s na matičnoj ploči ugrađenih 256 [[kilobajt]]a memorije koja se odmah mogla proširiti na 512, što je bila potpuno normalna situacija za 1985. godinu. Snagu kompjutera ne čine taj procesor i memorija nego grafički čipovi koji su mogli prikazivati 4096 boja <ref name="a1000_intro">{{Cite document | url=http://www.bombjack.org/commodore/amiga/amiga-commodore/Amiga_1000_Introduction.pdf | title=Introduction to the Amiga | publisher=Commodore-Amiga, Inc. | year=1986 | postscript=<!-- Bot inserted parameter. Either remove it; or change its value to "." for the cite to end in a ".", as necessary. -->{{inconsistent citations}}}}</ref>, dok je u isto vreme najmodernija [[IBM PC|PC]] tehnologija mogla prikazivati samo [[EGA|16 boja]] <ref>[http://www.pcguide.com/ref/video/stdEGA-c.html Enhanced Graphics Adapter (EGA)]</ref>, a [[Macintosh]] je bio crno-bijel. Pošto je identična situacija kompjuterske nadmoći vladala i po pitanju zvuka i video časopis Byte će kratko nakon Commodoreovog bankrota 1994. godine reći o Amigi 1000 iz 1985. godine:
{{Citat2|Amiga je bila toliko ispred svog vremena da nitko, pa niti Commodore nije mogao shvatiti o čemu je riječ. Danas je jasno da je Amiga bila prvi multimedijalni kompjuter, ali tada su svi mislili kako je reč o igraćem stroju zbog napredne grafike, zvuka i videa}}
Red 169:
===Financijski kolaps===
Nakon Irvingovog preuzimanja pune kontrole u Commodore International početkom 1984. godine dolazi do eksplozije broja zaposlenih radnika u korporaciji pošto je njegova taština zahtevala da korporacija s milijardu dolara prometa mora imati "odgovarajući" broj radnika. Kombinacija te odluke zajedno s onom o masovnoj prodaji neuspešnog kompjutera [[Commodore Plus/4|Commodore plus 4]] je ubrzo rezultirati masovnim gubicima, dovođenjem korporacije na rub bankrota i pod hitno traženjem novog direktora. Izbor je u drugoj polovici 1985. godine pao na Rattigana, bivšeg direktora [[Coca Cola|Coca Cole]],a jedan od razloga za njega postaje činjenica da tada u [[Apple Inc.|Apple Computer]] glavnu poziciju držao bivši direktor [[Pepsi]]ja.
Prva odluka novog direktora postaje konsolidacija poslovanja korporacije kako bi ju se spasilo od bankrota. Tokom ovog procesa velika većina od onih zaposlenih 1984. godine, a i dosta drugih će dobiti otkaze; tada je otpušteno ukupno 45 % zaposlenih. Druge odluke su se ticale povećanja prodaje tada dostupnih proizvoda, kao i dizajniranje novog jeftinijeg kompjutera kojemu će osnova biti tržišno preskupa i neuspješna [[Amiga 1000]]; nju je također odbio i poslovni svijet, prvenstveno nedostatka kompjuterske snage.
Red 181:
{{main|Amiga 2000}}
Prvi od Rattingovih projekata koji izlazi na tržište postaje Amiga 2000 kao direktni poslovni nasljednik [[Amiga 1000|Amige 1000]]. Osnovne kritike starijeg modela koji se nasleđuje su bile njegova navodna kompjuterska slabost to jest sporost, ali Commodore International je donio odluku da neće pojačati procesor tako da ostaje isti [[Motorola 68000]] nego samo memoriju pošto su kompjuterski dizajneri već u doba izlaska na tržište Amige 1000 znali da je 256 [[kilobajt]]a premalena količina memorije, ali su bili prihvatili korporacijsku odluku. Nova [[Amiga 2000]] je radi toga bila izgrađena s 1 [[megabajt]]om memorijem, a postojala je i mogućnost ugradnje jačeg dodatno kupljenog procesora s maksimalno 128 megabajta memorije. Ostala poboljšanja kompjutera u odnosu na raniji model su bila ugradnja [[ROM]] u kompjuter tako da se ne mora pokretati s [[
===Amiga 500===
Red 225:
Posle debakla s Commodore CDTV i ulaska operativnog sistema [[AmigaOS|Amiga 2.0]] na poslovne Amiga modele korporativno rukovodstvo je doneslo odluku o izdavanju nove [[Amiga 500|Amige 500]] koja će imati taj operativni sistem i malo unapređen grafički čip koji dobiva ime '''Enhanced Chip Set''', a već je ugrađen u poslovne modele. Realizaciju te ideje Commodore International radi u svom uobičejenom stilu, ignorirajući kompaktibilnost s Amigom 500 za koju su pisane svi programi i igre. Rezultat je bio još jedan financijski debakl pošto su kupci tražili Amigu 500,a dobivali novu [[Amiga 500 plus|Amigu 500 plus]] na kojem nisu mogli igrati veliki broj igara. Božićno prodajno razdoblje u kojemu se prodaje najviše proizvoda je 1991. godine zbog te promene završilo ultimativnim zahtjevima kupaca koji traže zamenu svojih novih kompjutera [[Amiga 500 plus]] za staru Amigu 500, koja se više nije proizvodila. Taj je fijasko osim financijske štete naškodio i reputaciji Commodore International, a Amiga 500 Plus postala najbrže ukinuti kompjuter ove kompanije.
Drugi deo uništavanja Amige 500 će biti izvršen završetkom proizvodnje prvog neuspešnog modela i stvaranjem drugog - [[Amiga 600|Amige 600]] - čija prodaja počinje u martu 1992. godine. Ovaj kompjuter sada nitko nije mogao greškom ili namerno zamijeniti s Amigom 500, iako je imao identični procesor dok su mu grafika i operativnim sistem bili oni od Amige 500 Plus. Glavna razlika između nove Amige 600 i oba modela [[Amiga 500]] je bila nepostojanje numeričke [[tastatura|tastature]], a što je stvorilo nove, dodatne probleme s kompaktibilnošću. Jedina pozitivna stvar u dizajnu je bila korištenje [[Osobni kompjuter|PC]] kompaktibilnog utora za [[tvrdi disk|hard disk]], ali to je bilo potpuno nevažno pošto sada oko 50 % ili više softvera s Amige 500 na ovom kompjuteru nije radilo. Bez obzira na taj važan problem direktori smješteni u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], su usprkos potpunog uništenja američkog tržišta za Commodore, uvjereni u popularnost svog novog kompjutera te su donijeli odluklu o ukidanju dotadašnje autonomije poslovnih jedinica po svijetu; njima je naloženo da se svugdje mora prodavati Amiga 600. Uz sve probleme koje je donio ovaj kompjuter tu se našao i onaj po pitanju cijene. Amiga 600 prvobitno zamišljena kao 50 dolara jeftinija verzija Amige 500 je na kraju ispao 50 američkih dolara skuplji kompjuter <ref>Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore (2006), str.534</ref>.
Šest mjeseci je to bio jedini kompjuter koga je Commodore proizvodio i pokušavao prodavati, a što je donijelo najveće financijske štete od bilo kojeg drugog kompjutera.
Red 233:
[[Datoteka:Amiga 1200 with mouse, drives.jpg|thumb|thumb|desno|300px|Amiga 1200 s mišem i dodatatnom disketnom jedinicom]]
Neobična kadrovska politika Commodore International je rezultirala da na položaj glavnog kompjuterskog dizajnera dođe Bill Sydnes, došao na zao glas zbog kompjutera [[IBM PCjr]], koji se smatrao najvećim fijaskom 1980-ih. Početkom 1990-ih su on i generalni direktor Medhi Ali donijeli odluku o zaustavljanju dizajniranja AGA kompjutera pošto će svi kupovati Sydnesovu Amigu 600. Između te odluke i njenog povlačenja prolazi više od šest mjeseci, a dodatni mjheseci će biti izgubljeni odlukom da se dizajnira potpuno novi [[AGA]] kompjuter, a ne Amiga 3000+ na kojoj se već ranije radilo. Rezultat tih oduvlačenja postaje izlazak na tržište [[Amiga 1200|Amige 1200]] za kućne korisnike i [[Amiga 4000|Amige 4000]] za poslovne korisnike tek u oktobru 1992. godine. Izdavanjem ovih kompjutera s AGA grafičkim čipsetom mogućnost prikazivanja boja na kompjuterskom [[monitor]]u ili [[televizija|televizijskom ekranu]] je povećana s 4096 na 16,8 miliona [[boja]] , s time da se na ekranu istovremeno moglo prikazivati 256 boja čime je ponovno i neupitno vraćena grafička premoć [[Amiga]] kompjutera nad [[Osobni kompjuter|PC]] i [[Macintosh]] kompjuterima na tržištu. Ona se odrazila i na [[Hollywood]], pa su tako, na primjer, [[Amiga 4000]] korišteni za specijalne efekte u televizijskim serijama 1990-ih kao što su ''[[Babylon 5]]'', ''[[Star Trek: Voyager]]'', ''[[seaQuest DSV]]'' i dr.
Bez obzira na postojanje Amige 1200, upravo Commodore International nije napustila fiks-ideja o Amigi 600 tako da je božićna sezona 1992. godine prošla katastrofalno za korporaciju; ona je masovno izrađivala proizvod koji nitko ne želi ([[Amiga 600]]), a odbila pokrenuti masovnu proizvodnju proizvoda kojeg kupci u [[zapadna Evropa|zapadnoj Evropi]] žele ([[Amiga 1200]]) <ref>Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore (2006), str.543</ref>.
Red 240:
{{main|Amiga CD32}}
Nakon neuspeha s [[Amiga CDTV|CDTV]] upravo Commodorea nije odustala od tržišta [[igraća konzola|video konzola]]. Ovaj put se mnogo ozbiljnije prihvatilo posla, pa su unaprijed kontaktirani proizvođačo softvera kako bi tokom izlaska na tržište na njemu već bio što veći broj igara koji će prodavati konzolu; po prvi put se uložilo i u [[marketing]]. Nova konzola CD32 je bila [[Amiga 1200]] bez tastature i bez [[flopi disk]]a, ali s [[CD uređaj#CD-ROM|CD ROM]]om s kojeg su učitavaju igre. U trenutku svog izlaska na tržište [[14. 9.|14.9.]][[1993]]. [[Amiga CD32]] je postala prva 32bitna igraća konzola s CD ROMom što je značilo da je bila tehnološki najnaprednija konzola svog doba.
[[Datoteka: Cd32.jpg|thumb|200px|Amiga CD 32]]
Red 246:
{| class="wikitable" style="text-align:right; width:60%;"
!CD igraće konzole
! class="background: red; color: purple" | [[Amiga CD32|CD32]]
! class="background: red; color: white" | Phillips CD-I
! class="background: red; color: blue" | Sega CD
Red 266:
|}
Na žalost po Commodore International, baš u trenutku kada je na tržište izbacila hit proizvod, korporacija se nalazila u fazi propasti zbog katastrofalno velikih dugova, stvorenih neuspjesima kao što su CDTV, Amiga 500 plus i Amiga 600, kao i nedostatkom novca za proizvodnju koja bi zadovoljila narudžbe kupaca. Usprkos toga što je mogla proizvesti tek nešto više od 100.000 konzola, Commodore je dominirao božićnom prodajom u Evropi tako da je, na primer, u [[
{{cite web
| title = "Amiga Report International Online Magazine", Issue No. 2.09 - "Amiga News" section
Red 279:
Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih dvadesetog veka Commodore International je s svojim procesorom [[MOS 6502]] ostvario de facto tržišni monopol. Tu tržišnu situaciju najbolje pokazuje podatak o 15 miliona prodanih kompjutera i video konzola izgrađenih oko tog procesora (više od 10 miliona [[Atari 2600]], više od miliona [[Commodore VIC-20|VIC-20]] i [[Apple II]] + ostali). U doba takve gotovo apsolutne kontrole tržišta Commodore International je odustao od daljnjeg razvoja procesora, što je objašnjeno poteškoćama i visokom cijenom razvoja novih procesora.
Praktički u isto vreme [[IBM]] je doni odluku o stvaranju o stvaranju poslovnog kompjutera IBM PC koji će se temeljiti na procesoru [[Intel 8086]], operativnom sistemu [[Microsoft]]a i ostalim lako dostupnim dijelovima. U drugoj polovici 1980-ih ovaj kompjuter će postati standardni poslovni kompjuter, ali istovremeno će IBM izgubiti kontrolu tržišta zbog pojave IBM PC kompaktibilnih kompjutera drugih kompanija. Kraj 1980-ih je prošao u pokušajima IBMa da povrati kontrolu nad vlastitim proizvodom protiv čega će se boriti s poslovnim savezom [[Intel]]-Microsoft koji će desetak godina kasnije dobiti neformalno ime Wintel. Pored te tržišne borbe poslovni savez Wintel će se istovremeno boriti protiv korporacija koje su izgradile kompjutere oko procesora [[Motorola 68000]] u koje spada i [[Amiga|Commodore Amiga]].
Početkom 1990-ih, kada je ova borba došla do vrhunca, manje kompanije koje grade i prodaju vlastite kompjutere će krenuti u očajničke pokušaje da pobjegnu s tržišta kompjutera izgrađenih oko [[Motorola 68000]], smatrajući da ga Wintel želi uništiti. Dok će Commodore International i Atari Corporation spas neuspješno potražiti u igraćim konzolama, Amstrad (koji je u drugoj polovici 1980-ih proizvodio [[ZX Spectrum]]) je spas našao u proizvodnji uređanja za satelitsku televiziju. [[IBM]] je odbio takav način bijega, a što je dovelo do porazne poslovne bilance za 1992. godinu i gubitaka od 5 milijardi dolara, a nakon čega je priznao poraz od strane Wintela.
Posljednja tvrtka koja se borila protiv duopola Intel-Microsoft je bila [[Apple Inc.|Apple Computer]], prisiljen na kapitulaciju tek 1997. godine nakon čega biva spašen financiranjem od strane Microsofta i "nagovoren" da počne tranziciju prema [[Intel]] procesorima.
Od svih važnijih kompjuterskih korporacija pregaženih od Wintel duopola samo je Commodore International potpuno propao putem nekontroliranog [[bankrot]]a.
==Nekontrolirani bankrot==
[[Datoteka:W65C816S8PG-14 lg.jpg|thumb|Menscheov [[WDC 65816]] procesor, se koristio u [[Apple IIGS]] i Acorn Communicator kompjuterima, ali je bio najpoznatiji kao procesor koji pokreće [[Super Nintendo|SNES]] konzulu]]
Pošto je u razdoblju od ljeta 1992. do Nove godine 1994. Commodore International poslovao s gubitkom malo većim od 350 miliona dolara, a najveći proizvođači kompjuterskih igri ([[Electronic Arts]], [[Virgin Games]] i dr.) nahavili prestanak podrške za Commodore proizvode, postalo je očito da je kraj korporacije blizu i da se on samo odgađa masovnim otpuštanjima radnika tokom druge polovice 1993. godine.
Tokom aprila 1994. godine zbog ne plaćanja računa [[Filipini]] su na svom području zaustavili proizvodnju video konzole [[Amiga CD32|CD32]] nakon čega [[29. 4.|29.4.]] [[1994]]. Commodore International koji je formalno premjestio već nekoliko godina ranije upravu na Bahame kako bi sprečio smjenu Gouldove uprave (Irving Gould je imao "samo" relativnu većinu [[dionica]]) proglašava [[bankrot]] pa će se traženje novog vlasnika voditi po zakonu [[Bahami|Bahama]].
Zbog 47 važnih patenata koji su bili u vlasništvu od Commodore International za ostavštinu korporacije će se voditi bitka između nemačkog Escoma, američkih Gateway Computer, [[Dell (kompanija)|Della]] i [[IBM]], kao i korejskog [[Samsung]]a. <ref>[http://www.amigahistory.co.uk/ahistory.html#1993 1995: Back for the Future...]</ref>
Red 320:
==== 16/32-bit ====
*[[Commodore 900]]
*[[Amiga|Commodore Amiga]] - porodica računala
*[[Commodore IBM PC kompatibilna|IBM PC klonovi]] - Commodore Colt, PC1, PC10, PC20, PC30, PC40, <tt>...</tt>, 486SX-LTC
=== Konzole ===
* [[Commodore 64GS]]
* [[
* [[Amiga CD32]]
| |||