Charlotte Brontë – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 55 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q127332 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 7:
| puno ime =
| pseudonim = Currer Bell
| rođenje = [[21. 4.|21. travnja]] [[1816]].<br>{{flagicon|Engleska}} [[Thronton]], [[Engleska]]
| smrt = [[31. 3.|31. ožujka]] [[1855]].<br>{{flagicon|Engleska}} [[Haworth]], [[Engleska]]
| zanimanje =
| nacionalnost =
Red 24:
| fusnote =
}}
'''Charlotte Brontë''' ([[Thronton]], [[21. 4.|21. travnja]] [[1816]] - [[Haworth]], [[31. 3.|31. ožujka]] [[1855]].) je [[UKujedinjeno Kraljevstvo|britanska]] književnica, najstarija od 3 sestre [[Brontë]] koje su se bavile književnošću. Charlotte je bila jako dobra prijetaljica sa književnicima kao što su [[Harriet Martineau]], [[Elizabeth Gaskell]], [[William Makepeace Thackeray]] i [[G. H. Lewes]], a bila je veliki protivnik [[Jane Austen]].
 
=== Život ===
Charlotte Brontë rođena je u [[Thornton]]u, [[Yorkshire]], [[Engleska]], kao treće od šestero djece, ocu [[Patrick Brontë|Patricku Brontëu]] (ranije "Patrick Brunty"), irskom Anglikanskom svećeniku, i majci Marii Branwell. U travnju [[1820]]. obitelj se preselila u [[Haworth]], gdje je Patricku dodijeljen stalni kapelat. Maria Branwell Brontë umrla je od raka [[15. 9.|15. rujna]] [[1821]]. Za sobom je na čuvanje svojoj sestri, Elizabeth Branwell, ostavila pet kćeri i sina. Kolovoza [[1824]]., Charlotte i njene tri sestre, [[Emily Brontë|Emily]], Maria i Elizabeth, poslane su na školovanje u Cowan Bridge, Lancashire u Školu za Obrazovanje Svećeničkih Kćeri (koju će ona kasnije opisivati kao Školu Lowood u romanu ''[[Jane Eyre]]''). Charlotte je tvrdila da su tamošnji izuzetno loši uvjeti trajno oštetili njeno zdravlje i tjelesni razvoj, i ubrzali smrt dviju njenih starijih sestara, Marie (rođ. [[1815]].) i Elizabeth (rođ. [[1814]].), koje su umrle od tuberkuloze [[1825]]. godine, ubrzo nakon što su bile uklonjene iz škole.
 
Kod kuće u [[Haworthu]], Charlotte i ostala preživjela djeca - [[Patrick Branwell Brontë|Branwell]], [[Emily Brontë|Emily]] i [[Anne Brontë|Anne]] - počinju bilježiti živote i borbe stanara njihovih zamišljenih kraljevstava. Charlotte i Branwell pisali su o svojoj izmišljenoj zemlji - Anrgiji - a Emily i Anne pisale su članke i pjesme o svojoj - Gondal. To su bile opsežne i kompleksne sage (dijelovi manuskripta još uvijek postoje), i hranile su njihove opsesivne interese kroz djetinjstvo i ranu mladost, što ih je pripremilo za zvanja iz [[književnost]]i u kasnijem životu.
 
Charlotte je nastavila svoju naobrazbu u Roe Head školi u [[Mirfield]]u, od [[1831]]. do [[1832]]., gdje se susrela sa doživotnim prijateljima i korespondentima, Ellen Nussey i Mary Taylor. Tijekom tog perioda ([[1833]].), napisala je novelu ''Zeleni patuljak'' (The Green Dwarf), pod pseudonimom '''Lord Charles Albert Florian Wellesley'''. Charlotte se vratila kao učiteljica od [[1835]]. do [[1838]]. Godine [[1839]]., po prvi puta se zaposlila kao guvernanta u jednoj od Yorkshirskih obitelji. Tu karijeru zadržala je do [[1841]]. Sa Emily [[1842]]. putuje u [[Bruxelles]], gdje se učlanjuju u internat pod vodstvom Constatina Hegera (1809.-1896.), i njegove supruge Claire Zoë Parent Heger (1804.-1890.). U zamjenu za smještaj i tuiciju, Charlotte je predavala Engleski, a Emily glazbeno obrazovanje. Njihov boravak u internatu skraćen je u [[listopadoktobar|listopadu]]u [[1842]]. smrću njihove tetke, Elizabeth Branwell, koja se pridružila njihovoj obitelji nakon smrti njihove majke. Charlotte se vratila u internat u [[Bruxelles]]u sama, u siječnju [[1843]]., kao nastavnica. Njen drugi boravak u internatu nije bio sretan, bila je usamljena, nostalgična, i duboko povezana sa Constatinom Hegerom. Konačno se vratila u Haworth u siječnju [[1844]]., i kasnije koristila svoje uspomene na internat kao inspiraciju za dijelove ''"[[Profesor (roman)|Profesora]]"'' i ''"[[Villette]]"''.
 
Svibnja [[1846]]., Charlotte, Emily i Anne objavile su zajedničku zbirku pjesama, pod pseudonimima '''Currer''', '''Ellis''' i '''Acton Bell'''. Iako knjiga nije privukla pažnju (prodane su samo dvije kopije), sestre su odlučile nastaviti pisati, i započele pisati svoje prve romane. Charlotte se nastavila koristiti pseudonimom '''Currer Bell''' pri objavljivanju svoja prva dva romana. Kritičari su ocijenili romane sirovima. Dosta se špekuliralo tko je zapravo '''Currer Bell''', i da li je muškarac ili žena.
 
Charlottein jedini brat Branwell, umro je u rujnu [[1848]]., od kroničnog [[bronhitis]]a i [[pothranjenostneishranjenost|pothranjenosti]]i, pogoršane teškim opijanjem, iako je Charlotte vjerovala da je umro od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Emily je umrla [[1848]]., a Anne [[1849]]., obje od plućne tuberkuloze.
 
Tako je Charlotte ostala sama sa ocem. Obzirom na ogroman uspjeh ''"[[Jane Ayre]]"'', izdavač ju je uspio nagovoriti da povremeno posjeti [[London]], gdje je otkrila svoj identitet i počela se kretati u elitnim krugovima, sprijateljivši se sa [[Harriet Martineau]], [[Elizabeth Gaskell]], [[William Makepeace Thackeray|Williamom Makepeaceom Thackerayom]] i [[G. H. Lewes]]om. Svejedno nikada nije napuštala ostarjelog oca ni [[Haworth]], na više od nekoliko tjedana.
 
U lipnju [[1854]]., Charlotte se udala za Arthura Bella Nichollsa, kapelana pod njenim ocem. Umrla je devet mjeseci kasnije, tijekom prve trudnoće. Njena smrtovnica navodi tuberkulozu kao uzrok smrti, no mnogi su uvjerenja da je umrla od pretjeranog povraćanja tijekom rane trudnoće. Postoje i neki dokazi kako je umrla od [[trbušni tifus|tifusa]]a, koji je mogla dobiti od Tabithe Ackroyd, najstarije služavke obitelji Brontë, koja je umrla nedugo nakon Charlotte. Charlotte počiva u obiteljskoj volti u crkvi St. Michael and All Angels, Haworth, Zapadni Yorkshire, Engleska.
 
Elizabeth Gaskellinu posthumnu biografiju, koja je dugo slovila kao standardni izvor informacija o Charlotteinom životu, kritizirale su mnoge feministkinje kao [[Elaine Showalter]], zbog potiskivanja detalja Charlotteinog života i njene strastvene prirode.