Središnja Hrvatska – razlika između verzija

U reljefu se izmjenjuju '''gorsko - brežuljkasta''' područja i '''pobrđa''' s '''nizinsko - ravničarskim''' krajevima. Gorja su relativno niska (samo [[Medvednica]], [[Ivančica]] i [[Žumberak|Žumberačka gora]] prelaze 1000 m), a na njih se nastavljaju '''prigorja''' raščlanjena potočnim '''dolinama''', koja se postupno spuštaju u doline većih rijeka ([[Sava]], [[Krapina]], [[Bednja]], [[Glina (rijeka)|Glina]] i dr.). Najveći dio zauzima '''zavala''' između Žumberačke gore, Medvednice, [[Kalnik|Kalničkog gorja]], [[Bilogora|Bilogore]], [[Papuk]]a, [[Psunj]]a, [[Zrinska gora|Zrinske gore]] i [[Petrova gora|Petrove gore]], s najizrazitijim '''ravnicama''' uz Savu, [[Kupa|Kupu]], [[Lonja|Lonju]], [[Česma (rijeka)|Česmu]] i [[Ilova|Ilovu]]. Iz nje se izdižu [[Moslavačka gora]] i [[Vukomeričke gorice]]. U sjevernom dijelu prostor je brežuljkasto-dolinskog [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskog zagorja]] i brežuljkasto zapadno [[Međimurska županija|Međimurje]] te nizine uz [[Drava|Dravu]] i [[Mura|Muru]], dok južno od Kupe prevladavaju '''zaravni''' i niska [[vapnenac|vapnenačka]] pobrđa u porječjima [[Korana|Korane]], [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnice]] i [[Dobra|Dobre]].

Središnja Hrvatska ima križišni prometni položaj, koji dolazi do izražaja od sredine 19. stoljeća, kada se tu počinju graditi glavne prometnice od šireg europskog značaja (povezivanje [[Srednja EuropaEvropa|Srednje Europe]] i [[MediteranSredozemno more|Mediterana]]a te Srednje i [[Jugoistočna EuropaEvropa|Jugoistočne Europe]]. Sve te prometnice mahom prolaze kroz [[Zagreb]], što je uvelike utjecalo na njegov budući rast i razvoj u makroregionalno središte ove hrvatske regije.