Bugarski jezik – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 111 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q7918 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 2:
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=
|familycolor=lawngreen
|države=[[Bugarska]], [[Grčka]], [[Moldavija]], [[Rumunija|Rumunjska]], [[Turska]], [[Ukrajina]], [[Srbija]]
|regije=[[Evropa]]
|govornici=9 milijuna
|rang=
|jezična porodica=[[
:[[slavenski jezici|slavenski]]
::[[
:::'''bugarski'''
|država=[[Bugarska]]
Red 15:
}}
'''Bugarski jezik''' (български език [ˈbɤ̞lɡɐrski ɛˈzik]), narodni i književni [[jezik]] [[Bugari|Bugara]] kojim govori preko 9 milijuna ljudi. Pripada [[
{| class="wikitable"
Red 21:
| || '''А''' || '''Б''' || '''В''' || '''Г''' || '''Д''' || '''Е''' || '''Ж''' || '''З''' || '''И''' || '''Й''' || '''К''' || '''Л''' || '''М''' || '''Н''' || '''О''' || '''П''' || '''Р''' || '''С''' || '''Т''' || '''У''' || '''Ф''' || '''Х''' || '''Ц''' || '''Ч''' || '''Ш''' || '''Щ''' || '''Ъ''' || '''Ь''' || '''Ю''' || '''Я'''
|-
| [[Međunarodna fonetska abeceda|IPA]]: || a || b || {{IPA|v}} || {{IPA|g}} || {{IPA|d}} || {{IPA|ɛ}} || {{IPA|ʒ}} || {{IPA|z}} || {{IPA|i}} || {{IPA|j}} || {{IPA|k}} || {{IPA|l}} || {{IPA|m}} || {{IPA|n}} || {{IPA|ɔ}} || {{IPA|p}} || {{IPA|r}} || {{IPA|s}} || {{IPA|t}} || {{IPA|u}} || {{IPA|f}} || {{IPA|x}} || {{IPA|ʦ}} || {{IPA|ʧ}} || {{IPA|ʃ}} || {{IPA|ʃt}} || {{IPA|ɤ̞}} || {{IPA|◌ʲ}} || {{IPA|ju}} || {{IPA|ja}}
|-
| [[Transkripcija i transliteracija|Transliteracija]]: || a || b || v || g || d || e || zh || z || i || y || k || l || m || n || o || p || r || s || t || u || f || h || ts || ch || sh || sht || a || y || yu || ya
|}
== Povijest ==
Bugarski jezik, a osobito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski vjerovjesnici [[Kiril i Metod]] na temelju jednoga južnoslavenskoga govora iz okolice [[Solun]]a u [[9.
Prvi su jezični spomenici bugarskoga jezika »Preslavski grafit« ([[893]].) i »Assemanijevo evanđelje« (9.-10. stoljeće), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom utjecaju susjednih neslavenskih jezika, posebice [[grčki jezik|grčkoga]]. Neko vrijeme, počev od konca VII. stoljeća, stanovite promjene u njemu izaziva [[bilingvizam]] nastao prodorom [[Proto-Bugari|turkofonih Bugara]] (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utječe [[crkvenoslovenski jezik|crkvenoslavenski jezik]] različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnoga uljudbenoga kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz 9. u 10. stoljeća: djela Joana Egzarha (»Šestodnev«), te »Skazanie o pismeneh« polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su toga razdoblja. U X. stoljeću dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskoga pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj.
Između XII. i XV. stoljeća u starobugarskome jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičnim spomenicima iz toga razdoblja, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, među inim, »Kuklenski pesnivec«, [[1337]]; »Ivan-Aleksandrovi zbornici«, te djela nastala pod utjecajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnoga mučenika. Iz njegove su škole nastali: »Razkaz za sv. Ivan Rilski«, Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), »Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezične i pravopisne problematike. Turskim osvojenjem ([[1393]].) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezična kultura opstaje u pučkim pripovijetkama i narodnim pjesmama.
Red 38:
Novobugarski [[književni jezik]] stvoren je na osnovi sjeveroistočnoga dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti XIX. stoljeća (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali u XX. stoljeću na oblikovanje suvremenoga književnog jezika u znatnoj su mjeri utjecali i zapadni govori. Potkraj XIX. stoljeća pojavljuje se i bugarska slavistika (L. Miletič, B. Conev). Pravopis, koji se razvijao na temelju crkvenoslavenske tradicije i ruskih uzora, bio je više puta reformiran; posljednja reforma od [[1945]]. uklonila je iz pisma nepotrebne ''jerove'' i [[jus]] (Ѫ) [ɔ̃], a nekadašnji [[jat]] »ě« (Ѣ) razlučila prema izgovoru na »ja« (я) i »e« (е). U glasovnom pogledu za bugarski jezik karakterističan je prijelaz praslavenskih konzonantskih grupa /tj/ i /dj/ u /št/ i /žd/ (npr. »sve'''št'''« (све'''щ'''), »me'''žd'''u« (ме'''жд'''у) prema hrvatskomu »svije'''ć'''a«, »me'''đ'''a«, ruskomu »sve'''č'''a«, »me'''ž'''a«).
Praslavenski [[nazal]]i i oba jera svedeni su na neodređen (»bezbojan«) [[vokal]] i na »e«. U književnom jeziku, po uzoru na sjeveroistočne govore, jat (ě) se odražava kao »ja« i kao »e«, u zapadnim dijalektima uvijek kao »e«, a u jugoistočnim uvijek kao »ja«. Naglasak može stajati na različitim [[slog]]ovima i pomičan je. Uz makedonski, bugarski jezik jedini je slavenski jezik koji ima [[
[[Deklinacija (gramatika)|Deklinacija]] je u bugarskom jeziku reducirana; [[padež]]ni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom »na«, uz koji ime redovito dobiva značenje [[genitiv]]a ili [[dativ]]a. [[Komparacija]] pridjeva vrši se [[prefiks]]ima: »po« za [[komparativ]], »naj« za [[superlativ]]. [[Glagol]]ski je sustav bogat: postoji više oblika za prošlo vrijeme, dva jednostavna: [[aorist]] i [[imperfekt]], te nekoliko složenih. Među [[glagol]]skim oblicima koji izražavaju različite načine i vidove glagolske radnje specifična je razlika među oblicima koji neku tvrdnju izražavaju kao nezavisnu (kategoričnu, vlastitu) ili kao zavisnu (presumptivnu). U bugarskome jeziku u većoj je mjeri nego u ijednom drugom slavenskome jeziku sačuvan rječnički fond staroslavenskoga jezika.
| |||