Budizam u Kini – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 21 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q847618 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2:
[[Datoteka:Mahayanabuddha.jpg|thumb|desno|Sedeći [[Gotama Buda|Buda]] iz dinastije Tang, oko [[650]].]]
[[Datoteka:Wood Bodhisattva.jpg|thumb|desno|Drveni [[bodisatva]] iz dinastije Song (960-1279)]]
[[Datoteka:Chang Sheng-wen 001.jpg|thumb|desno|[[Sakjamuni]] [[Gautama Buddha|Buda]] podučava (1173-1176)]]
'''Kineski budizam''' je zbirni pojam koji obuhvata razne [[budizam|budističke]] škole koje su se javljale u [[Narodna Republika Kina|Kini]] od antičkih vremena do danas. Ove škole su u sebe integrisale i brojne ideje [[konfučijanstvo|konfučijanstva]], [[taoizam|taoizma]] i drugih sistema [[kineska filozofija|kineske filozofije]].
 
Kineski budizam se ponekad klasifikuje kao ogranak severnog ili [[mahajana]] budizma; ali, preko svojih početnih [[hinajana]] tekstova, u prevodima sa sanskrita, ispoljavao je znatan uticaj i na škole [[dhjana|dhjane]], ili meditacije.
Red 10:
Budizam se ustalio duž [[Put svile|Puta svile]] u središnjoj Aziji približno početkom nove ere, a do kraja [[dinastija Han|dinastije Han]] (oko [[220]]. godine) prevashodno se svodio na grupe stranaca. U početku su taoistički učenjaci pomagali kao prevodioci, pri čemu su za prevođenje budističkih ideja korišćeni taoistički termini, a naglašavana je i sličnost izmedu dve religije<ref name="Rečnik budizma">Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.</ref>.
 
Nakon pada dinastije Han usledile su invazije nekineskih naroda na severnu Kinu, koji su uspostavili upravu nad ogromnim područjima tokom narednih 300 godina. Kneževi koji su vladali severnim pokrajinama blagonaklono su gledali na budizam, a budistički [[monah|monasi]] postajali su diplomatski, vojni i politički savetnici. Oni su stekli i izvanredan ugled među stanovništvom. Fo T'u-teng (umro [[349]]. g.) i drugi budistički propovednici preobratili su na budizam skoro čitavu severnu Kinu, dok je čuvena prevodilačka škola pod upravom [[Kumarađiva|Kumarađive]] (344-413.) delovala u prestonici Č'ang-anu. U to vreme su ideje [[mahajana|mahajane]] imale znatan uticaj na kineske učenjake. Oko [[399]]. godine [[Fa Hsien]] je napustio Č'ang-an uputivši se na svoje čuveno [[hodočašće]] u Indiju, naznačivši početak hodočasničkog pokreta u središta indijskog budizma.
 
U [[4. vekvijek|4. veku]]u dolazi do prodora budizma u južnu Kinu. Obrazovani i imućni svetovnjaci potpomagali su [[sangha|sanghu]] kao pokrovitelji, omogućavali da se plati prevodilački rad, osnivali manastire i hramove i prihvatali pet pravila budističke etike. U južnoj Kini razvila su se dva pravca: [[dhjana]], škola meditacije, nadahnuta hinajanom i [[prađna]], spekulativna škola koja je prevodila mahajanske sutre. U tom periodu, centralne ličnosti bili su [[Tao An]] (312-385.), [[Hui Juan]] (344-416.) i [[Tao Šeng]] (360- 434.). Pod njihovim uticajem ustanovljene su velike monaške zadužbine, prevedena pravila vinaje i široko rasprostranjene spekulativne ideje mahajane. Učenja konfucijanskih i taoističkih klasika stopila su se sa mahajanskim budizmom [[Ašvaghoša|Ašvaghoše]], [[Nagarđuna|Nagarđune]], [[Vasubandhu]]a i [[Asanga|Asange]], uobličivši tako karakterističnu tradiciju kineskog budizma. On je doživeo procvat poglavito u školama [[Čista zemlja|Čiste zemlje]] (''t'ien t'ai''), [[huan jen]]a i [[č'an]]a, koji su dostigli zrelost za vreme dinastije T'ang. Procenjuje se da je oko [[420]]. godine u Kini bilo 1786 hramova i oko 24.000 budističkih monaha i monahinja.<ref name="Rečnik budizma"/>
 
Pod [[dinastija Tang|dinastijom T'ang]] ([[618]]-[[907]]. godine) budizam u Kini je dostigao svoju zrelost. Ova dinastija je bila naklonjena budizmu u potpunosti. Kontakti uspostavljeni sa središnjom Azijom i Indijom doveli su u Kinu mnoge strance. Kada se Hsuan Tsang (oko 596-664), čuveni budistički učenjak i hodočasnik, vratio u Kinu posle trinaest godina provedenih u Indiji, dočekali su ga kao heroja. On je vršio neizmerni uticaj, i za sobom ostavio kolosalan prevodilački opus. Sredinom [[9. vekvijek|9. veka]]a uticaj kineskog budizma dostigao je vrhunac.
 
Porast blagostanja i dvorskog uticaja budističkog [[klersveštenstvo|klera]]a, zajedno sa doktrinama koje su naizgled podrivale stabilnost porodice i konfucijanskog morala, pružili su povoda oštrim kritikama. Moć i bogatstvo monaških ustanova doveli su do korupcije, i naposletku izazvali velike progone budista pod carem Vu-Cungom ([[845]]. godine), od kojih se kineski budizam nikada nije oporavio. Procenjuje se da je poharano i uništeno oko 4.000 hramova, a oko 250.000 monaha i monahinja prisilno vraćeno svetovnom načinu života<ref name="Rečnik budizma"/>. Neprocenjiva budistička umetnička baština i opsežne biblioteke iščezle su u plamenu razaranja. Za vreme dinastije T'ang u Kini je cvetalo osam ili deset glavnih škola budizma; ali pod [[dinastija Sung|dinastijom Sung]] su delatnost nastavile samo škole čiste zemlje i č'ana.
 
Uspostavljanjem mongolske Juan dinastije, u Kini do izražaja dolazi [[tibetanski budizam]] ili lamaizam; ali, tokom narednih 700 godina, sa izuzetkom monaha po manastirima, budizam se pretežno stopio sa narodnom religijom, koja predstavlja spoj budističkih i taoističkih elemenata. Učeni ljudi su ovu popularnu religiju masa prezirali kao sujeverje<ref name="Rečnik budizma"/>. Kasni 19. i rani [[20. vijek|20. vek]] doneli su kineskom budizmu intelektualnu renesansu i etičku reformu, poglavito pod T'ai Hsijem (1890-1947.). Ali, dolaskom [[komunizam|komunizma]], budizam je ponovo potisnut.
 
== Navodi ==