'''Bonifacije III.''' (? - 12. studeni 607.) je bio papa od [[19. 2.|19. veljače]] [[607|607.]] do [[12. 11.|12. studenog]] [[607|607.]] godine. Bio je sin Ivana Katadioka, [[Rim]]ljanina [[Grci|grčkog]] porijekla. Kao [[đakon]] je impresionirao papu [[Grgur Veliki|Grgura Velikog]], koji ga je 603. imenovao za ''[[apocrisiarius]]a'' (preteču [[papskipapinski legat|papskog legata]]), odnosno vlastitog izaslanika na [[bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskom]]skom dvoru u [[KonstantinopolKonstantinopolj|Konstantinopolu]]u. Tamo se Bonifacije istakao diplomatskim vještinama, stekavši duboko povjerenje cara [[Foka (bizantski car)|Foke]]; uspješno je, po papinom nalogu, riješio spor oko crkvene nadležnosti između episkopa Alkisona od Kasiope (na otoku [[Krf|Korkira]]) i episkopa Jovana od Aurije, koji je na taj otok sa vjernicima pobjegao pred najezdom [[Slaveni|Slavena]]. Kao izaslanika ga je vjerojatno koristio i Grgurov nasljednik [[Sabinijan (papa)|Sabinijan]]. Nakon Sabinijanove smrti u februaru 606. je Bonifacije izabran za njegovog nasljednika, ali je dužnost preuzeo tek za godinu dana; postoje razna tumačenja za tako dugu pauzu, a tradicionalno se objašnjava da Bonifacije nastojao biti potpuno siguran da je njegov izbor načinjen na valjan način. Kada se vratio u Rim, donio je važne reforme vezane uz izbor papi; pod prijetnjom [[ekskomunikacija|ekskomunikacije]] je svima zabranio da raspravljaju o imenovanju papskog nasljednika, te odredio da proces izbora novog pape ne smije početi dok ne prođu tri dana od smrti prethodnog pape.
