Blues – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 90 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q9759 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
| bgcolor = white
| stylistic_origins = afroamerička narodna muzika
| cultural_origins = Jug [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
| instruments = [[Gitara]] - [[Klavir]] - [[Harmonika]] - [[Bas -gitara|Bas]] - [[Bubnjevi]] - [[Saksofon]] - [[Vokana mzika|Vokali]] - [[Truba]] - [[Trombon]]
| popularity = Blues akordi i ''plave'' note se koriste u većini američkih popularnih muzičkih stilova 20. vijeka
| derivatives = [[jazz]], [[Rhythm and blues|R&B]], [[Rockrock and rollRoll|rock]]
| subgenrelist = Popis žanrova bluesa
| subgenres = [[Classic female blues]] - [[Country blues]] - [[Delta blues]] - [[Jazz blues]] - [[Jump blues]] - [[Piano blues]] - [[Boogie-woogie (music)|Boogie-woogie]]
| fusiongenres = [[Blues rock|Blues-rock]] - [[Soul blues]] - [[Jazz blues]]
| regional_scenes = [[Afrički blues]] - [[Atlanta blues]] - [[Britsnski blues]] - [[Kanadski blues]] - [[Chicago blues]] - [[Detroit blues]] - [[East Coast blues]] - [[Kansas City blues (music)|Kansas City blues]] - [[Louisiana blues]] - [[Memphis blues]] - [[New Orleans blues]] - [[Piedmont blues]] - [[St. Louis blues]] - [[Swamp blues]] - [[Texas blues]] - [[West Coast blues]]
| other_topics = [[Popis žanrova bluesa|Žanrovi]] - [[Popis blues glazbenika|Muzičari]] - [[Porijeklo bluesa|Porijeklo]] - [[Blues skala]]
}}
 
'''Blues''' je vokalno-instrumentalni oblik [[Glazbamuzika|glazbe]] koji se temelji na uporabi "plavih nota" i strukturi od najčešće 12 taktova koji se ponavljaju. Pojavio se u afroameričkim zajednicama [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a, a korijene vuče iz duhovne glazbe i [[Himnadržavna himna|himni]], radnih i žetvenih pjesama sa plantaža [[pamuk]]a, improviziranog pjevanja na radu umjesto razgovora koji je robovima bio zabranjen, kao i napjeva. Uporaba "plavih nota" i učestalost pjevačkog obrasca poziv-odgovor u glazbi i tekstovima ukazuju na zapadnoafričke korijene bluesa. Blues je imao znatan utjecaj na kasniju američku i zapadnu popularnu glazbu, a postao je i dijelom žanrova kao što su ragtime, [[jazz]], bluegrass, rhythm and blues, [[rock and Roll|rock and roll]], [[hip hop|hip-hop]] i [[pop]].
 
== Glavne značajke ==
Red 149:
Prvi opisi bluesa mogu se pronaći tek u tekstovima [[putopisac]]a, koji su na putovanjima američkim jugom opisivali pjesme [[Afroamerikanac]]a, koji su uz tu [[ritam|ritmičku]] glazbu sebi olakšavali rad na [[plantaža]]ma.
 
Među prvim objavljenim blues kompozicijama s fiksiranim tekstom i potpisom autora smatra se skladba "''Memphis Blues''" od [[WilliamW. ChristopherC. Handy|Williama Christophera Handyja]] kojeg su nazivali i "ocem bluesa" iz [[1912]]. godine. Sljedeće je godine ponovno objavljena, u novoj verziji i s novim tekstom bliža tradicijskom obliku bluesa u formi od 12 taktova. Prava na tu pjesmu prodao je za 100 [[dolar]]a, a iste godine sklada "''St. Louis Blues'' " i zatim "''Hesitation Blues''". Nakon što je objavio "''Beale Street Blues''", ([[1916]].) g. seli se u [[New York]] gdje se nadao da će imati bolje uvjete za rad i u kojem je otvorio vlastitu izdavačku kuću (Handy Record Company). Godine [[1926]]. objavio je blues antologiju "''Blues: An Anthology: Complete Words and Music of 53 Great Songs''", vjerojatno prvi pokušaj opsežnog dokumentiranja bluesa.
 
Blues je preko Handyjevih skladbi stigao i do [[EuropaEvropa|Europe]] i to zahvaljujući američkim vojnim [[orkestar|orkestrima]], koji su pratili američke vojnike za vrijeme prvih mjeseci [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Tako se u Europi počeo razvijati stilizirani blues, a među prvima su ga prihvatili francuski skladatelji [[Darius Milhaud]] i [[Maurice Ravel]].
 
[[Datoteka:Mamie_Smith-Complete_Works_Vol_1-1-.png|left|frame|Mamie Smith na omotu gramofonske ploče ''Complete Recorded Works'']]
Godine [[1920]]. izdana je ploča s Mamie Smith, koja je prvi [[gramofon]]ski snimak crnog izvođača bluesa. Prve su pjesme postigle relativan uspjeh pa se snimaju i druge dvije "''Crazy Blues''" i "''It's Right Here For You, If You Don't Get It, 'Tain't No Fault of Mine''", koje su postigle opći uspjeh i s time započinje era "klasičnog bluesa", karakteristična po pjevačima bluesa koje prate [[jazz]] glazbenici poput Kinga Olivera, [[Louis Armstrong Louisa Armstronga]], Sidneyja Becheta, Charliea Greena.
Urbani velegradski blues razvija se u crnačkim zajednicama nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kao manje više samostalna blues umjetnost, koja u početku nije imala nikakve veze s jazzom ili zabavnom glazbom i da bi umjesto "Race Records" s vremenom postala "[[Rhythm and Blues]]" (RnB) i podloga za novi glazbeni žanr [[1950]].ih "[[Rock and Roll|Rock and roll]]" (rock 'n' roll).
 
[[Datoteka:BluesBrothers.jpg|thumb|right|[[John Belushi]] (desno) s [[Dan Akroyd|Danom Akroydom]] u ''[[The Blues Brothers]]ima'']]
Za val oduševljena prema bluesu zaslužni su [[The Blues Brothers]], [[Rhytm and Blues]] bend koji su vodila dva [[komičar]]a [[John Belushi]] i [[Dan Aykroyd]]. Oni su bili članovi originalnog sastava [[TVtelevizija|televizijskog]] NBC šoua ''Saturday Night Live'' , na kojem su kasnije i prvi puta nastupili pod imenom Blues Brothersa [[1977]]. godine. Sa svojim konceptom imali su toliko uspjeha i zadovoljstva, da su počeli nastupati i izvan emisije, a na kraju su snimili i istoimeni [[film]]. Unatoč imenu, većina pjesama Blues Brothersa su bili [[soul]] i [[Rhythm and blues|R&B]] klasici.
 
=== Nastanak ===
Blues se razvio od vokalne glazbe bez pratnje među siromašnim crnačkim radnicima u širok raspon stilova i podžanrova s regionalnim varijacijama diljem SAD-a, a kasnije i Europe i Afrike. Glazbeni oblici i stilovi koji se sada smatraju ''bluesom'', kao i moderna country glazba nastale su u istim područjima tijekom [[19. stoljećevijek|19. stoljeća]] u južnjačkim državama SAD-a.
 
Snimke blues i country glazbe mogu se naći i do [[1920-e|1920-ih]] godina, kada se počela razvijati industrija glazbenih snimaka, te stvorene marketinške kategorije kao što su ''rasna glazba'' i ''hillbilly glazba'' kojom se crnačka glazba prodavala crncima, a bjelačka bijelcima.
 
U to vrijeme nije bilo jasne glazbene podjele između bluesa i countryja, osim po rasi izvođača koju su katkad izdavačke kuće pogrešno zapisivale.<ref>Garofalo, pgs. 44-47 ''As marketing categories, designations like race and hillbilly intentionally separated artists along racial lines and conveyed the impression that their music came from mutually exclusive sources. Nothing could have been further from the truth... In cultural terms, blues and country were more equal than they were separate.'' Garofalo claims that ''artists were sometimes listed in the wrong racial category in record company catalogues.''</ref> Istraživanja su smjestila podrijetlo "crnačke" duhovne glazbe u izloženost porobljenih ljudi hebridskim tradicijama njihovih "gospodara". Afroamerički ekonomist i povjesničar [[Thomas Sowell]] također uočava kako je južnjačka crna populacija bivših robova prilično široko prihvatila kulturu svojih "redneck" susjeda (riječ "redneck" označava stanovnike američkog Juga koji su škotsko-irskog podrijetla). No otkrića Kubika i ostalih jasno pokazuju afričko podrijetlo najvažnijih aspekata izražavanja bluesom.
Red 169:
Društveni i ekonomski razlozi pojavljivanja blusa još nisu sasvim poznati.<ref>Philip V. Bohlman, "Immigrant, folk, and regional music in the twentieth century", in ''The Cambridge History of American Music'', ed. David Nicholls, 1999, [[Cambridge University Press]], ISBN 0-521-45429-8, pg. 285</ref> Prvo pojavljivanje bluesa nije dobro određeno i često datira između [[1870]]. i [[1900]]., periodom koji se poklapa s emancipacijom bivših robova i tranzicijom iz ropstva prema dijeljenju usjeva i maloj poljoprivrednoj proizvodnji južnih Sjedinjenih Država.
 
Nekoliko stručnjaka karakterizira razvoj bluesa na samom početku [[20. stoljećevijek|20. stoljeća]] kao pomak od grupne glazbene izvedbe prema individualnijem stilu i tvrde kako je razvoj bluesa stigao zajedno s novostečenom slobodom porobljenih ljudi. Prema [[Lawrence W. Levine|Lawrenceu Levineu]],<ref>Lawrence W. Levine, ''Black Culture and Black Consciousness: Afro-American Folk Thought from Slavery to Freedom'', [[Oxford University Press]], 1977, ISBN 0-19-502374-9, pg. 223 </ref> "postojala je izravna veza između nacionalno naglašivane ideologije pojedinca (npr. učenje Bookera T. Washingtona) i popularnosti bluesa. Levine smatra da ''psihološki, društveno i ekonomski, crnci su bili kultivirani na način koji bi za vrijeme ropstva bio nemoguć, i nije iznenađujuće da je njihova sekularna glazba to odražavala isto kao i religiozna.''
 
== Povijest različitih žanrova bluesa ==
Red 177:
Handy je bio akademski glazbenik, skladatelji i aranžer koji je pomogao popularizaciji bluesa transkribirajući i orkestrirajući blues glazbu u gotovo simfonijskom stilu. Postao je popularan i plodan skladatelj i reklamirao se titulom "oca bluesa"; no njegove skladbe mogu se opisati kao fuzija bluesa, [[ragtime]]a i [[jazz]]a, spoj stvoren i uporabom kubanskog ritma zvanog [[habanera]] koji je dugo bio dijelom ragtimea;<ref>Garofalo, pg. 27</ref><ref>Morales, pg. 277</ref> Handyjevo najpoznatije djelo bio je "St. Louis Blues".
 
U [[1920-ihe|20-im]] godinama [[20. stoljećevijek|20. stoljeća]] blues je postao jedan od glavnih elemenata afroameričke i američke popularne glazbe, preko Handyjevih aranžmana i klasičnih izvođačica bluesa dosežući i do "bijele" publike. Blues je od opuštenih izvedaba u barovima širio i na druga mjesta, kao što su kazališta i noćni klubovi kao što je ''Cotton Club''. To je dovelo do stvaranja uočljive raznolikosti stilova i jasnije podjele između bluesai jazza. Nekoliko izdavača glazbe kao što su American Record Corporation, Okeh Records, i Paramount Records, počele su snimati afroameričku glazbu.
 
Kako je glazbena industrija rasla, izvođači country bluesa kao što su Charlie Patton, Blind Lemon Jefferson, Lonnie Johnson, Son House i Blind Blake postali u popularniji u afroameričkoj zajednici. Jefferson je bio jedan od rijetkih izvođača tog žanra koji su često snimali glazbu, i moguće je bio prvi koji je snimio sviranje ''slide'' stilom, u kojemu se žice pritišću nožem ili odrezanim vratom staklene boce. Taj izvođački stil postao je važnim dijelom ''delta bluesa''.<ref>Clarke, pg. 138</ref> Prve snimke blusa iz 20-ih svrstavaju se u dvije kategorije: tradicionalni ruralni country blues i uglađeniji gradski, ili urbani blues.
Red 183:
Izvođači country bluesa često su improvizirali, bilo bez pratnje ili samo uz pratnju bendža ili gitare. Postojalo je mnogo regionalnih stilova u bluesu u ranom 20. stoljeću. [[Delta blues]] (blues sa područja delte rijeke [[Mississippi]] u [[Louisiana|Louisiani]]) stilski je bio blizak korijenima i nenakićen, izvođen strastvenim vokalom uz pratnju slide gitare. Robert Johnson, <ref>Clarke, pg. 141</ref> koji je snimao jako malo, kombinirao je elemente urbanog i ruralnog bluesa. Zajedno s Robertom Johnsonom, utjecajni izvođači ovog stila bili su njegovi prethodnici Charlie Patton i Son House. Pjevači kao što su Blind Willie McTell i Blind Boy Fuller izvodili su blues u jugoistočnom "delikatnoj i lirskoj" tradiciji piedmontskog bluesa, koja je koristila razrađenu tehniku trzanja žica. Stil slide gitare bio je pristuan i u Georgiji.<ref>Clarke, pg. 139</ref>
 
Na živahni stil memfiškog bluesa koji se razvio u 20-im i 30-im godinama oko Memphisa u Tennesseeju imali su utjecaj ''jug bandovi'' - skupine koje su koristile improvizirane glazbene instrumente kućne izrade. Izvođači kao [[Frank Stokes]], [[Sleepy John Estes]], [[Robert Wilkins]], [[Joe McCoy]] i [[Memphis Minnie]] rabili su razna neuobičajena glazbala kao što su kazoo, violina ili mandolina, kao i prilagođene kućne predmete poput dasaka za pranje rublja. Memphis Minnie bila je poznata po virtuoznosti na gitari. Pijanist Memphis Slim započeo je karijeru u Memphisu, ali njegov osebujan stil bio je mekši i sadržavao je više elemenata swinga. Mnogi blues glazbenici iz Memphisa u [[1930-ihe|30-ima]] ili ranim [[1940-ihe|40-ima]] odselili su u Chicago i postali dijelom urbanog blues pokreta koji je spajao country glazbu i električni blues.
 
[[Datoteka:Bessiesmith-2.jpg|thumb|right|175px|[[Bessie Smith]], poznata pjevačica ranog bluesa.]]
Red 191:
 
[[Datoteka:Boogie-woogie-bassline.PNG|thumb|left|Tipičan boogie-woogie bas]]
[[Boogie-woogie]] je u urbanom bluesu bio još jedan važan stil [[1930-e|1930-ih]] i [[1940-e|1940-ih]]. Iako se stil obično veže sa solo glasovirom, boogie-woogie je također bio korišten kao pratnja pjevačima ostinatom, rifovima i promjenama visine lijevom rukom, dok bi se desna ruka bavila razrađivanjem trilera i ukrasa. Pionir boogie-woogieja bili su Jimmy Yancey i boogie-woogie trio [[Albert Ammons]], [[Pete Johnson]] i [[Meade Lux Lewis]]). Čikaški izvođači boogie-woogieja bili su Clarence "Pine Top" Smith i Ear Hines, koji su "povezali propulzivne ritmove na lijevoj ruci ragtime pijanista i melodijske figure slične onima Armstrongove trube na desnoj".<ref>Garofalo, pg. 47</ref>
 
U 40-ima se razvio [[jump blues]], koji je bio pod utjecajem glazbe [[big band]]a, a koristio je [[saksofon]] ili koji limeni puhaći instrument, kao i gitaru u ritamskoj sekciji radi stvaranja bržeg jazz tempa s deklamatornim vokalima. Melodije jump bluesa autora Louisa Jordana i Big Joea Turnera iz Kansas Cityja u Missouriju utjecale su na razvoj kasniji stilova kao što su rock and roll i [[rhythm and blues]].<ref>Garofalo, pg. 76</ref> Meki lujzijanski zvuk Professora Longhaira i kasnije Dr. Johna miješa klasični rhythm and blues sa stilovima bluesa.
 
=== Rani poslijeratni blues ===
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i u [[1950-ihe|50-ima]], kako su se afroamerikanci selili u sjeverne američke gradove, u gradovima kao što su [[Chicago]], [[Detroit]] i [[Kansas City]] (Missouri) postali su popularni novi stilovi električnog bluesa. [[Električni blues]] koristio je električne gitare, električni bas, bubnjeve i usnu harmoniku. Chicago je postao centrom električnog bluesa u ranim 50-ima.
 
Na čikaški blues je u velikoj mjeri utjecao misisipijevski [[delta blues]], budući da su mnogi izvođači doselili iz tog područja. Howlin' Wolf, [[Muddy Waters]], [[Willie Dixon]] i [[Jimmy Reed]] su svi bili rođeni u Mississippiju i tijekom velike migracije doselili u Chicago. Njihov stil karakterizira uporaba električne gitare, ponekad slide gitare, usne harmonike i ritamske sekcije basova i bubnjeva. J. T. Brown, koji je svirao u bendovima Elmorea Jamesa i J. B. Lenoira su također koristili saksofone, ali češće kao pratnju ili ritam nego kao solo instrumente. Little Walter i Sonny Boy Williamson II bili su poznati svirači usne harmonike (koju su u bluesu nazivali "harp", tj. harfa) rane čikaške blues scene. Drugi, kao [[Big Walter Horton]], bili su također utjecajni. Muddy Waters i [[Elmore James]] bili su poznati po inovativnoj uporabi električne slide gitare. [[B. B. King]] i Freddie King (nisu u rodu), koji nisu koristili slide gitaru, bili su utjecajni gitaristi stila električnog bluesa, iako nisu bili iz Chicaga. Howlin' Wolf i Muddy Waters bili su poznati po svojim dubokim, hrapavim glasovima.