|
'''Bjeloruski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=bel bel]), [[Istočnoslavenski jezici|istočnoslavenski jezik]] koji je materinski jezik oko devet milijuna [[bjelorusiBelorusi|Bjelorusa]].
{{jezik|ime=Bjeloruski jezik
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=Белару́ская мо́ва
|države= [[Belorusija|Bjelorusija]], [[Poljska]] i 14 inih država
|regije=[[Evropa|Europa]]
|govornici= 7-8 milijuna
|rang=
|jezična porodica=[[indoeuropskiindoevropski jezici|indoeuropski]]
:[[slavenski jezici|slavenski]]
::[[Istočnoslavenski jezici|istočnoslavenski]]
:::'''bjeloruski'''
|država= [[Belorusija|Bjelorusija]] i 12 općina u [[Vojvodstvo Podlesje|Vojvodstvu Podlesje]] u [[Poljska|Poljskoj]]
|ustanova= [[Bjeloruska akademija znanosti]] <br /> ''Нацыянальная акадэмія навукаў Беларусі''
|iso1=be|iso2=bel|sil=BEL
== Srednjovjekovna povijest ==
Već od [[12. stoljećevijek|12. stoljeća]] na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana «Biblija Ruska» koju je u [[Prag]]u [[1517|1517.]]-[[1519|1519.]] izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od [[14. stoljećevijek|14.]] do [[17. stoljećevijek|17. stoljeća]] u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u [[16. stoljećevijek|16. st.]] stekao položaj i službenog jezika. U tom su stoljeću [[starobjeloruski jezik|starobjeloruskim]] književnim jezikom (''starabelaruskaja litaraturnaja mova'') tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam ([[1562|1562.]]) i prijevod Novog zavjeta ([[1574|1574.]]), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko [[1580|1580.]] tiskao je evanđelistar. Službena je uporaba jezika zabranjena [[1696|1696.]] g.
== Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u [[EuropaEvropa|Europi]] ==
U prvoj se polovici [[19. stoljećevijek|19. stoljeća]] pojavljuju prva književna djela na bjeloruskome narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije [[1905|1905.]] službeno dopuštena njegova uporaba. Osobito je važnu ulogu u razvoju suvremenoga bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis »Naša niva« oko kojega su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskoga narodnog preporoda.
== Bjeloruski u [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u ==
Od [[1933|1933.]] do [[1990|1990.]] bjeloruski je bio izložen snažnoj i sustavnoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori materinski jezik. Prema popisu stanovništva [[1989|1989.]] od 7,9 milijuna [[BjelorusiBelorusi|Bjelorusa]] u [[Bjeloruska SSR|Bjelorusiji]], samo je 6,34 milijuna (80,25%) navelo bjeloruski kao materinski jezik.
== Bjeloruski u nezavisnoj [[BjelorusijaBelorusija|Bjelorusiji]] ==
Između [[1990|1990.]] i [[1994|1994.]] nastupilo je kratko razdoblje nacionalnoga buđenja i preporoda. U [[siječanjjanuar|siječnju]] [[1990|1990.]] Vrhovni je sovjet Bjelorusije proglasio bjeloruski službenim jezikom. Međutim, [[1995|1995.]] g., poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba čvrstorukaškoga režima [[Aleksandar Lukašenko|Lukašenke]], nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od [[16. stoljećevijek|16. stoljeća]] do [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] bjeloruski su se tekstovi pisali i [[ćirilica|ćirilicom]] i [[latinica|latinicom]], a danas se bjeloruski piše samo ćirilskim pismom koje ima 32 znaka.
== Vidi još ==
| 