Razlike između izmjena na stranici "Bitka kod Waterlooa"

Dodana 324 bajta ,  prije 7 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m/м (Bot: migracija 64 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q48314 na Wikidati)
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
{{Infokutija vojni sukob
|sukob = Bitka kod Vaterloa
|deo = [[NapoleonoviNapoleonski ratovi|Napoleonovih ratova]]
|slika = Sadler,_Battle_of_Waterloo.jpg
|opis_slike = Bitka kod Vaterloa, rad Vilijama Sadlera
|datum = [[18. 6.|18.6.]] [[1815]].
|mesto = [[Waterloo|Vaterlo]], [[Belgija]]
|rezultat = pobeda koalicije
|strana1 = {{zastava|Francuska}}
|strana2 = Saveznička vojska: <br /> [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] <br /> [[Ujedinjena Nizozemska]] <br /> [[Hannover|Hanover]] <br /> [[Nasau]] <br /> [[Brunsvik]] <br /> pojačana sa: <br /> [[Pruska|Pruskom]]
|komandant1 = [[Napoleon]]<br /> [[Mišel Nej]]
|komandant2 = [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Vojvoda od Velingtona]]<br /> [[Gebhard fon Bliher]]
|snaga1 = 73.000
|snaga2 = 67.000 saveznika <br /> 60.000 Prusa (48.000 angažovano do 18:00)
|napomene =
}}
'''Bitka kod Vaterloa''' počela je nedjelju [[18. 6.|18. lipnja]] [[1815|1815.]] kod [[Waterloo]]a u današnjoj [[Belgija|Belgiji]], 2&nbsp;km od [[VaterloWaterloo|Vaterloa]]a i 12&nbsp;km od [[BriselBruxelles|Brisela]]a. Carska francuska vojska, pod zapovjedništvom cara [[Napoleon]]a poražena je od Britanske vojske i njenih saveznika pod zapovjedništvom vojvode od [[Wellington]]a, [[Arthur Wellesley, Vojvoda od Wellingtona|Arthura Wellsleya]], zajedno s Pruskom vojskom, pod zapovjedništvom [[Gebhard von Blücher|Gebharda von Blücherchera]]. To je bila posljednja Napoleonova bitka. Poraz kod Watrlooa za Napoleona je značio kraj vladavine, a za [[Francuzi|Francuze]] kraj [[Sto dana]] (naziv za dane otkad se Napoleon vratio iz izbjeglištva 20. ožujka 1815.).
 
Kada se Napoleon vratio na vlast, mnoge su se države, koje su bile protiv njega, ujedinile u Sedmu koaliciju. Dvije velike snage pod vodstvom Wellingtona i von Blüchera sastale su se u blizini sjeveroistočne granice Francuske. Napoleon se odlučio za napad s ciljem da ih uništi prije nego se njihove snage udruže i krenu u invaziju na Francusku zajedno s preostalom Koalicijom. Nakon toga uslijedila je odlučujuća trodnevna borba (16. - 19. lipnja 1815.)
 
== Uvod ==
Šest dana pre nego što je Napoleon došao do [[Pariz]]a, na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] je [[13. 3.|13.3.]] [[1815|1815.]] bio proglašen pobunjenikom, a [[17. 3.|17.3.]] [[1815|1815.]] četiri velike sile [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]], [[Pruska]], [[Rusija]] i [[Austrija]] su se međusobno obavezale da će prikupiti 150.000 vojnika da bi svrgnuli Napoleona. [[Napoleon]] nije uspeo u pokušajima da uveri nekoga od članova Sedme koalicije da odustane od koalicije. Zbog toga je smatrao da je njegova jedina šansa ako prvi napadne, pre nego što koalicija sakupi svu vojsku. Kad bi južno od [[BriselBruxelles|Brisela]]a uništio koalicijske snage, pre nego što dobiju pojačanja, tada bi Britance mogao da vrati na more, a Prusku izbaci iz rata.
[[Datoteka:Waterloo campaign map.png|thumb|305px|Mapa pohoda oko Vaterloa]]
 
Napoleon je podelio svoju vojsku na levo krilo pod komandom [[Mišel Nej|Mišela Neja]], desno krilo pod komandom [[maršala Gruši]]ja i rezervu, kojom je komandovao on lično. kada su prešli granicu sa Belgijom, Francuzi su izgurali koalicijske predstraže i Napoleon je osigurao centralnu poziciju na raskrsnici između Velingtonove savezničke vojske na severozapadu i Bliherove pruske vojske na severoistoku. Iako su članovi koalicije bili dobro informisani o Napoleonovim kretnjama i obnavljanju neprijateljstava, Velington nije reagovao sve do [[15. 6.|15.6.]]. Napoleon je Pruse smatrao najvećom pretnjom, pa se okrenuo najpre protiv njih, napadajući njihove predstražu u Tuenu blizu Šarlroa, zatim je napredovao kroz Šarlroa. To veče Napoleonovi izviđači su došli do Katre Bra. Citenova zaštitnica zadržala je Napoleonovo napredovanje, što je dalo [[Gebhard fon Bliher|fon Bliheru]] mogućnost da sakupi snage na Sombrefu, koji je ranije odabrao kao dobru obrambenu tačku. Napoleon je posla [[Mišel Nej|maršala Neja]] da osigura raskršće puteva u Katr Bra, prema kojem je Velington u žurbi koncentrovao svoju rasštrkanu armiju. Kada je Nej osigurao [[Katr Bra]], okrenuo se istočno i ojačao Napoleona.
 
Kada je [[16. 6.|16.6.a]]a maršal Nej vratio do Katr Bra zatekao je tu malo savezničkih snaga. Pošto je od ranije znao za veštinu [[Vojvodaarthur Wellesley, vojvoda od VelingtonaWellingtona|vojvode od Velingtona]] da prikriva svoju pravu snagu, [[Mišel Nej|Nej]] je precenio snage koje su se nalazile na Katr Bra. Iako je imao mnogo više vojnika maršal Nej se oprezno borio, pa nije uspeo da zauzme raskršće. Vojvoda od Velingtona je popodne lično preuzeo komandu nad snagama na raskršću Katr Bra. Ta pozicija se tokom dana ojačavala savezničkim snagama, dok nisu konačno imali dovoljno snaga da napreduju i izvrše napad na Francuze.
 
Napoleon je u međuvremenu sa rezervom i desnim krilom armije poblijedio Pruse pod komandom [[Gebhard fon Bliher|generala Blihera]] u [[bitka kod Linjija|bici kod Linjija]] [[16. 6.|16.6.a]]a [[1815|1815.]] Pruski centar je popustio pod teškim francuskim napadom, ali krila su se održavala. Da je tada [[Mišel Nej|Nej]] došao u pomoć kako je bilo planirano, Prusi bi bili djelomično okruženi sa zapada uletjeli bi u veliko uništenje bijegom na istok.
Pruski poraz kod Linjija učinio je Velingtonovu poziciju na Katr Bra neobranjivom, pa se on [[17. 6.|17.6.]] povukao na sjever. Međutim Velingtonova kontrola nad Katr Bra omogućila je Pruse da se vrate i da podrže Velingtona blizu njihove linije odstupanja. To Napoleonu nikako nije odgovaralo. Napoleonova [[strategija]] je bila da veliku koalicijsku vojsku razbija u male dijelove, koje on može napadati jedne po jedne.
 
Prusi su se povukli prema [[Vavr]]u. Komandant pruskog štaba [[Avgust fon Gnajzenau]] planirao je da sakuplja prusku vojsku u [[Tili]]ju, odakle je mogao pomagati Velingtonu. Međutim izgubio je kontrolu, jer se dijela vojske povukla prema Rajni. Većinu je ipak skupio u Vavru. Tu je fon Gnajzenau odlučio da u zoru krene prema Velingtonovom lijevom krilu sa 1., 2. i 4. korpusom. Četvrti korpus pod zapovedništvom generala Bilova fon Denevica nije bio prisutan, kad su bili poraženi od Napoleona. Stigli su u noći između 17. i 18. juna kao pojačanje. Treći korpus je predstavljao zaštitnicu.
 
Velington je proveo [[17. 6.|17.6.]] vraćajući se na prethodni obrambeni položaj na brdu Sent Žan, niskoj izbočini južno od [[VaterloWaterloo|Vaterloa]]a. Lijevo krilo francuske vojske pod komandom [[Mišel Nej|Neja]] ga je sledilo. Napoleon se pridružio Neju sa većinom rezervi, koje su porazile Pruse u Linjiju. Napoleon je generalu Grušu izdao [[17. 6.|17.6.]] neodređene komande da sa 30.000 vojnika proganja Pruse. To je doprinijela kasnijem porazu. Komande je izdao ujutro 17.6., a Gruš je sa proganjanjem započeo kasno toga dana, kada Prusi više nisu bili angažovani. Izgubljeno je bilo dragocjeno vrijeme da se odredi gdje je glavnina pruske vojske, tako da je bilo kasno da se spriječe Prusi da dođu do [[Vavr]]a. A od Vavra su Prusi mogli pomagati Velingtona. Sa desnim krilom armije Sjevera [[18. 6.|18.6.a]]a došlo je do sukoba sa Prusima kod [[Vavr]]a.
 
== Bojni poredak ==
 
== Bitka ==
Na desnoj strani [[VaterloWaterloo|Vaterloa]]a je "dvorac" Igomon, koji nije predstavljao neku ozbiljnu vojnu utvrdu. Odatle se protezala izbočina u smjeru zapad-istok do sela Papelat na krajnje lijevoj strani. I Igomon i Papelot su bili utvrđeni, pa su sigurno ušvršćivali Velingtonova krila. Papelot je osim toga kontrolirala put prema [[Vavr]]u, odakle je trebalo stići prusko pojačanje. Izbočinu je presijecao drum u smjeru sjever-jug prema [[BriselBruxelles|Briselu]]u. Na zapadnoj strani toga druma ispred Velingtonove linije bila je farma La Haj Sent, gdje je Velington smjestio 350 pešadinaca. Na suprotnoj strani druma bio je pijesak, koji je predstavljao zaštitu za jednu jedinicu strelaca.
 
Velington je zauzeo dobar bojni poredak. Bilo koji napad na Velingtonovu desnu stranu suočavao bi se sa Igomonom. Bilo koji napad na centar znači da će se napadač suočavati sa vatrom sa La Haj Sent i sa peska. Bilo koji napad na lijevu stranu značio bi borbe kroz ulice Papelota. Osim toga Velington je po običaju dobro prikrio pravu snagu svoje vojske. Napoleon je odbacio mogućnost da izmanevriče Velingtona sa toga povoljnog položaja, jer kako vrijeme prolazi mogu doći i Prusi. Zbog toga se odlučio za plan da napravi napad, kojim bi odvukao Velingtonovu pažnju od pravog cilja. Napoleon je smatrao da će napad na Igomon odvući Velingtonove rezerve u tom pravcu, pa će moći napasti lijevi Velingtonov centar punom snagom. Napoleon se nadao da će tim napadom probiti Velingtonove oslabljene linije i time otjerati Velingtona od Prusa, a Prusi bi se posle toga našli zaglavljeni između Napoleona i Grošija.
 
=== Povlačenje Imperijalne garde izaziva paniku ===
Ostaci [[Imperijalna garda|Imperijalne garde]] povukli su se razbijeno i haotično. Panika se raširila francuskim redovima, da se garda povlači i da se svako spasi kako može. [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Vojvoda od Velingtona]] je procijenio da je povlačenje garde trenutak kad treba napasti. Signalizovao je napad na Francuze. Saveznička pješadija je bila granatirana cijeli dan, a sad je pojurila na Francuze, koji su se počeli povlačiti. Posle neuspjelog napada na saveznički centar [[Imperijalna garda]] sakupila se i pregrupisala južno od La Haj Sent. Ostala su samo tri ili četiri bataljona garde. Napadi brigade Frederika Adama i dijelova 5. brigade izazvali su daljnju konfuziju kod garde. Oni koji su ostali u polupovezanim jedinicama povukli su se borbom prema L Bel Alijans.
 
=== Plansenoa pada, a Francuzi se svuda povlače ===
 
== Zaključak ==
Velington i fon Bliher su se sreli oko 21:00, a to je označilo kraj bitke. Saveznici su imali 15.000 mrtvih ili ranjenih, a Prusi 7.000. Napoleon je imao 25.000 mrtvih ili ranjenih i 8.000 zarobljenih. [[Napoleon]] je bio svrgnut i jedno vrijeme je bio u begu, prije nego što se predao Britancima. Navodno je Napoleon pokušao da pobjegne u Severnu Ameriku. Bio je zatočen na Svetoj Heleni, gdje je i umro [[1821|1821.]], ali tek nakon što je Velika Britanija "odala počast" njegovim mrtvim vojnicima u Bitki tri cara , bitki naroda i u ovoj koristeći ih kao gnojivo za svoja polja.<ref>London Observer 18.11.1822</ref><ref>[http://www.independent.co.uk/opinion/commentators/fisk/robert-fisk-this-is-not-about-bad-apples-this-is-the-horror-of-war-6289046.html Robert Fisk: This is not about 'bad apples'. This is the horror of war]</ref>.
== Izvori ==
{{reference}}
64.473

izmjene