Bitka kod Sente – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: mijenja Kategorija:Vojvođanski Hrvati u Kategorija:Hrvati u Vojvodini |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 4:
|slika=[[datoteka:A zentai csata Eisenhut Ferenc képe.jpg|250px]]
|opis slike=Bitka kod Sente
|vrijeme=[[11. 9.|11. rujna]] [[1697|1697.]]
|mjesto= Bačka, kod [[Senta|Sente]]
|povod=
|teritorij=
|rezultat=pobjeda [[Sveta Liga (1684.|Svete Lige]]
|sukobljeni1=<center>[[Sveta liga (1684
|sukobljeni2=<center>[[Datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|20px]] [[Otomansko Carstvo|Tursko Carstvo]] <br> [[Datoteka:Flag of Hungary.svg|20px]] [[kuruc]]i</center>
|sukobljeni3=
|sukobljeni1_zapovjednik = [[Datoteka:Armoiries Savoie-Carignan 1656.png|20px]] [[Eugen Savojski]] <br>[[Datoteka:Siebmacher033.jpg|20px]] [[Guido Starhemberg]] <br>[[Datoteka:Dubbele Adelaar door Strohl.jpg|20px]] [[Sigbert Heister ]]<br> [[Datoteka:Blason Commercy 55.svg|20px]] [[Charles de Commercy]]
|sukobljeni2_zapovjednik = [[Datoteka:Kayihan Khanate flag.svg|20px]] [[Mustafa II|Mustafa II.]] <br> [[Datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|20px]] [[Elmas Mehmed]] <br> [[Datoteka:Thököly címer.jpg|20px]] [[Imre Thököly]]
|komandant3=
|sukobljeni1_snage = 34.000 pješaka <br> 16.000 konjanika <br> (uk. 50-55.000 ljudi) <br> 60 topova
Red 24:
}}
'''Bitkom kod Sente''' su carske postrojbe kojima je zapovijedao [[Eugen Savojski]] pobijedile postrojbe [[
Bitka se odvila južno od Sente, na istočnoj strani rijeke Tise. Ovo je bila bitka sa najviše angažiranih snaga u Velikom bečkom ratu i jednim od najvećih poraza u vojnoj povijesti Turskog Carstva. Iznenadnim napadu su habsburške carske postrojbe su razbile tursku vojsku koja je prelazila rijeku. Napadači su nanijeli teške gubitke turskim snagama. Turci su imali preko 30.000 vojnika izbačenih iz stroja, bilo da se radilo o poginulima ili o ranjenima, dok su habsburške snage pretrpile gubitke od samo nekoliko stotina vojnika. Uz to, razbili su i raspršili preostale turske postrojbe i zaplijenili turskog blago. Prva posljedica svega je bila da je Tursko Carstvo izgubilo kontrolu nad Bosnom, dok je na dugi rok habsburška pobjeda kod Sente označila zadnji odlučujući korak kojim su prisilili Tursko Carstvo potpisati po njih nepovoljni mir, Karlovački mir 1699. godine, čime je okončana stoljećima duga turska prijetnja srednjoj Europi. Ovo je bio zadnji veliki habsburško-turski sukob, jer se nakon ovoga težište protuturskih ratova prenijelo u Rusiju koja je tek postajala jednim od glavnih europskih vojnih i političkih čimbenika.
Red 31:
== Uvod ==
Nakon što se habsburški glavni grad oslobodio pritiska pobjedom u [[bitka kod Beča|bečkoj bitci]] [[1683|1683.]], Austrija je postigla velike ratne uspjehe i već do [[1688|1688.]] je [[Beograd]] i veći dio [[Panonska
== Početni manevri ==
Austrijance je vodio [[Eugen Savojski]] u njegovom prvom neovisnom zapovjedništvu. To je bila prva od niza spektakularnih nadvojvodinih pohoda. Zapovjednikom vojske u Kraljevini Ugarskoj je bio proglađen [[5. 7.|5. srpnja]] [[1697|1697.]]. Vojska mu se sastojala od oko 70 tisuća ljudi u punoj spremi, od čega je njih 35 tisuća bilo spremno za bitku. Budući da je ratni proračun bio ispražnjen, Eugen Savojski je morao posuđivati novac da bi plaćao plaće i stvorio djelatnu medicinsku službu.
Habsburšku vojsku su činile njemačke, austrijske i ugarske pješačke i konjaničke postrojbe (otprilike 7 tisuća vojnika)<ref name="Military history of Hungary">Military history of Hungary, str. ?</ref>. Zahvaljujući [[palatin]]u [[Esterházy|Pavlu Eszterházyju]], Ugarska je se borila u tursko-habsburškim ratovima sa 20 tisuća vojnika <ref>Csorba Csaba - Estók János - Salamon Konrád: Magyarország Képes Története (Povijest Mađarske u slikama), str. ?, Magyar Könyvklub, Budimpešta, 1999., ISBN 9635489617, </ref>. Neke srpske lake konjaničke postrojbe su također sudjelovale u koaliciji <ref>"Military history of Hungary", str. ?</ref><ref>Zsigmond Pach i Ágnes Várkonyi: Magyarország története 1526-1686 (Povijest Mađarske 1526.-1686.) 2. svezak, Akadémia Kiadó, Budimpešta, 1985. ISBN 963 05 09296, str. ?</ref>, kao i postrojbe sastavljene od domaćih [[Hrvati u Vojvodini|Hrvata]] i [[Srbi u Vojvodni|Srba]] koje su pripadale austrijskim postrojbama <ref name="Zvonik"> [http://www.zvonik.rs/arhiva/177/povijesni.html Zvonik br.177/2009.] Stjepan Beretić: Povijesni kutak - Slankamen i Senta, pristupljeno 19. studenog 2009.<br> "''Po oslobođenju od Turaka Hrvati i Srbi su u Somboru... osnovali vojne jedinice... I u Senćanskoj bitci su sudjelovale somborske jedinice. </ref>
Kad je došla vijest da je sultan s vojskom u Beogradu, Eugen Savojski je odlučio usredotočiti sve dostupne postrojbe iz [[Gornja Ugarska|Gornje Ugarske]] i [[
Dijelom turske vojske pod [[Imre Thököly|Imrom Thökölyjem]] je bilo [[kuruc|kuručkih]] konjanika, koji su se uglavnom borili sa Austrijancima. Thököly je predvodio tursko konjaništvo u bitci <ref>Markó László: A Magyar Állam Főméltóságai, str. ?, Magyar Könyvklub, Budimpešta, 2000. ISBN 963-547-085-1</ref>
Red 45:
Nakon što je carsko konjaništvo zarobilo Džafer-pašu (tur. ''Çafer''), sultan je napustio plan o opsadi Segedina i odlučio se vratiti u zimski stožer nedaleko od [[Temišvar]]a. Kad je Eugen Savojski doznao za ove pokrete turskih snaga, odlučio se sraziti sa Turcima.
[[11. 9.|11. rujna]] [[1697|1697.]] je turska vojska pokušavala prijeći rijeku [[Tisa|Tisu]] u blizini [[Senta|Sente]] ne znajući da su carske postrojbe u blizini. Time su carske postrojbe uspjele postići potpuno iznenađenje na bojišnici i napasti neprijatelja dok je prelazio rijeku. Nakon ustrajnih topničkih napada, brojne carske [[dragun]]ske regimente su sjahala i nastavile šancem okruživši turski logor, razmjenjujući paljbu sa neprijateljem. Turske postrojbe koje su se nalazile iza rovova su se povukle u neredu prema mostu, tako da su napravile veliku gužvu i zakrčile prilaze mostu. Austrijsko topništvo je naciljalo turske postrojbe i napravilo pokolj. Lijevo krilo carske vojske je napalo prodirući između turskog lijevog krila i mosta, odsjekavši im time odstupnicu. Istovremeno su carske postrojbe napale sučelice i nakon žestoke bitke prsa o prsa, probile se do u rovove okruživši turski logor. Unutar logora, iza logorskih zaprega je uslijedio užasni pokolj. Carski vojnici su napali svom silinom. Izvuklo se jedva tisuću turskih vojnika. Više od 10 tisuća pripadnika turskih postrojbi se utopilo u rijeci Tisi. Do 20 tisuća turskih vojnika je pobijeno na bojištu.
== Posljedice ==
Red 51:
Bitka je bila veličanstvenom pobjedom za Austriju - po cijenu od samo 500 ljudi su nanijeli Turcima gubitke od 30 tisuća ljudi i zarobili su sultanov harem, 87 topova, vladarevu škrinju s blagom i državni pečat Turskog Carstva. Turska vojska je bila razbijena i raštrkana. Stoga su Austrijanci stekli potpuno slobodu djelovanja po Bosni, pa je tako Sarajevo bilo spaljeno.
Po uvjetima [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]] 1699., Austrijanci su prisilili sultana [[Mustafa II
Brojni carski vojsnici su bili nagrađeni nakon ove krvave bitka. John de la Feld, koji je vodio borbe za nadvojvodu Eugena Savojskog je dobio naslov grofa Svetog Rimskog Carstva.
| |||