Bitka kod Ostije – razlika između verzija

'''Bitka kod Ostije''' se odigrala 849. ispred [[Tirensko more|tirenske]] obale [[Centralna Italija|Centralne Italije]] između [[Saraceni|saracenskih]] pirata na jednoj, i saveza italijanskih država koji su činile [[Papska Država|papa]], [[Vojvodstvo Napulj]], [[Vojvodstvo Gaeta]] i [[Vojvodstvo Amalfi|Republika Amalfi]]. Do nje je došlo tri godine nakon što su Saraceni [[Pljačka Rima (846)|napali i opljačkali Rim]], uključujući [[Starastara bazilika svetogSvetog Petra|staru baziliku svetog Petra]]. Nastojeći spriječiti da se slična stvar ponovi, [[lav IV (papa)|papa Lav IV]] je dao proširiti gradske bedeme, kao i utvrditi rimsku luku [[Ostija]]. U međuvremenu je vijest da Saraceni spremaju još jedan napad i okupljaju veliku flotu na [[Sardinija|Sardiniji]] dovela do stvaranja koalicije između pape i tadašnjih pomorskih republika u [[Južna Italija|Južnoj Italiji]]. Savezničku flotu, kojom je komandirao napuljski flotovođa [[Cesario Hrabri]], pred bitku je lično blagoslovio papa. Kada su se Saraceni i saveznici sukobili, izbila je snažna oluja i razdvojila obje flote; čim je oluja prošla, ispostavilo se kako je arapska flota raštrkana, a saveznička flota kompaktna. To je saveznicima omogućilo da s nadmoćnim snagama hvataju jedan po jedan arapski brod, dok svi nisu bili zarobljeni ili prisiljeni na bijeg. Saveznici su stekli veliki plijen, ali i brojne zarobljenike koji su poslije u lancima odvedeni u [[Rim]], gdje su izgradili [[Leoninski bedemi|Leoninske bedeme]], oko kojih je nastao današnji [[Vatikan]].

Bitka je zbog svog ishoda ostvarila snažan dojam ne samo na suvremenike nego i na buduće generacije, te predstavlja jedan od rijetkih događaja u srednjovjekovnoj historiji Italije koji se dan-danas obilježava. Njoj je u doba [[Renesansa|Renesanse]] znameniti slikar [[Rafaelo SantiRafael|Raffaelo]] posvetio fresku pod naslovom ''[[Bitka kod Ostije (slika)|Bitka kod Ostije]]'', koja se danas čuva u [[Vatikansku muzej|Vatikanskom muzeju]].