Bitka kod Kare – razlika između verzija

|opis_slike= Područje pod vlašću Parta na vrhuncu njihove moći<br />(kraj [[1. stoljećevijek|1. stoljeća]])

|mjesto= [[Harran|Carrhae]] ([[Haran]]), današnja [[Turska]]

|snaga1=35.000 legionara<br />4.000 konjanika,<br />4.000 [[Pješaštvopješadija|lakih pješaka]]

Rat u Partskom kraljevstu rezultat je političkih dogovora [[Trijumvirat|Prvog trijumvirata]] između [[Marko Licinije Kras|Marka Krasa]], [[Pompej Veliki|Pompeja]]a i [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]]. U [[ožujakmart|ožujku]] i [[travanjapril|travnju]] [[56. pne.]] održani su sastanci u Raveni i Luci, u Cezarevoj provinciji [[Galija (rimska provincija)|Galiji]], u cilju da se učvrsti poljuljano parterstvo stvoreno četiri godine ranije. Dogovoreno je da će [[trijumvirat]] pomagati jedan drugome u održavanju političke moći i utjecaja; Cezarove kontrole nad [[Galija (rimska provincija)|Galijom]] uoči izbora [[55. pne.]], odnosno zajedničke Krasove i Pompejeve druge kandidature za rimskog [[konzul]]a. Dogovor je uključivao međusobnu vojnu, financijsku i političku potporu. Nakon uspjeha na rimskim političkim izborima, dogovoreno je da će Pompej upravljati [[Španjolskašpanija|španjolskim]] provincijama, dok je Krasu pripala kontrola nad [[Sirija|Sirijom]], što je impliciralo uključivanje u rat protiv [[Parti|Partskog kraljevstva]].

Unatoč kritikama, Marko Kras je napustio Rim [[14. 11.|14. studenog]] [[55. pne.]] i zaputio se na istok, gdje mu se u Siriji priključio i njegov sin tokom [[zima|zime]] [[54. pne.|54.]]-[[53. pne.]] koji je doveo tisuće [[Kelti|keltskih]] konjanika iz Galije koji su bili odani mladom vođi sve do svoje smrti.

Kras je stigao u [[Sirija|Siriju]] krajem [[55. pne.]] i odmah je započeo trošiti svoj golemi kapital na podizanje vlastite vojske. Uz pomoć [[Helenizam|helenističkih]] naselja u [[Sirija|Siriji]] i [[Armenijajermenija|armenskog]] kralja Artavasdesa II, Kras je krenuo na Partsko kraljevstvo. Artavasdes mu je savjetovao da krenu kroz [[ArmenijaJermenija|Armeniju]] da izbjegnu pustinje, no Kras je taj prijedlog odbio. Kao odgovor, pratski kralj [[Orod II]] je podijelo snage i poveo većinu svoje vojske, uglavnom pješačke [[Strijelac (vojnik)|strijelce]] i manji dio [[Konjica|konjice]], na sjever da kazni [[ArmenciJermeni|Armence]]. Ostatak vojske koji su činili uglavnom konjanici poslao je da izvidi, uspori ili pak uništi Krasovu vojsku. Taj ostatak vojske vodio je general [[Surena]], koji se suočio s [[Rimska vojska|rimskom vojskom]] pokraj grada Carrhae (Harana). Iako su rimski vojnici bili demoralizirani zbog vruće klime, bili su četiri do pet puta brojniji od partskih vojnika.

Partska vojska od 1.000 [[katafrakt]]a (teška [[konjica]]) i 9.000 strijelaca na konjima susrela se s Rimljanima kod Harana. Te snage ipak nisu bili dio glavne partske vojske koja je krenula u [[ArmenijaJermenija|Armeniju]] pod vodstvom kralja [[Orod II|Oroda II]], već pomoćna vojska koja je trebala izviđati i usporiti rimsko napredovanje, te ih poraziti u slučaju ako budu dovoljno slabi. Krasovo konjaništvo se probiralo na čelu rimske vojske i sukobilo se protiv katafrakta, no inferiorna rimska oružja nisu uspjela probiti teške oklope partske konjice. Rimsko konjaništvo koje je brojčano bilo čak četiri puta veće od partskog ubrzo je potpuno uništeno, skupa s Krasovim sinom Publijem koji je ubijen. Istovremeno su partski strijelci na konjima okružili rimske legije i zasipali ih strijelama. Kras je brzo formirao svoje legije u veliki šuplji četverokut u cilju da spriječi vrlo mobilnije partske snage u probu rimskih bočnih strana. General Surena je sakrio oklop svoje teške [[Konjica|konjice]] ispod odjeće, i prilikom napada na legionare prema dogovorenom signalu katafrakti su istovremeno otkrili svoj svijetli oklop. Surena je bio zadivljen malim učinkom na moral rimskih snaga i procijenio je da katafrakti neće biti dovoljni da se razbiju rimske formacije. Stoga je poslao svoje strijelce na konjima da zasipaju legionare kišom strijela držeći se na sigurnoj udaljenosti. Kras je na to uzvratio formiranjem legija u "formaciju kornjače" u cilju da spriječi ranjavanje svoje vojske od strane partskih strijela. Većina odapetih strijela nije bila smrtonosna za Rimljane, no uzrokovale su ranjavanja. Ipak, dugotrajno opsjedanje Rimljana, mobilnost partskih snaga, količina ispaljenih strijela i tehnologija kompozitnog luka rezultirali su smrću tisuća rimskih legionara.

[[Datoteka:SurenaImage.jpg|right|thumb|175px|'''Partski princ''' [[Surena]], pronađen u Khuzestanu oko godine [[100|100.]], izložen u Nacionalnom muzeju u [[Iran]]u.]]

Rimski vojnici zarobljeni u bitci kod Kare su protagonisti ''[[Ranks of Bronze]]'', [[znanstvena fantastika|science fiction]] priče američkog autora [[David Drake|Davida Drakea]] iz 1979. (objavljene u časopisu ''[[Sirius (časopis)|Sirius]]''), a koja je kasnije proširena u roman.