Binarna nomenklatura – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 83 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q36642 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
* Prvi izraz (ime roda, rodno ime) se prema međunarodnom dogovoru uvijek piše velikim, dok se svojstveni atribut uvijek piše malim početnim slovom, čak i ako je izveden iz vlastitog imena; npr. ''Canis lupus'' ili ''Anthus hodgsoni''.
* Općeprihvaćeni naziv je obično popraćen znanstvenim nazivom u zagradama; npr. "kineski aligator (''Alligator sinensis'') je ugrožena vrsta."
* Znanstveni naziv se pri prvoj upotrebi u tekstu ili pri popisivanju više vrsta istoga roda treba pisati u punom obimu. Kasnije se može kratiti korištenjem početnog slova s točkom umjesto imena roda; npr. ''Canis lupus'' će biti ''C. lupus''. Iznimke su slučajevi kada je skraćeni naziv prerastao u opću upotrebu; npr. bakterija ''Escherichia coli'' se najčešće navodi kao ''[[E. coli]]'', a ''[[Tiranosaur|Tyrannosaurus rex]]'' je poznatiji po nazivu ''T. rex''.
* Kratica "sp." (ili "spec.") koristi se kad nije poznato pravo znanstveno ime; npr. ''Canis'' sp. znači "vrsta roda ''Canis''". Kratica "spp." (množina) zamjenjuje "više nepoznatih vrsta".
* Kratica "cf." se koristi kada nije potvrđena identifikacija: npr. ''Corvus cf. splendens'' označava upitnost vrste.
 
== Povijest ==
Prihvaćanje sustava dvojnog nazivlja dugujemo švedskom botaničaru i liječniku [[CarlCarolus LinnéLinnaeus|Carlu Linnéu]] (1707–1778) koji je u želji da opiše čitav poznati živi svijet svakoj vrsti (mineralu, biljki ili životinji) pripisao dvostruki naziv. Dvojno je nazivlje u raznim oblicima postojalo i prije (primjerice za vrijeme [[Bauhin]]a), no tek se pojavom Linnéa raširilo među taksonomima.
 
== Važnost dvojnog nazivlja ==
Red 21:
Ime roda i atribut vrste, kao ni imena viših [[takson]]a, nisu ograničeni izvorom, ali se najčešće izvode iz [[latinski jezik|latinske]] ili [[starogrčki jezik|starogrčke]] riječi, imena mjesta, prirodoslovca (sufiksalni nastavak ''-i'' za muškarce i ''-ae'' za žene), lokalnih jezika, šala itd. Bez obzira na izvor, imenima se pristupa po pravilima latinske gramatike, pa je u tom duhu ime vrste i "latinsko ime", iako znanstvena zajednica više teži izrazu '''znanstveni naziv'''.
 
U Linnéovo doba je u zapadnoj [[EuropaEvropa|Europi]] latinski bio jezik [[znanostnauka|znanosti]]i, no ta se praksa nije očuvala do danas. Taj mrtvi jezik, izuzev doprinosa klasičara, [[botanika|botaničara]] i [[rimokatoličkakatolička crkva|rimokatoličke crkve]], čuva upravo sustav znanstvenog nazivlja. Često je ime roda i vrste latinska ili grčka riječ, no takvi su slučajevi pojedinačni.
 
Grčki je, za razliku od latinskog, živi jezik. No, sistematika se oslanja prvenstveno na latinski pravopis, češće koristeći [[starogrčki jezik|starogrčki]] nego suvremeni grčki vokabular. To, osim za biološke, ne vrijedi nužno i za ostale znanosti. U, primjerice, [[medicina|medicini]] 80% riječi potječe iz grčkog leksika, dok se taj broj u biologiji kreće do 65%.
 
''Na priloženom popisu su navedeni najčešći izvorni atributi imenice i dodaci pomoću kojih se izvode znanstveni nazivi većine organizama. I vi možete pridonijeti dodavanjem novih izvornih riječi ili dopunjavanjem postojećih primjerima iz biološke klasifikacije.''
Red 100:
|erythro || G || crveni
|-
|familiaris || L || domaći || [[Pas|Domaći pas]], ''Canis familiaris''
|-
|flora || L || [[cvijet]]