Otvori glavni meni

Izmjene

Dodano 45 bajtova, prije 6 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
<!--Personal data-->
| birth_date = {{Birth date|1883|7|29|df=y}}
| birth_place = [[Predappio]], [[Forli|Forlì]], [[Kraljevina Italija]]
| death_date = {{Death date and age|1945|4|28|1883|7|29|df=y}}
| death_place = [[Giulino di Mezzegra]], [[Kraljevina Italija]]
| resting_place = Groblje San Cassiano, [[Predappio]], [[Forli|Forlì]], [[Italija|Republika Italija]]
| party = [[Republikanska fašistička partija]]<br />(1943–1945)<br />[[Nacionalna fašistička partija]]<br />(1921–1943)<br />[[Fasci Italiani di Combattimento|Italijanski fasci borbe]]<br />(1919–1921)<br />[[Fasci d'Azione Rivoluzionaria|Fasci revolucionarne akcije]]<br />(1914–1919)<br />[[Fasci Autonomi d'Azione Rivoluzionaria|Autonomni fasci revolucionarne akcije]]<br />(1914)<br />[[Italijanska socijalistička partija]]<br />(1901–1914)
| spouse = [[Rachele Mussolini]]
=== Razvoj fašizma ===
[[Datoteka:Fasces2.png|thumb|left|Simbol fašizma]]
[[Fašizam]] je postao organizirani politički pokret u martu [[1919]]. kada je Mussolini s bivšim lijevim intervencionistima i mladim ratnim veteranima osnovao ''Fasci Italiani di Combattimento''. Ciljevi su im bili: proglašenje [[Republika|republike]], ukidanje Senata, reforma [[parlament]]a, konfiskacija [[Crkvahrišćanska crkva|crkvenih]] dobara, djelomična eksproprijacija kapitala i agrarna reforma. Pokret je dobio ime po snopu pruća sa sjekirom u sredini - fasces - starom rimskom simbolu discipline. Osnovali su i naoružane odrede koji su terorizirali donedavne Mussolinijeve socijalističke kolege dok se policija u te sukobe rijetko miješala; okršaji su bili vrlo nasilni i okrutni, a pojedine skupine naoružanih fašista su se otimale čak i kontroli nadređenih partijskih funkcionera. Mussolini je povodom težih incidenata pokušavao obuzdati nasilje, ali bez većeg uspjeha. Pokretu su pristupali brojni veterani, nacionalisti, antisocijalisti i antiliberali iako su fašisti u svojem prvom parlamentarnom pojavljivanju koalirali s liberalima, a Mussolini je pokušavao privući čak i socijaliste. Mussolini tada nije imao apsolutnu vlast nad partijom, a u stavovima se sve više razilazio s novim članovima; predvidivši da će ga nezadovoljni ostali lideri smijeniti, u ljeto [[1921]]. je dao ostavku. Budući da je njegov odlazak oslabio partiju iste godine su ga pozvali da se vrati što je on prihvatio budući da nije imao mogućnosti za uspješnu političku aktivnost u nekoj drugoj partiji. Od tada i sam počinje naginjati radikalnijim desničarskim idejama.
 
Tokom [[1922]]. fašisti osvajaju vlast u brojnim gradovima i pokrajinama Italije te postaju najbrojnija stranka u zemlji (krajem 1921. ime je promijenjeno u ''Partito Nazionale Fascista''). U oktobru iste godine na partijskom kongresu održanom u [[Napulj]]u, organiziraju ''Marš na [[Rim]]'' u kome je sudjelovalo 60 000 fašista. Iako je vojska lako mogla spriječiti njihov napuhani pokušaj državnog udara, kralj [[Vittorio Emanuele III]] odlučio je povjeriti Mussoliniju mandat (28. oktobra 1922.) te je on postao premijer u vladi koja je uključivala nacionaliste, liberale i konzervativce. Uz njihovu početnu pomoć fašisti su uveli strogu cenzuru i izmijenili izborni zakon tako da su u periodu od 1925. - 1926. prisvojili svu moć i likvidirali druge političke stranke pretvarajući Italiju u totalitarnu policijsku državu na čelu s Mussolinijem. Za vrijeme fašističke diktature parlamentarni sistem je praktično ukinut, zakoni su ponovo pisani, svi učitelji u školama i na [[univerzitet]]ima morali su se zakleti da će braniti režim, urednike novina imenovao je osobno Mussolini, a nitko tko nije imao pismeno odobrenje partije nije se mogao baviti novinarstvom. Gušeni su radnički štrajkovi i sve se više podilazio interesima krupnih kapitalista i zemljoposjednika. Trgovačka društva su lišena bilo kakve autonomije i integrirana su u ono što se nazivalo [[Korporativizam|korporativni]] sistem; namjera (nikada nije do kraja dovršena) je bila sve [[Italijani|Talijane]] učlaniti u različite profesionalne organizacije ili korporacije koje nadzire vlada. Principi [[Fašizam|fašističke]] doktrine objavljeni su u jednom članku, koji je navodno napisao Mussolini, a koji se 1932. pojavio u ''Enciclopedia Italiana''.
Koristeći aposlutnu kontrolu nad štampom, Mussolini je postupno gradio legendu o ''Duceu'' (Vođi), čovjeku koji je uvijek u pravu i koji može riješiti sve političke i ekonomske probleme. U različitim vremenskim razmacima osobno je preuzimao vođenje ministarstva unutarnjih poslova, vanjskih poslova, kolonija, gradskih uprava, vojske i oružanih službi te javnih radova. Ponekad je istovremeno bio na čelu više ministarstava, a ujedno je bio i predsjednik vlade. Istovremeno je bio vođa svemoćne Fašističke partije i partijske milicije. Na taj je način uspijevao zadržati moć u vlastitim rukama i spriječiti pojavu ozbiljnijeg rivala; ipak smatra se da su neki od atentata koji su na njega pokušani bili djelo ekstremističkih nezadovoljnika unutar stranke. <ref>Gaetano Salvemini, Mussolini storico di se stesso - "Il Ponte", sv. V/1949/ str. 707.</ref>
 
Iako je bio [[Ateizam|ateist]], a u mladosti i [[Antiklerikalizam|antiklerikalac]], iz praktičnih razloga sve više se približavao [[CrkvaHrišćanska crkva|Crkvi]]: [[1929]]. potpisao je konkordat s [[Vatikan]]om, kojim je talijanska država napokon priznata od katoličke crkve. Također se ulagivao svojim financijerima prvo prebacujući brojne industrije iz javnog u privatno vlasništvo. No, 1930. krenuo je u drugom smjeru stavljajući industriju pod rigidnu vladinu kontrolu. Velike količine novca trošio je na javne radove nastojeći tako izvući Italiju iz ekonomske krize, i pretvoriti je u razvijenu industrijsku zemlju. Međutim [[ekonomija]] je patila zbog težnje za autarkijom i stoga što je postojala prevelika koncentracija teške industrije za koju Italija nije imala dovoljno sirovina. U vanjskoj politici Mussolini je uskoro od pacifista postao agresivni imperijalist; rani primjer toga je bombardiranje [[Krf]]a [[1923]]. godine. Uskoro nakon toga uspio je upostaviti kvislinški režim u [[Albanija|Albaniji]] i ponovo osvojiti [[Libija|Libiju]]. Njegov je san bio od [[Sredozemno more|Sredozemlja]] učiniti ''mare nostrum'' (naše more - kao u [[Antički Rim|rimsko doba]]). Godine [[1935]]. na konferenciji u mjestu Stresa pomogao je stvoriti anti[[adolf Hitler|hitlerovsku]] frontu u cilju obrane nezavisnosti [[Austrija|Austrije]]; spram [[nacionalsocijalizam|nacizma]] je u početku bio sumnjičav, kritizrao je njegov radikalni [[rasizam]] i prijeteću ratobornost.
 
U periodu od 1935. do 1936. Italija je ratovala protiv Abesinije ([[Etiopija]]), što je bilo u suprotnosti s načelima [[Liga naroda|Lige naroda]] te je Mussolini bio prisiljen potražiti saveznika u [[treći rajh|nacističkoj Njemačkoj]] koja je [[1933]]. istupila iz Lige. Njegova intervencija (1936.-1939.) u [[Španski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]] na strani generala [[Francisco Franco|Franca]] zapriječila je bilo kakvu nadu u pomirenje s [[Francuska|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikom Britanijom]]. Kao rezultat toga morao je [[1938]]. prihvatiti njemačku aneksiju [[Austrija|Austrije]] i komadanje [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] 1939. godine. Na [[Minhenska konferencija|Minhenskoj konferenciji]] u septembru 1938. zauzeo je umjeren stav zalažući se za mir u Evropi; taj događaj je smatrao svojim velikim diplomatskim uspjehom. Također je težio priključiti dio [[Hrvatska|hrvatske]] obale Italiji. Njegov savez s Njemačkom je potvrđen kada je sklopio pakt s [[Adolf Hitler|Hitlerom]] u maju 1939. godine. Iako je u početku svoje karijere Hitler bio fasciniran Mussolinijem i iskazivao mu poštovanje, sada je Mussolini kao potčinjeni partner slijedio naciste u vanjskim poslovima i provedbi rasne politike koja je vodila progonu [[Jevreji|Židova]] i stvaranju aparthejda u Talijanskom carstvu.
=== Drugi svjetski rat ===
[[Datoteka:Benito Mussolini and Adolf Hitler.jpg|thumb|Mussolini i Hitler]]
Premda je 15 godina bio na vlasti i spremao Italiju za rat njegove oružane snage posve su nepripremljene dočekale Hitlerovu invaziju [[Poljska|Poljske]] koja je bila '''[[casus belli]]''' za [[Drugi svjetski rat]]. Ispočetka je odlučio da se Italija neće angažirati u ratu, sve dok ne bude siguran u pobjedu. Tek nakon pada [[Francuska|Francuske]] u junu [[1940]]., nadajući se da će rat trajati samo još nekoliko tjedana stupio je u rat. Njegova agresija na [[Grčka|Grčku]] u oktobru iste godine svima je pokazala da nije uspio stvoriti efikasnu armiju. [[1941]]. napao je [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]] i na čelo novostvorene [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] postavio dugogodišnjeg saveznika [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] s ciljem da podredi Hrvatsku i pripoji obalu Italiji. Nastavkom rata, učestali talijanski porazi na svim frontama i anglo-američko iskrcavanje na [[Sicilija|Siciliju]] 1943. godine (gdje gotovo da i nisu naišli na ozbiljan otpor), okrenuli su većinu Mussolinijevih suradnika protiv njega na sastanku Velikog fašističkog vijeća [[25. maj5.|25. maja]]a [[1943]]. To je omogućilo kralju da mu oduzme mandat. Osnovana je nova vlada pod predsjedanjem [[maršal]]a Badoglia. Mussolini je na kraljevu zapovijed uhapšen i interniran u jedan [[hotel]] u [[planinski masiv|masivu]] [[Gran Sasso|Gran Sasso d'Italia]], odakle su ga 12. rujna 1943. oslobodili njemački padobranci predvođeni [[SS]] pukovnikom [[Otto Skorzeny|Ottom Skorzenyjem]].
 
Nijemci su ga prebacili u sjevernu Italiju. Tu ga je [[Adolf Hitler|Hitler]] postavio za šefa marionetske države, [[Italijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]] (''Republica di Saló''). U toj tvorevini, bez nade za opstanak i potpore talijanskog naroda, Mussolini se vratio svojim ranim fašističkim idejama bliskima socijalizmu: kapitaliste poptuno podređuje sindikatima, nacionalizira sva poduzeća s više od 100 radnika ili milijunskog kapitala, nastoji oslabiti vlastitu stranačku središnjicu stvaranjem vanjskih grupa kojima prenosi moć. Novu državu definirao je riječima: "Ovo će biti '''republika''' talijanskih radnika i već je počela s odlučnim provođenjem svih onih postulata koji su punih '''četrdeset''' godina ispisani na zastavama '''socijalističkih''' pokreta." <ref>Ernst Nolte, Fašizam u svojoj epohi, str. 251.</ref> Također je dao ubiti neke od fašističkih vođa koji su mu otkazali poslušnost, uključujući i svog zeta, grofa [[Galeazzo Ciano|Galeazza Ciana]]. Za prijašnje političke neuspjehe krivio je kralja koji je svojim djelovanjem "iskvario fašizam i zaustavio revoluciju". U travnju [[1945]]., u trenucima kada su se savezničke snage približavale Milanu, a njemačke povlačile iz Italije, Mussolinija su zajedno sa svojom ljubavnicom Clarom Petacci u Dongu na jezeru Como 28. travnja 1945. kod mjesta Giulino di Mezzegra uhvatili talijanski partizani pri pokušaju bijega u Švicarsku. Jedan od partizana mu je prilikom uhićenja doviknuo: "Zašto si izdao socijalizam?". <ref>Ernst Nolte, Fašizam u svojoj epohi, str. 254.</ref> Streljan je po kratkom postupku; narednog dana Mussolinijevo tijelo, zajedno s tijelima drugih poznatih fašista, obješeno je naglavačke u [[Milano|Milanu]]. Rat su preživjeli Mussolinijeva supruga Rachele s dvojicom sinova (Vittorio i Romano) i kćerkom (Edda), udovicom grofa Ciana. Treći sin, Bruno, poginuo je u avionskoj nesreći.
64.473

izmjene