Austrijsko Carstvo – razlika između verzija

|godina_start = [[1804|1804.]]

|godina_kraj = [[1867|1867.]]

|datum_start = [[11. 8.|11. kolovoza]] [[1804|1804.]]

|datum_kraj = [[29. 5.|29. svibnja]] [[1867]].

|jezik = [[nemački jezik|njemački]], [[mađarski jezik|mađarski]], [[latinski jezik|latinski]], [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[rumunski jezik|rumunjski]], [[italijanski jezik|talijanski]] i dr.

|vjera = [[Katolička crkva|Katolička Crkva]]

'''Austrijsko Carstvo''' ([[njemačkinemački jezik|njem.]] ''Kaisertum Österreich'') naziv je nasljednoga carstva nastalog na dijelu područja [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] i u ostalim krajevima kojima su vladali [[Habsburg|Habsburzi]] oko današnje [[Austrija|Austrije]], a trajalo je od [[1804|1804.]] do [[1867|1867.]] godine.

Austrijsko Carstvo utemeljio je car [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo II.]] koji je tada uzeo ime Franjo I. Ovaj njegov potez bio je odgovor na [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovo]] proglašenje [[Prvo Francusko Carstvo|Prvog Francuskog Carstva]] 1804. Sljedeće godine, u prosincu [[1805|1805.]], Franjo I. pristao je na ponižavajući [[Požunski mir]] koji je označio kraj Svetog Rimskog Carstv, preustrojstvo izgubljenih njemačkih zemalja pod utjecajem Napoleonovim, te je sadržavao i ostale mjere kojima je Austrija oslabljena. Neki austrijski posjedi u njemačkim zemljama prepušteni su francuskim saveznicima [[Bavarska|Bavarskoj]], [[Würtemberg]]u i izbornom knezu [[Baden]]a.

U kolovozu [[1806|1806.]] Franjo I. ugasio je Sveto Rimsko Carstvo, jer je strahovao da bi ga na mjestu cara, što su ga Habsburzi gotovo neprekidno držali od [[1440|1440.]] godine, mogao zamijeniti Napoleon.

Glavne promjene koje su oblikovale Austrijsko Carstvo dogodile su se na konferencijama u [[Rastatt]]u ([[1797|1797.]]-[[1799|1799.]]) i [[Regensburg]]u ([[1801|1801.]]-[[1803|1803.]]). [[24. 3.|24. ožujka]] [[1803|1803.]] proglašeno je [[Carevinsko vijeće]] koje je znatno smanjilo broj crkvenih područja (s 81 na samo 3) i carskih gradova (s 51 na 6). Car Franjo uzeo si je naslov cara Austrije, napustivši potom, 1806., naslov cara Svetog Rimskog Carstva.

Raspad Svetog Rimskog Carstva ubrzano je francuskom intervencijom u rujnu [[1805|1805.]], kad je [[20. 10.|20. listopada]] te godine austrijska vojska što ju je predvodio general [[Karl Mack von Leiberich]] poražena kod grada [[Ulm]]a. Pritom je zarobljeno oko 20.000 austrijskih vojnika. Napoleon je ponovno pobijedio [[2. 12.|2. prosinca]] 1805. kod [[Austerlitz]]a, te je Austrija prisiljena na pregovore koji su trajali od [[4. prosinca12.|4.]] do [[6. 12.|6. prosinca]] 1805. i koji su se završili primirjem.

Francuske pobjede navele su neka područja koja su ovisila o Austriji da se osamostale. Tako se [[10. 12.|10. prosinca]] 1805. izborni knez Bavarske proglasio kraljem, a potom je to učinio i izborni knez Würtemberga, [[11. 12.|11. prosinca]]. Konačno, [[12. 12.|12. prosinca]], markgrof Badena dobio je je naslov velikog [[vojvoda|vojvode]]. Svaka od tih novih zemalja potpisala je sporazum s Francuskom i postala njezinom saveznicom. Požunski mir, potpisan [[26. 12.|26. prosinca]] [[1805|1805.]] proširio je teritorij Napoleonovih njemačkih saveznika na račun Austrije.

Kad je [[11. 8.|11. kolovoza]] [[1804|1804.]] car Svetog Rimskog Carstva Franjo II. uzeo naslov cara Austrije kao Franjo I., njegovo se carstvo protezalo od sjevera današnje [[Italija|Italije]] do [[NizozemskaHolandija|Nizozemske]], te od današnje [[Poljska|Poljske]] do [[Hrvatska|Hrvatske]]. U granicama carstva živjelo je 6,500.000 [[NijemciNemci|Nijemaca]], 3,360.000 [[Česi|Čeha]], 2,000.000 [[Valonci|Valonaca]] i [[Flamanci|Flamanaca]], 1,000.000 [[Poljaci|Poljaka]], 900.000 [[Hrvati|Hrvata]], 700.000 [[Srbi|Srba]], 700.000 [[Slovenci|Slovenaca]] i brojne manje narodnosti. Car je i dalje zadržavao naslov kralja Ugarske, Češke, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Carstvo je ustrojeno u [[centralizam|centralističkom]] obliku, premda su ugarske zemlje imale poseban položaj s vlastitim saborom, a poseban je položaj imao i [[Tirol]]. Područje [[zemlje Krune sv. Stjepana|ugarskih zemalja]] uključeno je konačno u sastav Austrijskog Carstva nakon gušenja [[revolucija 1848.-1849.|revolucije 1848.-1849.]]

Razdoblje od [[1804|1804.]] do [[1815|1815.]] godine značajno je obilježeno [[napoleonski ratovi|napoleonskim ratovima]]. Nakon što je [[Pruska|Prusija]] potpisala mir s Francuskom [[5. 4.|5. travnja]] [[1795|1795.]], Austrija je bila prisiljena ponijeti najveći teret rata s Francuskom kroz sljedećih desetak godina. To je dovelo do slabljenja austrijske ekonomije, pa je Franjo II. odbio sudjelovati u sljedećem ratu protiv Napoleona. Ipak, ušao je u studenome 1804. u tajni vojni savez s [[Rusko Carstvo|Ruskim Carstvom]] protiv Francuske.

[[Nadvojvoda Karlo]], koji je i zagovarao taj rat, bio je na čelu [[Ratno vijeće|Ratnoga vijeća]] i glavni zapovijednik austrijske vojske koju je i reformirao i pripremio za novi rat. Ministar vanjskih poslova [[Johann Philipp von Stadion]] osobno je mrzio Napoleona zbog [[konfiskacija|konfiskacije]] njegovih posjeda u Francuskoj. Usto, treća žena Franje II., Marija Ludovika, podržavala je von Stadiona. S druge strane, [[Klemens Wenzel von Metternich]] pozivao je na pažljivije postupanje u pripremama za rat s Francuskom. Poraz francuske vojske u [[Bitka kod Bailéna|bitki kod Bailéna]] u [[ŠpanjolskaŠpanija|Španjolskoj]] [[27. 7.|27. srpnja]] [[1808|1808.]] potakao je novi rat, te je [[9. 4.|9. travnja]] [[1809|1809.]] austrijska vojska sa 170.000 vojnika napala [[Bavarska|Bavarsku]].

Unatoč višestrukim porazima, posebice velikim gubicima u bitkama kod [[Marengo|Marenga]], [[Ulm]]a, [[Austerlitz]]a i [[Wagram]]a, i unatoč gubitku teritorija u ratovima (sporazumi iz Campo Formija iz [[1797|1797.]], Požuna 1806. i [[Schönbrunn]]a [[1809|1809.]]), Austrija je odigrala odlučnu ulogu u zbacivanju Napoleona [[1813|1813.]]-[[1814|1814.]]

Koncem napoleonskih ratova veliki je utjecaj na austrijsku vanjsku politiku imao Metternich koji je s početka podržavao savez s Francuskom, ugovarajući i vjenčanje između Napoleona i [[Marija Lujza|Marije Luize]], kćeri Franje II. Ipak, [[1812|1812.]] i on je podržavao rat protiv Francuske, a njegov je utjecaj na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] bio presudan.

*[[Češka (povijesna pokrajinahistorijska)|Češko Kraljevstvo]] (''Königreich Böhmen'')

*[[Salzburg (grad)|Vojvodstvo Salzburg]] (''Herzogtum Salzburg'')

*[[Srpsko Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat|Vojvodstvo Srbije i Tamiškog Banata]] (''Woiwodschaft Serbien und Tamisch Banat'')