Atila – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:AttilaTheHun.jpg|right|thumb|220px|Atila (zamišljena slika)]]
 
'''Atila''' (oko[[406]] - [[454]]) je jedan od najvećih osvajača u istoriji i najčuveniji među [[varvaribarbari|varvarskim]] vođama u doba seobe naroda.
Sasvim je sigurno da je Atila bio osoba koja ostavlja utisak, što je najbolje opisao [[Edward Gibbon|Edvard Gibon]] u knjizi Istorija uspona i pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] opis glasi: ''Velike glave, crnokos, bele puti, nizak, očiju udubljenih u lobanju, ravnog nosa, sa nekoliko dlaka na bradi, širokih ramena, kratkog četvrtastog tela, nervoznih pokreta''.
 
== Atila kao mladi Hun ==
Atila, budući vođa Huna je po svemu sudeći rođen oko 406. godine. Njegov otac se zvao Mundiuha a, izvori ga pominju i kao Manzaka. Stradao je u lokalnim sukobima sa [[VizigotiZapadni Goti|Vizigotima]]ma. Ime njegove majke je nepoznato. Atilin otac je bio ugledni hunski nomad, koji je imao čak i svoj privatni posed.
Pošto su se hunska plemena stalno selila od mesta do mesta, tako je ostalo nepoznato mesto gde je Atilin otac držao svoje posede, kao i mesto gde se rodio Atila.
Po svedočanstvu [[Amijan Marcelin|Amijana Marcelina]], budući vođa Huna je došao na svet u sudaru rasa, odnosno u vreme sukoba naroda. Hunska oganizacija je tada bila podeljena u plemenske saveze, a na čelu plemenskog saveza se nalazio Veliki Kan, slično kao i kod [[Avari|Avara]].
Red 35:
Atila je ojačao svoj položaj. Optužio je Bledu da je otrovao Ru-u i rešio ga se ubistvom [[443]]. kada je postao jedini vladar Huna.
Ujedinio je sva [[huni|hunska]] plemena i narode od [[Volga|Volge]] do [[Germanija|Germanije]].
Sedište njegove države koja se protezala od [[Danska|Danske]] do Panonije, od Laponije i [[Rajna|Rajne]] do [[Kaspijsko jezeromore|Kaspijskog jezera]] pa sve do [[Narodna Republika Kina|Kine]] bilo je u ugarskoj niziji, nedaleko današnjeg Tokaja.
Njegovu vlast priznavala su mnoga plemena [[Germani|Germana]], [[Sarmati|Sarmata]], [[Slaveni|Slavena]] i [[Turci|Turaka]].
Po rečima Priska, koji je jedini video Atilu i njegovu prestonicu, vojska mu je brojala oko 500.000 ratnika. Bila je naoružana strelama, kopljima, mačevima i noževima.
Po osvajanju vlasti Atila je rešio da prekine savezništvo sa Rimom, ali da u početku ne ugrožava teritorije Zapadnog carstva, već samo Istočnog, tj. [[VizantijaВизантијско царство|Vizantije]].
 
Atili se za pomoć protiv Vizogota obratio vandalski kralj Gajzerih, šaljući mu brojne darove da bi ga naterao da zarati protiv Vizigotskog kralja Teodoriha.
Red 45:
 
Posle preuzimanja trona, Atila je za kratko vreme uspeo da potčini veliki broj okolnih plemena: Skira, Turkilinga, Sarmata, Herula, Hazare, i konačno mu je pošlo za rukom da i [[Ostrogoti|Ostrogote]] stavi pod svoju vlast.
Osnovao je moćno kraljevstvo Huna sa sedištem u Panoniji. Sagradio je veleletnu prestonicu koja se nalazila nedaleko od današnjeg grada [[ĐerGyőr|Đera]]a u [[Mađarska|Mađarskoj]].
Skirski kralj mu se pokorio i dao mu je svoju ćerku za ženu. Prema izveštajima Priska sa Atilinog dvora, Atilina žena se zvala Krek i rodila mu je tri sina.
Atila je priređivao manifestacije na dvoru, bio je obožavalac šamana, a bogatu trpezu su mu ukrašavale robinje iz drugih plemena.
Red 57:
Na kraju je Aginteja predao grad u Atiline ruke, i da bi spasao život položio je sve dragocenosti i zlato koje je imao pred hunskim osvajačem.
Huni su zatim prodrli do Nišave i pobili veću skupinu ljudi koju su zatekli, a na kraju spalili grad. Jedino su uspeli da prežive stanovnici koji su se pred Hunima posakrivali u obližnjim crkvama da bi se spasli od kuge koja je tada harala. Atila je poštedeo život rimskom namesniku i tražio je da referišee Teodosiju o gubitku grada.
Atila je počeo da pustoši i gradove duž [[Bugarska|Bugarske]], približavajući se [[CarigradIstanbul|Carigradu]]u.
U takvim okolnostima, vizantiski dvor je reagovao tako što je započeo pregovore sa Atilom o miru, obavezajući se da će plaćati danak u zlatu i ropstvu.
U tu svrhu više puta je kao izaslanik vizantijskog cara slan [[Prisk]].
Red 71:
== Atilin rat protiv Rimskog carstva ==
Kada je Atila osigurao svoju poziciju prema Vizantiji, koja je kupovala mir sa Hunima, okrenuo se Rimskom carstvu.
Misao Atile da krene sa vojskom na [[Rim]] nikada ga nije napuštala. Ipak, on je oprvo napao njene provincije. Krajem [[450]]. napao je Galiju. To je i vreme razvitka Burgundske kraljevine u oblasti [[MajncMainz|Majnca]]a, sa glavnim gradom [[VormsWorms|Vormsom]]om na [[Rajna|Rajni]]. Kod [[Burgundi|Burgunda]] je tada vladao kralj Gunter koji se nalazio pritisnut između otvorenog sukoba njegovih ćerki i Huna.
Najznačajnije svedočanstvo ovih događaja je bio starogermanski ep „Pesma o Nibelunzima“.
[[Datoteka:MorThanFeastofAttila.jpg|thumb|right|250px|"Gozba Atile"]] Gunterove ćerke Krimhilda i Brunhilda su se zavadile oko blaga junaka iz plemena Nibelunga Zigfrida. Da bi pridobila celo bogatstvo, Krimhilda se udaje za Ecela,tj. Atilu, kralja Huna.
Red 80:
Međutim, Aecije će posle pobede nad Atilom pasti kao žrtva čiste politike. Optužiće ga da je ponovo pripremao prevrat, pa će biti ubijen na ulici [[454]].
Flaviju Aeciju je data velika vojska, a on je ponovo postavljen za vrhovnog zapovednika rimskih legionara.
Aecije je na jugu formirao jake vojne snage, primivši u vojsku Vizigote, Franke i Burgunde. Pošto je Atila zauzeo [[Orléans|Orlean]], koji je Aecije uskoro povratio, Atila se sa bogatim plenom počeo vraćati u otadžbinu, ali ga je Aecije u stopu gonio. Hunska vojska je prešla Rajnu nizvodno od Majnca, ali su ih na drugom kraju sačekale odmorne trupe Aecija.
U rano svitanje [[20. 6.|20.6.a]]a [[451]].godine na ravnici Campus Mauriciacus (Maurikijevo polje), sedam ipo kilometara od grada Troe započeta je odsudna bitka. U toj bici na jednoj strani su se borili Huni i niz germanskih plemena, među kojima i Ostrogoti, dok su na drugoj strani bili Aecijevi Galo-Rimljani i takođe germanska plemena, između ostalih Vizigoti sa njihovim kraljem Teodorihom, koji je našao svoju smrt na ovom bojištu i njegovim sinom Torismundom.
Huni su zauzeli desnu stranu polja, a Rimljani levu. Kada je Atila video da je njegova vojska preslaba da bi izborila pobedu, lično je krenuo na Aecija koji se nalazio na brdašcu odakle je mirno posmatrao tok bitke. Atila je posle velikih gubitaka naredio povlačenje u vojne barake, 4km od polja. Tu su Vizigoti noću pokušali da prepadnu Hune, ali su Huni na vreme alarmirali uzbunu i oterali Vizigote dalje od logora.
Idućeg dana, Atila se sa ostatkom vojske povukao. Aecije je slavio svoju veliku pobedu u Rimu.
Red 87:
 
== Smrt u bračnoj postelji ==
Atila je umro na dan svog venčanja, iako je već imao velik broj žena. Uzeo je novu, mladu. Zvala se Idilko. Dan venčanja protekao je u žestokom opijanju i slavlju. Pijan i požudan kada je pala noć mladu je odveo u svoje odaje. Nađen je mrtav naredno jutro, a nova mlada drhatala je od straha dok je pored nje ležao mrtav veliki hunski vođa. Navodno je umro od prekomerne doze [[alkoholalkoholi|alkohola]]a i jakog krvarenja iz nosa premda postoje i pretpostavke kako je smrt bila nasilna. Sahranjen je, prema legendi, u tri kovčega: zlatnom, srebrnom i gvozdenom. Nakon njegove smrti hunska se država raspala. U toku noći, telo mu je spaljeno po starom hunskom običaju, a zatim stavljeno u kovčeg, zajedno s velikom količinom opljačkanog blaga i spušteno u reku Tisu. Reka je odnela Atilino telo u neznane daljine. U više navrata pokušalo se otkriti njegov grob, ali je do sada sve ostalo samo na pokušajima. Hunsko carstvo nakon Atiline smrti nestalo je u hipu. Godine [[454]]. Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna, a Atilini sinovi zavađeni među sobom nisu se mogli nositi s krizom.
 
== Ime ==
Red 95:
 
== Vidi još i... ==
* [[Atila (opera)|Atila]] - [[opera]] [[ĐuzepeGiuseppe Verdi|Đuzepea Verdija]], romansirana pripovest o osvajanju [[Italija|Italije]], sukobu sa [[Papa Lav I|papom Lavom I]] i Atilinoj smrti.
 
[[Kategorija:Umrli 453.]]