Astijag – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 31 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q271527 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Astijag''' ([[Perzijski jezik|perzijski]]: ایشتوویگو (''Ištovigu''); prema [[Herodot]]u Astyages; prema [[Ktezija|Kteziji]] ''Astyigas''; prema [[Diodor]]u ''Aspadas''; [[Akadski jezik|akadski]]: ''Ištumegu''), bio je posljednji vladar [[Medijci|Medijskog Carstva]], vl. [[580-e pne.|585. pne.]]-[[550-e pne.|550. pne.]], odnosno sin [[Kjaksar]]a (Kjaksara Velikog), svrgnut godine [[550-e pne.|550. pne.]] od [[Kir Veliki|Kira Velikog]].
 
Ime mu dolazi od staroiranskog izraza ''Rishti Vaiga'' što znači "bacač koplja"<ref>[http://www.iranica.com/newsite/ Encyclopaedia Iranica], under Astyages</ref>
 
== Vladavina ==
Astijaga je godine 585. pne. njegov otac dao oženiti za [[Lidija|lidijsku]] princezu [[Aryenis]], što je predstavljalo dio mirovnog sporazuma s njenim ocem [[Alijat II|Alijatom II]], sklopljenog nakon znamenite [[Bitkabitka Pomrčinena Halisu (585. pne.)|bitke Pomrčine]].
 
Iste godine je Kjaksar umro, a Astijag preuzeo vlast. S obzirom da je njegova sestra [[Amytis]] bila udana za [[Neo-babilonskonovovavilonsko Carstvokraljevstvo|babilonskog]] kralja [[Nabukodonosor VelikiII|Nabukodonosora]], Astijag je tako bio rodbinski povezan s najbogatijim i najmoćnijim državama Bliskog Istoka. Zahvaljujući tome njegovo je carstvo uživalo u dugom periodu mira i blagostanja.
 
Takvi uvjeti su pogodovali da se, pogotovo u istočnim dijelovima carstva, počne širiti nova vjera - [[zoroastrizam]].
 
Astijaga je, pak, Herodot opisao kao taštog i praznovjernog vladara. Prema njemu, Astijag je sanjao kako će njegova kći Mandana roditi sina koji će srušiti njegovo carstvo. Astijag je zato odlučio Mandanu udati za [[Kambiza I]] od [[Anšan (Perzija)|Anšana]]a kojeg je smatrao najslabijim i najbezopasnijim od svih svojih vazala.
 
Astijag je ponovno sanjao isti san te odlučio likvidirati Kambizovog i Mandanininog sina Kira. Na Kambizov dvor je s tim zadatkom poslao svog velmožu [[Harpag]]a. On, međutim, nije imao srca ubiti dijete, te ga je umjesto toga odnio pastiru po imenu Mitridat, čija je supruga rodili mrtvorođenče.
Red 16:
Deset godina kasnije, Astijag je otkrio da je Kir živ te kaznio Harpaga tako što je ubio njegovog sina i dao ga servirati na večeri. Astijag je potom [[Perzijski magi|mage]] pitao za savjet što učiniti s Kirom, a oni su rekli da je dijete, igrajući se kralja na planini, ispunilo proročanstvo te da mu od njega ne prijeti opasnost. Astijag je zato odlučio da Kira vrati njegovim roditeljima.
 
Kir je godine [[550-e pne.|559. pne.]] preuzeo vlast u Anšanu. Šest godina kasnije je podigao pobunu protiv Astijaga, a pobunjenicima se, na Harpagov nagovor, priključio i veliki dio medijskog plemstva. ''[[Nabonidova kronika]]'' navodi kako je Astijaga izdao general u ključnoj bitci. Kir ga je tako porazio, a potom zauzeo i opljačkao [[EgbatanaEkbatana|Egbatanu]].
 
Astijag je zarobljen, ali se Kir prema njemu pokazao milosrdnim. Herodot tvrdi da je ostao zatočen do kraja života, a Ktezija kako je pušten na slobodu i postao guverner [[Partija (oblast)|Partije]] u novom Perzijskom Carstvu. Navodno ga je tamo ubio izvjesni Ebaras.
 
Astijagovo je svrgnuće bilo povodom za rat kojeg je novi lidijski kralj [[Krez]], - Astijagov zet - pokrenuo protiv Perzijanaca, a koji je završen padom Lidije [[540-e pne.|547. pne.]]
 
== Izvori ==