Razlike između izmjena na stranici "Dobro"

Dodan 1 bajt ,  prije 8 godina
m
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m (Bot: Migrating 40 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q15290 (translate me))
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro. Kada govorimo o dobru u sebi, mislimo na vrijednost, vrlinu, ono čemu se teži, ideal dobra. Korisno dobro ima za svrhu neku korist, neki interes. Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru, i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra, hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji).
 
Dobro je tumačeno i sa [[Filozofija|filozofskog]] i sa [[religija|religijskog]] aspekta. U [[Kršćanstvohrišćanstvo|kršćanskoj]], židovskoj i [[islam]]skoj [[religija|religiji]] najviše je dobro [[Bog]]. Sve velike religije poručuju dobra djela kao put do vrhunskog dobra. U svakoj monoteističkoj religiji nalazimo pravila, upute za ponašanje. Religija smatra da suštinu dobrog čovjeka čini ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Dobro je jedan od centralnih etičkih, to jest, filozofskih pojmova. S tim u vezi je i dobro djelovanje koje nas približava vrhunskom dobru. Mnogi filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. [[Sokrat]] je smatrao da se vrlina može naučiti, odnosno da je ona znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati što je dobro (ideja dobra), da bi isto i činio. I [[Platon]] vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj svi teže. Prema njemu za dobru [[Država|državu]] potrebne su četiri vrline: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost. [[Aristotel]] ne govori o općoj ideji dobra nego o pojedinačnom dobru čovjeka. Za njega je najveća vrlina sredina između dviju krajnosti (zlatna sredina).
 
U [[Etika|etici]] je poznato hedonističko i utilitarističko shvaćanje dobra. [[Hedonizam]] ističe ugodu, osjećaj zadovoljstva, kao najveće dobro. Smatra da taj osjećaj upravlja našim životom i da sve što mislimo i činimo je usmjereno prema osjećaju ugode. J.S.Mill, predstavnik utilitarističkog shvaćanja, dobra smatra da nije važna količina ugode, nego kvaliteta, zbog toga je krajnji cilj korist (lat. utilis = koristan). Ovo gledište smatra da svako djelo procjenjujemo prema posljedicama, štetnosti i korisnosti, jer to dovodi do sreće pojedinca, a time i do sreće cijele zajednice. Ovakvo mišljenje izaziva dilemu: kada i koliko individualne koristi mogu biti i koristi društva?
64.473

izmjene