Trajan – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 72 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1425 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 3:
'''Trajan''', punim imenom nakon usinovljenja '''Marko Ulpije Nerva Trajan''' ([[latinski jezik|lat]]. ''Marcus Ulpius Nerva Traianus'', rođen 53. god. n. e., stupio na presto 98. godine, umro 117. godine), bio je [[Rimsko Carstvo|rimski car]], naslednik [[Nerva|Nervin]] i pripadnik [[Antonini|antoninske dinastije]].
Trajan je bio prvi i možda jedini car kojega je usvojio prethodni car s kojim nije bio ni u kakvom srodstvu, bilo rođenjem ili bračnim vezama. Takođe je bio drugi u nizu [[Pet dobrih careva|petorice dobrih careva]] koji su nasleđivali jedan drugoga putem usinovljenja i tokom većeg dela 2. veka obezbedili carstvu unutrašnju harmoniju i dobru vladu. Osim toga, Trajan je kao [[Hispanija|Hispanac]] bio prvi car rođen u nekoj provinciji. Uz sve veći broj provincijalaca u [[
Tokom cele vladavine Trajan je u principu poštovao ustavne običaje [[principat]]a kakve su ih ustanovili [[August (rimski car)|Avgust]] i njegovi neposredni naslednici. Bio je pažljiv prema senatu i redovno se s njim savetovao i izveštavao ga o svojim aktivnostima. Kako je bio skromnog držanja, nije za sebe tražio preterane počasti i sa senatorima je sklapao srdačna prijateljstva. Time je opet uspostavljeno međusobno poštovanje između senata i princepsa. "Carstvo i sloboda bili su", kako kaže [[Tacit]], "izmireni", a atmosfera sumnje, intriga i terora koja je okruživala Domicijanov dvor, sada je nestala. Trajan je dobio i naklonost širih slojeva stanovništva organizujući građevinske programe, gladijatorske igre i distrbucije novca. Iznad svega, bio je popularan među vojnicima: on je bio istinski vojnik-car. Zbog svega toga nije čudno što je imao nadimak ''Optimus'' (= Najbolji), zvanično od 114. godine, a nezvanično od mnogo godina ranije.
Ipak, Trajan je bio [[
Interes za Italiju nije značio zapostavljanje [[Rimske provincije|provincija]], u koje su takođe slati kuratori. Da bi senatske provincije [[Ahaja|Ahaju]] i [[Bitinija|Bitiniju]] spasao od [[bankrot]]a koji im je pretilo, Trajan ih je obe privremeno proglasio carskim i poslao tamo specijalne komisije. Njegova prepiska sa [[Plinije Mlađi|Plinijem Mlađim]], koga je postavio za namesnika Bitinije, otkriva kako se savesno Trajan bavio i najsitnijim detaljima provincijskog života. Ta korespondencija istovremeno otkriva kako je ograničen bio pristup centralnoj vladi i kako je stoga velika inicijativa u odlučivanju morala biti data namesnicima onih provincija koje nisu bile predmet posebne careve pažnje. Trajanov je dan bio suviše kratak da bi mogao saslušati govor svake delegacije iz provincija, svaku preporuku za davanje počasti ili unapređenja i svaku žalbu koja mu je upućena kao najvišem [[Apelacija|apelacionom sudu]]. Pomagala mu je carska birokratija, koju je u Rimu činilo samo nekoliko stotina ljudi i još nekoliko stotina koji su se s raznim zaduženjima nalazili u provincijama ― za upravljanje životima nekih 60 miliona ljudi. Jasno je da se uprava nad tako prostranom državom uglavnom nalazila u rukama lokalnih aristokratija.
U vojnoj sferi, Trajanova vladavina bila je veoma dinamična. Posle Domicijanovih ustupaka iz 89. godine posebno je opasna bila [[Dačka kraljevina]], čiji je kralj [[Decebal]] stupio u pregovore sa [[Partija|parćanskim]] kraljem o zajedničkim akcijama, što je predstavljalo opasnost za istočne granice carstva. U prvom pohodu (101―102) Trajan je potukao Decebala koji je bio prinuđen da sklopi mir, pri čemu je Rimljanima pripao jedan deo Dačke kraljevine. Osim toga, Decebal se obavezao da pomaže Trajana u njegovim daljim pohodima; zbog ovih uspeha Trajan je uzeo naziv ''Dacicus'' (= Dački). Novi rat sa Dačkom kraljevinom (105-106) završio se Decebalovim [[samoubistvo]]m i pripajanjem cele Dakije rimskoj državi. Rimljani su se tako spasli opasnog suseda i dobili podesno zemljište za odbijanje napada sa severoistoka. Osim toga, u Dakiji su se nalazili rudnici zlata, a konačno, to je bila oblast veoma podesna za [[Kolonizacija|kolonizaciju]]. Trajan je, po završetku dačkih ratova, izgradio onaj sistem pograničnih utvrđenja koji je činio tzv. ''limes'': duž granice carstva na izvesnim su rastojanjima podizana manja utvrđenja ― [[kaštel]]i, koji su povezivani putevima pogodnim za kretanje trupa. Na graničnoj liniji kopani su šančevi i stvarani nasipi. To je imalo za cilj da spreči eventualnu ofanzivu [[
Trajan je i na istoku planirao proširenje rimskih granica, očigledno u ubeđenju, koje su i pre i posle njega delili mnogi ugledni Rimljani, da jedino osvajanje može rešiti parćanski problem. Prvi je potez bilo pripajanje [[
Pre no što je umro Trajan nije zvanično odredio naslednika. Međutim, još ranije su visoke počasti i važna zaduženja bila dodeljena njegovom najbližem muškom rođaku, [[Hadrijan|Publiju Eliju Hadrijanu]], namesniku [[Sirija|Sirije]]. Prema rečima Trajanove udovice, Trajan je na samrti i usvojio Hadrijana. Bila ta tvrdnja istinita ili ne, senat i vojska su joj poverovali i Hadrijana priznali za cara. Trajan je odmah i bez oklevanja bio [[
== Literatura ==
|