Klaudije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 70 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1411 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 8:
Klaudije sprovodi novu politiku prema [[Rimske provincije|provincijama]]. [[Judeja]] je za neko vreme ponovo pretvorena u vazalnu kraljevinu, za čijeg je kralja Klaudije postavio svog prijatelja [[Herod Agrpa|Heroda Agripu]], ali je posle Herodove smrti Judeja ponovo postala [[prokurator]]ska provincija. Klaudije je 48. n. e. u senatu sproveo odluku da se stanovnicima [[Galija|Galije]] dodeli ''ius honōrum'', tj. pravo da budu birani za senatore. Kao prvi u senat su uvedeni Edui; time je bio udaren temelj uvođenju u senat bogatih i uglednih stanovnika i drugih provincija.
 
U spoljnoj politici, Rimljani su se pod Klaudijem trudili da ometu ujedinjenje germanskih plemena, podržavajući sukobe među raznim plemenima, kao i dinastijsku borbu koja je vođena u samim plemenima. U zemlji Ubijaca osnovana je 50. n. e. ''colonia Agrippina'' (danas [[Köln|Keln]]), koja je ubrzo postala centar [[Romanizacija|romanizacije]] Germana. Klaudije je 43. n. e. preduzeo pohod na [[Britanija|Britaniju]] i zauzeo njen južni deo. Sa severnim plemenima Rimljani su morali da vode dug i uporan rat. U osvojenom delu osnovana je kolonija veterana ''Camulodunum'' (današnji Colchester), koja je zajedno sa trgovačkim gradom Londinijem (''Londinium'', današnji [[London]]) postala centar rimske civilizacije. U [[Afrika|Africi]] je pod Klaudijem završeno pokoravanje [[Mauretanija|Mauretanije]] (45. n. e.), koja je podeljena na dve carske provincije kojima su upravljali prokuratori ― Mauretanija Tingitanska i Mauretanija Cezarijska. Pod Klaudijem je prestala da postoji i [[Trakija|Tračka kraljevina]] (46. n. e.), čiji je jedan deo pripao [[Mezija|Meziji]], dok je od drugog obrazovana prokuratorska provincija.
 
Tokom cele Klaudijeve vladavine vidljivo je jačanje carske vlasti, što je dovelo do zaoštravanja odnosa između senata i cara, tako da su i pod Klaudijem donošene smrtne presude osobama osumnjičenim za opozicionarsko raspoloženje. Veliku ulogu imali su pod Klaudijem moćni oslobođenici, naročito Palant i Narcis, koji su uzimali i aktivnog učešća u dvorskim poslovima. Intrige u carskoj porodici izazivaju opšte zgražanje. U razvratu prednjači Klaudijeva žena [[Valerija Mesalina|Mesalina]], od koje se car razveo i koja je na kraju primorana na samoubistvo. Nakon toga Klaudije se oženio [[Agripina|Agripinom Mlađom]], Germanikovom kćerkom i svojom nećakinjom, za šta je doneta specijalna senatska odluka. Agripina je uklonila niz osoba koje joj nisu bile po volji, a na njeno insistiranje Klaudije je, iako je imao svog sina [[Britanik]]a, usvojio Lucija Domicija Ahenobarba, njenog sina iz prethodnog braka, koji je sada dobio ime [[Neron|Neron Klaudije Cezar]]. Prema antičkim svedočanstvima, koja nisu sasvim pouzdana, Agripina je na kraju otrovala Klaudija i postigla ono što je želela: [[pretorijanci]] su njenog sina proglasili za cara, a senat je tu odluku bespogovorno potvrdio.
 
Klaudijeva smrt i deifikacija, tj. njegovo proglašenje za boga, predmet su oštre poruge u [[Seneka|Senekinoj]] satiri ''Igra o Klaudijevoj smrti'' (''Ludus de morte Claudii''), poznatoj i pod nazivom ''Pretvaranje u tikvu'' (''Apocolocyntōsis'').