Otvori glavni meni

Izmjene

Dodano 848 bajtova, prije 6 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
|slika=WW1 TitlePicture For Wikipedia Article.jpg
|opis slike=Prizori iz Prvog svjetskog rata.
|datum=[[28. 7.|28. srpnja]] [[1914]]. - [[11. 11.|11. studenog]] [[1918]].
|mjesto= [[Evropa|Europa]], [[Afrika]] i [[Srednji Istok|Srednji istok]]
|casus= [[Sarajevski atentat]] (28. lipnja), Austrija objavljuje rat Srbiji (28. srpnja), Rusija mobilizira vojsku na Austro-Ugarsku (29. srpnja)
|teritorija= Raspad [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i [[NjemačkoNemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]]. Rusija iz carstva pretvorena u novu državu. Stvorene mnoge nove [[Istočnaistočna EuropaEvropa|istočnoeuropske]] države.
|ishod= Pobjeda [[Antanta|Antante]].
|strana1=<center>'''[[Antanta]]'''</center>
<br />{{flagicon|Francuska}} [[Treća Francuska Republika|Francuska]]<br />{{flagicon|Italija|1861-state}} [[Kraljevina Italija]]<br />{{flagicon|Rusija|1914}} [[Rusko Carstvo]]<br />{{flagicon|Srbija|1882}} [[Kraljevina Srbija]]<br />{{flagicon|VB}} [[Britanski Imperij]]<br />{{flagicon|SAD|1912}} [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]<br /> [[Antanta|''viš.'']]
|strana2=<center>'''[[Centralne sile|Središnje sile]]'''</center>
<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Austro-Ugarska]]<br />{{flagicon|Bugarska|1861}} [[Bugarsko Carstvo]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]<br />{{flag|Otomansko Carstvo}}
|strana3=
|komandant1={{flagicon|Francuska}} [[Joseph Jacques Césaire Joffre|Joseph Joffre]]<br />{{flagicon|Francuska}} [[Ferdinand Foch]]<br />{{flagicon|Francuska}} [[Robert Nivelle]]<br />{{flagicon|Francuska}} [[Philippe Pétain]]<br />{{flagicon|Francuska}} <small>[[Georges Clemenceau]]</small><br />{{flagicon|Italija|1861-state}} [[Viktor Emanuel III|Viktor Emanuel III.]]<br />{{flagicon|Italija|1861-state}} [[Luigi Cadorna]]<br />{{flagicon|Italija|1861-state}} [[Armando Diaz]]<br />{{flagicon|Italija|1861-state}} [[Vittorio Orlando]]<br />{{flagicon|Rusija|1914}} [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]<br />{{flagicon|Rusija|1914}} [[Aleksej Brusilov]]<br />{{flagicon|VB}} [[Herbert Henry Asquith]]<br />{{flagicon|VB}} [[Douglas Haig]]<br />{{flagicon|VB}} [[John Jellicoe]]<br />{{flagicon|SAD|1912}} [[Woodrow Wilson]]<br />{{flagicon|SAD|1912}} [[John Pershing]]<br />{{flagicon|Srbija|1882}} [[Aleksandar I. Karađorđević|regent Aleksandar]]<br />{{flagicon|Srbija|1882}} [[Pavle Jurišić Šturm|Pavle Jurišić]]
|komandant2={{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Franjo Josip I.]]<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.]]<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} <small>[[Franz Conrad von Hötzendorf|Conrad von Hötzendorf]]</small><br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Svetozar Borojević]]<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Stjepan Ljubičić]]<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Oskar Potiorek]]<br />{{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Stjepan Sarkotić]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[VilimWilhelm II., njemački car|Vilim II.]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Erich von Falkenhayn]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Paul von Hindenburg]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Reinhard Scheer]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Erich Ludendorff]]<br />{{flagicon|Njemačka|empire}} <small>[[August von Mackensen]]</small><br />{{flagicon|Otomansko Carstvo}} [[Mehmed V|Mehmed V.]]<br />{{flagicon|Otomansko Carstvo}} [[İsmail Enver]]<br />{{flagicon|Otomansko Carstvo}} [[Mustafa Kemal Ataturk|Kemal Atatürk]]<br />{{flagicon|Bugarska|1861}} [[Ferdinand I., bugarski kralj|Ferdinand I.]]
|komandant3=
|snaga1=
}}
 
'''Prvi svjetski rat''' bio je globalni oružani sukob između dva saveza država ([[Antanta]] i [[Centralne sile|Središnje sile]]) koji se odvijao na više kontinenata od [[28. 7.|28. srpnja]] [[1914|1914.]] do [[11. 11.|11. studenog]] [[1918|1918.]] Posljedica rata bilo je više od 40 milijuna žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila,<ref>{{cite web|url=http://www.firstworldwar.com/features/casualties.htm |title=Žrtve I. svjetskog rata}}</ref> - [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|čime je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti]] - i značajna razaranja država i ekonomija, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan '''Veliki rat''' ili '''Rat koji će okončati sve ratove'''. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.<ref>{{cite web
|url=http://www.jimmyatkinson.com/papers/versaillestreaty.html
|title=Versajski ugovor i njegove posljedice
}}</ref><ref>Bade, Klaus J; Brown, Allison (tr.) (2003.), ''Migration in European History, The making of Europe'', Oxford: Blackwell, ISBN 0-631-18939-4</ref>
 
Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Rusko Carstvo]] i [[Francuska]], te njihovi teritoriji i [[protektorat]]i. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile [[Kraljevina Italija]], koja se pridružila u travnju [[1915|1915.]], i [[Sjedinjene Američke Države]], koje su u rat stupile u travnju [[1917|1917.]] Središnje sile činili su [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]] i [[Austro-Ugarska]]. [[Otomansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] pridružilo se Središnjim silama u listopadu [[1914|1914.]], a godinu dana poslije to je napravila i [[Carstvo Bugarska|Kraljevina Bugarska]]. Do završetka rata od europskih zemalja samo su [[Holandija|Nizozemska]], [[Švajcarska|Švicarska]], [[Španija|Španjolska]] i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.
 
Neposredni povod ratu bio je [[Sarajevski atentat|atentat na austrougarskog prijestolonasljednika]], [[Franjo Ferdinand|nadvojvodu Franju Ferdinanda]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[28. 6.|28. lipnja]] [[1914|1914.]], koji je izvršio [[Gavrilo Princip]]. Napad Austro-Ugarske na [[Srbija|Srbiju]] aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.
 
Rat se vodio na nekoliko bojišta koja su naširoko okruživala Europu. [[Zapadni front|Zapadno bojište]] odlikovalo se sustavom [[rov]]ova i utvrđenja koje je odvajala ''[[ničija zemlja]]''.<ref name="Ashworth">Ashworth, Tony (2000.), ''Trench warfare, 1914-18 : the live and let live system'', London: Pan, ISBN 0-330-48068-5</ref> Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600 km<ref name="Ashworth"/>. Na [[IstočnoIstočni bojištefront (Drugi svetski rat)|Istočnom bojištu]] velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom bojištu također su vođene žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.
 
Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji [[Versajski sporazum|Versajski ugovor]] [[28. 6.|28. lipnja]] [[1919|1919.]], iako su sile Antante potpisale primirje s Njemačkom [[11. 11.|11. studenog]] [[1918|1918.]] Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su [[Austrija]], [[Mađarska]], [[Čehoslovačka]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina SHS]]. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan [[AnadolijaMala Azija|Anadolije]] bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u [[Turska|Republiku Tursku]]. [[Rusko Carstvo]], koje je izašlo iz rata nakon [[Oktobarska revolucija|oktobarske revolucije]], izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države: [[Finska]], [[Estonija]], [[Letonija|Latvija]], [[Litvanija|Litva]] i [[Poljska]]. Nakon rata osnovana je [[Liga Naroda]] kao međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. Prvi svjetski rat označio je kraj poretka koji je postojao nakon [[Napoleonski ratovi|Napoleonovih ratova]] i bio je važan faktor izbijanju Drugog svjetskog rata.
 
== Uzroci ==
 
Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i složeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih europskih zemalja u 19. stoljeću, odnosno činjenicom da su se mnoge države - kao [[Nemačka|Njemačka]], [[Italija]] i [[Japan]] - iz političkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Velikoj Britaniji]] i [[Francuska|Francuskoj]] u kolonijalnoj ekspanziji.
 
Drugi važan razlog bio je procvat [[nacionalizam|nacionalizma]] kao dominantne ideologije u [[EuropaEvropa|Europi]] [[19. stoljećevijek|19. stoljeća]]. S obzirom na to da se granice država uglavnom nisu poklapale s etničkim granicama, stvarno ili izmišljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bilo je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali još uvijek postojeća, višeetnička carstva kao [[Austro-Ugarska]] ili [[Otomansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] postala sve nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim državama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom mišljenju i sporove s drugim državama postajalo je sve teže rješavati diplomatskim putem. Nacionalizam je često prerastao u [[šovinizam]], a u Njemačkoj i u [[rasizam]], odnosno teze o superiornosti [[Nijemcinemci|germanskih]] nad [[Slaveni|slavenskim]] narodima, što je [[Nemačko Carstvo|Drugi Reich]] vodilo u gotovo neizbježni sukob s [[Rusija|Rusijom]] u kojoj je u to doba dominirao [[panslavizam]].
 
Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob sprečavao je diplomatski sustav ravnoteže sila ustanovljen na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] 1815. godine. Taj je sustav nakon [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] modificiran nastojanjem njemačkog kancelara [[Otto von Bismarck|Otta von Bismarcka]] da spriječi savez između Francuske i Rusije, koji bi novonastalu državu natjerao da ratuje na dvije fronte.
 
Bismarckova su nastojanja da očuva mir putem diplomacije prestala nakon što je na njemačko prijestolje sjeo militantni car [[Vilim II.]] On je smatrao da Njemačka, kao vojnički i ekonomski najsnažnija država u Europi, može svrgnuti [[Britanski Imperij|Britansko Carstvo]] s mjesta jedine globalne supersile. Zbog toga je njemačka vanjska politika postala sve agresivnija, a Njemačka je uložila velike napore da stvori ratnu mornaricu koja bi mogla Britancima oteti dominaciju nad svjetskim morima i tako preoteti britansko kolonijalno carstvo.
 
=== Europa se dijeli na blokove ===
[[Datoteka:WWI.png|thumb|370px|left|Zemljovid svijeta 1917 godine. [[Antanta]]-zelena boja, [[Trojni Savez]]-žuta boja, Neutralne države-sivo.]]
Nakon sklapanja saveza [[Antanta|Antante]] ([[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]], [[Francuska]], [[Rusija]]) i [[Trojni Savez]] ([[Nemačka|Njemačka]], [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarska]], [[Italija]]) političke velesile sve su se više naoružavale.
Nakon slabljenja Osmanskog Carstva i Balkanskih ratova, [[Balkan]] je i dalje bio žarište sukoba. Oko njega su se nadmetale Austro-Ugarska i Rusija koja je podržavala Srbiju kao glavnog neprijatelja Austro-Ugarske na Balkanu.
 
Nakon što su počele ozbiljne diplomatske krize i prijetnje ratom krajem 19. stoljeća - čemu je povod bio [[incident u Fashodi]] i [[Burski rat]] - europske sile počele su izdvajati sve više sredstava u vojne svrhe. Taj je fenomen bio nazvan ''utrkom u naoružanju'', i bio je najvidljiviji na pomorskom polju, pogotovo u slučaju Britanije i Njemačke koje su se natjecale da sagrade što veći broj modernijih [[bojni brod|bojnih brodova]].
 
Kako bi zaštitili svoje ekonomskopolitičke interese, Velika Britanija i Francuska 1904. godine stvaraju savez [[Antanta]]. Njima će se [[1907|1907.]] godine pridružiti i [[Rusko Carstvo]], iako to nije ni bilo potrebno zbog prijašnjeg saveza stvorenog [[1894|1894.]] godine između [[PetrogradSankt Peterburg|Petrograda]]a i [[Pariz]]a.
 
S druge strane, [[Trojni savez]] bio je stvoren [[1882|1882.]] između novih sila ([[Kraljevina Italija]], [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]), koje su htjele osvojiti kolonije, i Austro-Ugarske koja je tražila zaštitu od Rusije.
 
U manje od deset godina prije početka Prvoga svjetskog rata Europa je bila potresena s četiri velike krize koje su gotovo dovele do početka oružanih operacija. Tijekom prve marokanske krize 1905. godine Francuska će se mobilizirati za rat protiv Njemačke. Samo tri godine poslije slijedi Bosanska kriza kada [[Austro-Ugarska]] vrši mobilizaciju protiv [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]]. Sljedeća kriza 1911. godine prolazi bez velikih ratnih priprema, ali sada su već sve velesile napete u očekivanju izbijanja rata. Bez obzira na činjenicu da rat počinje tek nakon [[Sarajevski atentat|Sarajevskog atentata]] 1914. godine, politička odluka o ratu donesena je već u prosincu [[1912|1912.]] godine kada njemačka vlada donosi odluku o početku antiruske kampanje. Situacija u Ruskom Carstvu bila je slična budući da tamošnje stanovništvo pod političkim utjecajem ideja panslavizma smatra kako su Nijemci (Njemačka i Austro-Ugarska) glavni neprijatelji Rusa.
 
[[Ultimatum]]i koji vlade međusobno šalju jedna drugoj 1912. i 1913. jasno ukazuju na ono što će se dogoditi godinu dana poslije.
Ono što ti planovi nisu uzimali u obzir bila je veličina vojski, koje su ljudstvom daleko premašivale one iz 19. stoljeća, odnosno koje dotadašnja logistika, temeljena na konjskim zapregama, nije bila u stanju adekvatno opskrbljivati.
 
Mnogo važniji bio je nagli razvitak naoružanja. Brzometna puška - koja je izvježbanom vojniku omogućavala da u minuti ispali deset puta više metaka nego u 19. stoljeću - postala je standardno oružje pješadije. Slično je bilo i s brzometnom artiljerijom, koja je imala daleko veći domet, preciznost i razornu moć. Europske su vojske također od početka 20. stoljeća opskrbljivane modernim [[mitraljez]]ima. Od početka 20. stoljeća u vojne se svrhe počeo koristiti nedavno izumljeni [[radio]], a deset godina poslije i [[zrakoplovstvo|avijacija]], pretežno za izviđanje.
 
No europske vojne vođe sve su to uglavnom ignorirale. Razlog tome bio je relativno dug period mira u Europi - tzv. [[Belle Epoque]] - tijekom kojeg glavne europske vojske nisu imale prilike testirati novo oružje jedni protiv drugih. Britanci, koji su imali malu profesionalnu vojsku, uveli su doduše određene inovacije poučene iskustvima iz [[Burski rat|Burskog rata]], dok je Rusija također počela modernizirati vojsku nakon poraza u [[Rusko-japanski rat|rusko-japanskom ratu]] 1904. - 1905. godine. No, ostale su vojske uglavnom taktiku, strategiju i logistiku temeljili na iskustvima iz 19. stoljeća, stavljajući manje sukobe, poput [[Talijansko-turski rat|talijansko-turskog]] ili [[Balkanski ratovi|dva balkanska rata]], u istu razinu s kolonijalnim ratovanjem čija iskustva nisu primjenljiva na europske prilike.
 
[[Datoteka:Gavrilo princip.jpg|300px|thumb|[[Gavrilo Princip]]]]
U lipnju 1914. [[Franjo Ferdinand]], austrougarski [[prijestolonasljednik]], došao je u Sarajevo nadgledati vojne vježbe Austro-Ugarske vojske. Dana [[28. 6.|28.6.]] [[1914]]., tijekom vožnje ulicama [[Sarajevo|Sarajeva]], ubijen je u atentatu koji je na njega izvršio [[Gavrilo Princip]], pripadnik organizacije ''[[Mlada Bosna]]'', uz pomoć oružja dobivenog u Srbiji. Austro-Ugarska, koja je imala dokaze o upletenosti srpskih državnih službenika i smatrajući da je atentatom Srbija pregazila sporazum iz 1909., zahtijeva istragu u [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]] te [[23. 7.|23.7.]] [[1914|1914.]] daje [[Julski ultimatum|ultimatum]] s ponižavajućim uvjetima za Srbiju, koji je Srbija u diplomatski maestralno napisanom tekstu uz dobivenu podršku Rusije odbila 25.7. i odmah počela mobilizaciju. Njemački car Vilim II. smatrao je srpski odgovor zadovoljavajućim te da će se rat izbjeći. O tomu obavještava Beč, no Austro-Ugarska ne želi odustati pa [[28. 7.|28.7.]] [[1914]]. objavljuje rat Kraljevini Srbiji.
 
Sve je trebao ostati lokalni rat na [[Balkan]]u, no ubrzo je [[Rusko Carstvo]] objavilo rat Austro-Ugarskoj, čime je sukob izgubio lokalne razmjere.
Bez obzira na danas popularno mišljenje kako je rat počeo željom političkog vrha, stvarna situacija bila je prilično drugačija. Na opće iznenađenje svih prisutnih, [[Franz Conrad von Hötzendorf]], glavni zapovjednik austrougarske vojske koji se 1909. vatreno zalagao za rat sa Srbijom, sada je bio vatreni zagovornik mira bez obzira na podršku Njemačke. Slična se situacija događa i u Njemačkoj, gdje se tamošnji glavni zapovjednik vojske [[Moltke Mlađi]] također protivi ratu. Kao što vojska obje države dijeli slično mišljenje, identična je situacija s najvišim državnim dužnosnicima, ali oni u ljeto 1914. imaju fatalnu osobnu manu.
 
Njemačkome kancelaru [[Theobald von Bethmann- Hollweg|Theobaldu von Bethmann-Hollwegu]] te godine umire supruga pa u tim najvažnijim trenucima svoga života postaje izrazito depresivan. U takvoj situaciji njegove su odluke u najmanju ruku upitne jer se u jednom trenutku okreću prema ratu, a u drugome pak prema miru. Identična je situacija i s carem [[VilimWilhelm II., njemački car|Vilimom II.]], koji čitajući srpski odgovor [[28. 7.|28. srpnja]] [[1914|1914.]] godine obavještava Beč da više nema potrebe za ratom. U Austro-Ugarskoj potpuno pasivan [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] nalazi se pod pritiskom austrijskih političara za objavu rata. Protivnici su te objave ugarski političari, ali nakon garancije da Srbija neće biti anektirana i oni počinju vatreno podržavati rat.
 
Politički se vrh Rusije tijekom krize nalazi u potpuno drugačijim problemima zbog straha od nove revolucije. Bivši ruski ministar unutrašnjih poslova [[Pjotr Nikolajevič Durnovo]] tijekom veljače [[1914|1914.]] obavještava cara o mogućnosti ekstremnog oblika socijalne revolucije u slučaju izbijanja rata. Na carevu štetu, tadašnji ministar unutrašnjih poslova uspješno nagovara cara [[Nikola II., ruski car|Nikolu II.]] da objavi rata. Naime, tako će ujediniti narod u borbi protiv vanjskog neprijatelja i smanjiti mogućnost za revoluciju.
 
Premijer Velike Britanije [[Herbert Henry Asquith]] također se nalazi u posebnim problemima. Njegova je politička želja objava rata jer "[[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] ne može dopustiti poraz Francuske u ratu", ali 3/4 članova njegove vladajuće liberalne stranke protivilo se ratu. U skladu s tom politikom, njegov ministar vanjskih poslova "stvara" plan koji je Njemačka podržala: [[Austro-Ugarska]] neka okupira [[Beograd]] bez objave rata. Kako je moguće okupirati glavni grad druge države bez objave rata [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] nije objasnila. Na kraju, budući da zbog protivljenja stranke nije bilo moguće odmah objaviti rat, [[Herbert Henry Asquith]] čeka izliku za ratovanje. Pokušaj prolaza njemačke vojske kroz neutralnu Belgiju postat će upravo ta izlika.
 
Za razliku od vlastodržaca koji su se protivili ili barem dvoumili o ulasku u rat, obični ljudi i intelektualci vatreno su ga podržali. Najpoznatiji njemački povjesničar svoje generacije [[Friedrich Meinecke]] izjavit će [[3. 8.|3. kolovoza]] [[1914|1914.]] godine: "Ovo je nova svjetska povijesna epoha", a poslije će dodati da je to bio trenutak "najvećeg veselja". [[Max Weber]], osnivač moderne sociologije i protivnik objave rata, ipak pozdravlja "nacionalni entuzijazam koji je rat stvorio i koji mu je dao smisao bez obzira na konačni rezultat". Austrijski pisac [[Stefan Zweig]], kojeg će [[Adolf Hitler|Hitler]] poslije protjerati iz Austrije zbog njegova židovskog porijekla, piše kako se pridružio ljudima na ulicama i kako je osjetio tamošnje bratstvo. Identična situacija bila je i u zemljama Antante o čemu nam piše socijalist Loius Barthas govoreći kako su sve stranačke podjele bile istoga trena izbrisane; neprijateljski nastrojeni susjedi ili čak braća izmjenjuju poljupce i dobre želje na ulicama. Prema njegovim riječima nastaje paradoks jer prvi je utjecaj rata mir (u Francuskoj).
 
[[Andreas Latzko]] u svojim kratkim pričama izdanim [[1918|1918.]] godine govori kako su najveća razočaranja od početka rata bile žene. Po njemu ni jedan general nije mogao vojnike staviti na vlak za odlazak u rat ako su se žene, majke i sestre pobunile. No one su rat podržale. Htjele su da im suprug, sin, brat bude heroj čime će one postati popularne, moderne.
 
Prvi svjetski rat počinje riječima careva koji ga pod pritiskom narodne volje i vlastitih ministara potpisuju protivno vlastitim željama. Vladar Austro-Ugarske [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] nakon potpisa izjavljuje: "Ja sam učinio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo". Njemački car [[VilimWilhelm II., njemački car|Vilim II.]] potpisuje s riječima "Vi ćete požaliti ovo, gospodo", a ruski car [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]] tijekom potpisivanja naređenja o djelomičnoj mobilizaciji [[24. 7.|24. srpnja]] izjavljuje: "Rat će biti katastrofalan za svijet i jednom kada počne, bit će ga teško zaustaviti".
 
== Prvi okršaji i veći porazi ==
Prve borbe počele su [[12. 8.|12. kolovoza]], kada su austrougarske snage prešle Savu i Drinu.
 
Kako se [[Nemačka|Njemačka]] zemljopisno nalazila između dvije vatre (Francuske i Velike Britanije na zapadu i Rusije na istoku), njezini generali imali su plan kako što kraće ratovati na dvije fronte. Njemačke su trupe napale i brzo se probile kroz Belgiju i [[Luksemburg]] te počele osvajati teritorij Francuske. Kada su se [[Nemci|Nijemci]] našli pred [[Pariz]]om, [[Francuzi]] su krenuli u protunapad. Došlo je do [[prva bitka na Marni|bitke na rijeci Marni]] gdje su u rujnu [[1914]]. zaustavljene njemačke trupe. Stabilizacijom crte bojišnice počeo je [[pozicijski rat]] - rovovski rat u kojem su vojske bile smještene u rovovima i borile se za svaki komadić zemlje.
 
Ruska vojska se brzo mobilizirala, što [[Nemačka|Njemačka]] nije očekivala. Zbog toga su Nijemci dio trupa sa zapada prebacili na istok. Austro-Ugarska je bila poražena u Srbiji i Galiciji. Veliki poraz za Austro-Ugarske značila je predaja njezinih 120.000 vojnika, koji su se predali zajedno s tvrđavom [[Przemysl]]. Njemačke trupe porazile su Ruse [[Bitka kod Tannenberga|kod Tannenberga]].
 
== Italija napušta Trojni savez ==
 
Italija je bila članica Trojnog saveza, ali je [[1914|1914.]] izabrala neutralnost. Italija je međutim potajno željela teritorije Austro-Ugarske (Friuli Venezia, Trst, Istru i dio Dalmacije) te je pregovarala s izaslanicima Antante. Dana [[26. 4.|26. travnja]] [[1915]]. potpisan je [[Londonski sporazum 1915.|sporazum]] u [[London]]u u kojoj su članice Antante obećale Italiji Južni Tirol, dijelove istočne obale Jadrana te dijelove njemačkih i turskih posjeda izvan Europe. Italija je te godine objavila rat Austro-Ugarskoj. Međutim, bivši prijatelji Austrijanci spremno su dočekali talijansku objavu rata. Naime, Italiji nikada nisu vjerovali pa su u predratnim godinama uređivali rovove i vojne pozicije po cijeloj granici s Italijom.
 
U ovom se periodu Središnjim silama pridružila i [[Bugarska]]. [[Rumunija|Rumunjska]] i [[Grčka]] prvotno su imale neutralan status, no stale su na stranu Antante. Čak se očekivao i angažman Grčke na strani Središnjih sila jer je vladajući vrh, odnosno kraljevska kuća, imao njemačke veze (bavarska kraljevska kuća). To se nije dogodilo.
 
== Tijek rata ==
Na istočnom bojištu ruska je vojska prilikom neuspjele ofenzive u njemačku Istočnu Prusku doživjela katastrofalan poraz u [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|bitci kod Tannenberga]]. Nešto veći uspjeh imala je u borbama s austrougarskom vojskom, koju je uspjela otjerati iz većeg dijela Galicije.
 
Na jugu su snage Antante imale prvu veću pobjedu u [[Cerska bitka na Ceru|bitci na Ceru]], kada je srpska vojska koristeći svježa iskustva iz balkanskih ratova porazila austrougarske snage. Nedugo zatim druga austrougarska ofenziva propada u [[Kolubarska bitka|bitci na Kolubari]].
 
Središnjim silama nije uspio plan da rat riješe u prvih nekoliko mjeseci, ali im je poticaj bilo stupanje Osmanskog Carstva u rat na njihovoj strani. Nakon toga Rusija se više nije mogla snabdijevati preko [[Crno more|Crnog mora]], što je imalo bitne posljedice na efikasnost njezine vojske.
=== Godina 1915. ===
[[Datoteka:Louvain1915.jpg|250px|thumb|[[Louvain]], [[Belgija]] [[1915]].]]
Ponovno otvaranje rute za snabdijevanje Rusije, odnosno izbacivanje Turske iz rata, bio je glavni cilj ambiciozne [[Galipoljska bitka|dardanelske operacije]] koju su u proljeće pokrenuli saveznici. No taj se plan pretvorio u spektakularni fijasko - prvo nakon neuspjelog pokušaja proboja mornarice kroz Dardanele, a zatim nakon iskrcavanja [[ANZAC]]-a na Galipolju, gdje je njihov prodor uspješno zaustavio turski [[Kemal AtaturkAtatürk|Kemal-paša]].
 
Još jedno veliko razočaranje za Antantu predstavljao je ulazak Italije u rat na njezinoj strani. Talijanska se vojska pokazala nesposobnom probiti austrougarske položaje na rijeci [[Soča|Soči]].
Bitke su se vodile na četiri glavna bojišta: istočnom (Poljska, Galicija, Karpati), zapadnom (Belgija i Francuska), talijanskom i balkanskom. Još nekoliko bojišta otvoreno je u Africi, Bliskom istoku (kavkasko, sinajsko, mezopotamsko), Aziji i Pacifiku, no bitke na tim bojištima nisu imale presudan značaj za ishod rata.
 
* '''ISTOČNO BOJIŠTE''': Godine [[1915|1915.]] Centralne sile počele su protunapad i fronta je probijena kod [[Gorlic]]a u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]]. Rusi su odbačeni na istok. Centralne sile zauzele su teritorij Poljske, do crte [[Riga]] - [[Dnjesta]]r. Motiviranost slavenskih vojnika nije bila jaka na ovom bojištu, jer se smatralo da se ratuje protiv ''"slavenskog brata"'', za državu koja Slavenima ne želi dati veća prava, iako su većina.
 
* '''TALIJANSKO BOJIŠTE''': Austro-Ugarska imala je uspjehe zahvaljujući i iznimnoj motiviranosti slavenskih vojnika i polovica njezine vojske ondje je ratovala. Austrougarska mornarica nije ubrzo napuštala [[Jadran]] jer je Antanta imala snažniju flotu.
 
* '''BALKANSKO BOJIŠTE''': Godine 1915. [[Kraljevina Srbija|Srbija]] poražena je nakon nekoliko neuspjelih velenapada zbog iznimne srpske motiviranosti, zbog lošega vrhovnog zapovjedništva, zbog iznenadno brze ruske mobilizacije i prijetnje proboja galicijskog bojišta, ali i nesuradnje bugarskih saveznika, koji su čekali da Austro-Ugarska ''"obavi posao"''. Stoga su u napade na Srbiju uz Austro-Ugarsku krenuli i [[NjemačkoNemačko Carstvo|Nijemci]] i [[KraljevinaCarstvo Bugarska|Bugari]]. Vlada Srbije povukla se na otok [[Krf]]. Poražena je i [[Kraljevina Rumujska|Rumunjska]], tek što se priključila u rat na strani Antante. Godine 1915. Velika Britanija i Francuska te australski i novozelandski vojnici u njihovoj službi izvršile su [[Galipoljska bitka|desant na Galipolje]] kako bi osvojile tjesnace [[Bosfor|Bospor]] i [[Dardanele]]. Saveznička vojska doživjela je strahovite gubitke. Nakon neuspjeha Francuzi i Britanci iskrcali su se u grčkoj luci [[Solun]]u i otvorili novo, [[Solunsko bojište]], gdje su odnijeli pobjedu.
* '''ZAPADNO BOJIŠTE''': Godine [[1916|1916.]] Njemačka vojska krenula je u napad i od veljače do lipnja vodila se [[Bitka za Verdun|bitka kod Verduna]] gdje je poginulo više od pola milijuna vojnika. Francuzi su obranili svoje položaje i krenuli u [[Bitka na Sommi (1916)|napad na rijeci Sommi]].
 
* '''RAT NA MORU''': Antanta je pomoću britanske mornarice pomorski blokirala Njemačku. Njemačka mornarica namamila je britansku u svibnju [[1916|1916.]] u tjesnac [[Skagerrak]] kod [[JyllandJutland|Jyllanda]]a gdje je malobrojnija njemačka mornarica nanijela velike gubitke engleskoj mornarici. Nakon te bitke nije više bilo velikih pomorskih bitaka.
 
== Vojna tehnika ==
U Prvom svjetskom ratu došlo je do promjene u naoružanju. Brzometni i dalekometni [[top]]ovi te automatske puške bili su primljeni svuda. [[Tenk]]ove su prvi primijenili [[Britanci]] u [[Bitka na Sommi (1916)|bitci na rijeci Sommi]], a [[1917]]. u bitci kod Cambraija slomili su njemačku obranu. Podmornice, plovila koja su nosila strašno oružje, torpeda, gotovo su paralizirale plovidbu morima.
 
Nijemci su koristili i [[Bojni otrovi|bojne otrove]] što je izazivalo paniku vojnika Antante. Godine [[1915|1915.]] koristili su [[hlor|klor]], a poslije [[iperit]]. Često su od plina stradale i njihove vlastite trupe.
 
Austro-Ugarska koristila je bojne otrove kada je Italija nadirala početkom rata i kad je prijetio proboj bojišnice kod [[Trst]]a.
== Ulazak SAD u sukob i kraj rata ==
 
SAD je u početku rata bio neutralan, što je zagovarao američki predsjednik [[Woodrow Wilson]], ali je surađivao s Francuskom, Italijom i Velikom Britanijom. Njemački [[totalni rat]] na moru, gdje su potapljani američki brodovi, promijenio je stav SAD-a. Dana [[6. 4.|6. travnja]] [[1917|1917.]] SAD je stupio u rat na strani [[Antanta|Antante]].
 
Stanje u Rusiji omogućilo je uspjeh Centralnih sila na istočnom bojištu. [[Boljševici]] su pregovarali s [[NijemciNemci|Nijemcima]]ma i u ožujku [[1918|1918.]] potpisan je [[mir u Brest-Litovsku]].
 
Nijemci su napredovali i na Zapadu, a topništvom su napali i [[Pariz]]. Protunapad saveznika počeo je u kolovozu [[1918|1918.]] Francuska i Velika Britanija zauzele su turske posjede, a Bugarska je poražena. Austrougarska vojska raspala se zajedno s Carstvom, koje je prestalo postojati u studenome [[1918|1918.]]
 
Njemačka je kapitulirala [[11. 11.|11. studenog]] [[1918]]. Kapitulacija je potpisana u želježničkom vagonu u šumi [[Compiegne]]. Njemački poraz ubrzale su unutarnje prilike i abdikacija [[Vilim II.|cara Vilima II]].
 
== Žrtve Prvog svjetskog rata<ref>[[w:en:World War I casualties|World War I casualties - članak na engleskoj Wikipediji s izvorima za brojke]]</ref> ==
|12.809.280 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
! width="20%" style="text-align: left;background:#B0C4DE"|'''[[Centralne sile|Središnje sile]]'''
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Populacija<br />(u milijunima)
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Vojne smrti
|152.390 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{flagicon|Njemačka|empire}} [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]
|64,9
|2.050.897
U borbama i ranjavanju umrlo je [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|između 10 i 20 miljuna ljudi, a više od 21 miljun ih je ranjeno]]. Zbog mobilzacije muškaraca žene su radile u gospodarstvu, u tvornicama, što je utjecalo na emancipaciju žena. Uvodilo se pravo glasa. Ojačali su radikalni pokreti [[nacionalizam]] i [[komunizam]]. Došlo je do gospodarskih kriza i prekinuti su trgovački odnosi. Nakon rata Europom je vladala [[Španjolska gripa|epidemija gripe]] koja je oduzela 20 milijuna života.
 
Vođe pobjedničkih zemalja [[Pariškapariška mirovna konferencija 1919.|sastali su se]] početkom [[1919|1919.]] u [[Pariz]]u kako bi postavili temelje mira i odredile sudbine poraženih. Glavnu ulogu u tome imali su premijeri Francuske [[Georges Clemenceau]], Velike Britanije [[David Lloyd George]], te predsjednici SAD-a [[Woodrow Wilson]] i Italije [[Vittorio Orlando]].
 
Njemačka je dobila teške uvjete sporazumom potpisanim 28. lipnja 1919. u [[Versailles]]u. Nešto lakše uvjete mira dobile su Austrija i Mađarska. Rusija zbog vlasti Boljševika nije sudjelovala u pregovorima. Prema Versajskom ugovoru, novi je svjetski poredak dobio ime [[Versajski poredak]].
64.473

izmjene