Bizantsko Carstvo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 117 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q12544 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
{{Historija Grčke}}
 
'''Bizant''' ('''Vizantija''') ili [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantsko Carstvo]] ('''Vizantijsko Carstvo''') je [[historija|historijski]] naziv za istočno [[Rimski Imperij|Rimsko Carstvo]] koje je nastalo [[285]] godine kad je [[Popis Rimskih careva|car]] [[Dioklecijan]] administrativno podjelio tadašnje [[RimskiRimsko ImperijCarstvo|Rimsko carstvo]] na Istočno i Zapadno. No obično se uzima [[395]] godina za godinu početka, kada je [[Popis Rimskih careva|car]] [[Teodosije I|Teodosije I Veliki]] dao svojim sinovima carstvo: [[Arkadije|Arkadiju]] Istok, a [[Honorije|Honoriju]] Zapad. Godina pada se smatra [[1453]], kada su Turci zauzeli [[Istanbul|Carigrad]].
 
Naziv '''Bizant''' se nije koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. vijeku uveo francuski povjesničar Montesquieu. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. vijeka nije vrijedno imena '''Rimsko''' iako su vizantinci sebe smatrali rimljanima, a vizantijski car je sebe smatrao jedinim pravim vladarom Rima "rođenim u purpuru". Zato je Montesquieu uzeo latinizirano ime glavnog grada '''Byzantium''' (od grčkog '''Byzántion''', današnji [[Istanbul]]), za cijelo carstvo. Prvi naziv ovog grada je bio '''Constantinopolis''' po caru Konstantinu kjoji ga gradi i koji iz Rima prenosi ovde prestonicu. Ovo čini zbog tadašnje velike ekonomske krize i neuspeha ranijih reformi vojske i državne uprave. Konstantin najzad priznaje hrišćanstvo kao zvaničnu religiju carstva i vrši ostale potrebne reforme, te Rim polako počinje sa oporavkom.
 
Građani Bizantskog carstva su sebe smatrali Rimljanima, a službeni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od 7. vijeka, odlukom cara [[IraklijeHeraklije|Iraklija]] (vladao od 610. - 641.), grčki.
 
Vizantijski car je do 800. godine i krunisanja [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] bio jedini car u hrišćanskom svetu. Posle 800. godine institucija vizantijskog cara biva poljuljana, ali on i dalje sebe naziva "vasilevs - car Rimski" što ni jedan drugi vladar tog vremena nije mogao reći za sebe.
Red 14:
 
== Poreklo imena „Vizantijsko carstvo“ ==
Termin „Vizantijsko carstvo“ je moderan naziv i bio bi stran njegovim savremenicima. Domaći, vizantijski, naziv je bio '''{{Polytonic|Ῥωμανία}}''' ''Romania'' ili '''{{Polytonic|Βασιλεία Ῥωμαίων}}''' ''Basileia Romaion'', što predstavlja direktan prevod [[latinski jezik|latinskog]] naziva za Rimsko carstvo, '''Imperium Romanorum''',a svi postojeći zapisi govore o tzv. [[VizantijciВизантијско царство|Vizantijcima]]ma kao "Romejima", dakle zemlji koja je naslednik Rimskog carstva i njenim podanicima.
 
Sam naziv prvi put se koristi [[1557]]. od strane nemačkog istoričara [[HeronimHieronymus Wolf|Heronima Volfa]] u njegovom delu „Corpus Historiae Bizantinae“. Potiče od starog grčkog naziva Vizantion, grčke kolonije na [[Bosfor]]u, na čijem je mestu kasnije podignuta prestonica Istočnog carstva, Konstantinopolj. Prema predanju, grad su osnovali grčki kolonisti, koje je predvodio neki Viza ili Vizas i po njenu je i naselje dobilo ime Vizantion. Zbog povoljnog geografskog položaja Vizantion je brzo postao važan primorski i trgovački grad, ali pak u antičkom periodu nije zauzeo neku značajniju ulogu.
 
== Grčka kultura ==
[[Datoteka:Byzantium550.png|thumb|right|350px|Bizantsko Carstvo [[555]] godine je prikazano crvenom i zelenom bojom]]
Osnovni današnji problem [[BizantBizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizanta]]a je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču zavisno od izvora između [[283]]. godine kada umire car [[Cirk|Kar]] i kada se carstvo prvi put dijeli ( što će potvrditi [[Dioklecijan]] ) i [[640]]. godine kada [[Sredozemno more|Mediteran]] prestaje biti Rimsko jezero. Iako je [[323]]. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske vjere to će se tijekom sljedećih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom V. stoljeća dok Zapadne prefekture ( [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadno Rimsko Carstvo]] ) propadaju pod navalom barbara Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od [[410]]. godine ti pokušaji bez uspješnih rezultata će dovesti praktički '''Bizant''' do bankrota nakon čega on financijski iscrpljen pušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina [[AnastazijeAnastasije I.|Anastazija]] i [[Justin I.|Justina]] Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] doći će do oslobađanja [[Rimska Afrika|Afrike]], [[Italija|Italije]], [[Dalmacija|Dalmacije]], južne obale [[Hispanija|Hispanije]] i svih sredozemnih otoka. Da li je njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne nikada nećemo doznati pošto je Carstvo (i [[Perzija]] ) bilo potreseno velikom epidemijom po broju žrtava prilično sličnom kugi. Ostatak ovog razdoblja nalazi državu u defanzivi pod napadima [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na [[Balkan]]u, [[Langobardi|Langobarda]] u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i [[VizigotiZapadni Goti|Vizigota]] koji početkom VII. stoljeća uspjevaju osloboditi [[Hispanija|Hispaniju]]. Veliki, četvrt stoljeća dugi, rat s Perzijom će napokon završiti [[627]]. godine pobjedom car [[Heraklije|Heraklija]] koja je trebala donesti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada [[Arapi]] ujedinjeni muslimanskom vjerom čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije [[Muhamed]]a) pobjeđuju Rimsku vojsku, osvajaju [[Bliski Istok]], a ubrzo potom [[640]]. godine i [[Egipat]]. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i [[Sirija|Sirije]] koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja označava zbog općih životnih promjena stanovništva kraj [[Antika|Antike]].
 
== Borba za život ==
[[Datoteka:ByzantineEmpire717AD.png|thumb|right|400px|Bizant u doba stupanja na vlast [[Leon III. Izaurijac|Leona III. Izurijanca]] [[717]]. godine]]
 
Gubitak više od pola Carstva u samo jednom desetljeću je rezultiralo borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa u njihovom širenju vjere. Tijekom tih bitaka bivše multietnička Carstvo će padom [[Kartaga|Kartage]] [[695]]. godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade [[CarigradIstanbul|Carigrada]]a '''Bizant''' će preživjeti samo zbog otkrića [[Grčka vatra|Grčke vatre]] koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrđava dolazi stupanjem na vlast [[Leona III., Izaurijac|Leona III. Izurijanca]] u VIII. stoljeću. To vrijeme mira neće zadovoljiti stanovništvo koje sada bez vanjskih neprijatelja počinje njih tražiti među sobom putem unutrašnjih nemira kojima se odlučuje da li će biti dopušteno ili ne pravljenje [[ikona]]. Ova polemika će trajati gotovo do polovice IX. stoljeća kada će [[regent Teodora]] donesti odluku u korist ikona.
 
== Makedonci ==
[[Datoteka:Map_of_the_Byzantine_Empire,_1025_AD.PNG|thumb|right|400px|Bizant u doba smrti [[Bazilije II. Bugaroubojica|Bazilija II.]] [[1025]]. godine]]
Kraj tih nemira daruje državi sada vjersko kao što je prije imalo i nacionalno jedinstvo. Takav razvoj situacije će dati snagu Carstvu za ponovno vođenje aktivne vanjske politike čemu će malo poslužiti i sreća. Politika pobjeda i poraza u ratu sa susjedima cara [[BazilijeVasilije I. Makedonac|Bazilija I.]] će biti nastavljena sve do [[961]]. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni [[Bazilije II. Bugaroubojica|Bazilije II.]] Bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine biti će anektirano [[Bugarsko Carstvo]], a nakon toga careva riječ će se slušati od rijeke [[Kupa|Kupe]] pa sve do [[Kaspijsko more|Kaspijskog mora]]. Njegova smrt dovodi do povratka vlasti iz glavnog zapovjedništva vojske ponovno u dekadentnu palaču čijim vladarima je sve teško raditi ( čak i imati djecu ) osim pojavljivama na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajaće vojske kako bi car više novca mogao trošiti na svoje "gluposti". Rezultat te politike će biti poraz cara [[Roman IV. Diogen|Romana IV.]] od [[Turci|Turaka]] [[1071]]. godine i gubitak u ratu 50 posto stanovništva.
 
== Komneni ==
Koristeći praktički raspad države na prijestolje će se popeti plemić [[Aleksije I Komnen|Aleksije I. Komnen]] koji ne vidjevši druge mogućnosti traži od pape pomoć za oslobađanje kršćanskih zemalja što će dovesti do [[Križarski ratovi|Križarskih ratova]]. Carstvo će tijekom njegove vladavine povratiti dio izgubljenog teritorija ali unutrašnjo-politički gledano to više neće biti država kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno društvo što je točno ono protiv čega se veliki [[Bazilije II. Bugaroubojica|Bazilije II.]] borio. Pored toga nova negativnost ovog uređenja postaje ukidanje stalne vojske i sve veća ovisnost o plaćenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu države. Sljedeći Komneni će nastaviti ovu politiku koja će rezultirati klasičnom feudalnom borbom za vlast i padom [[CarigradIstanbul|Carigrada]]a u ruke križara [[1204]]. godine.
 
== Restauracija i kraj ==
[[Datoteka:ByzantineEmpire1265.svg|thumb|right|400px|Stanje na Balkanu i u Maloj aziji [[1265]]. godine.Narančasta boja prikazuje '''Bizant''', žuta Turke pod vrhovnom vlašću Mongola, crvena [[Venecija|Veneciju]] koja vlada [[Dubrovnik]]om, a sivkasta na sjeveru [[Srbija|Srbiju]] dok je [[Bugarska]] zelene boje]]
Pad Carigrada će rezultirati stvaranjem kvislinškog [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva]], dok će lojalna grčka područja proglasiti svoje nezavisne države. One će biti [[Trapezuntsko Carstvo]] stvoreno od Komnena još u ožujku [[1204]]., [[Nikejsko Carstvo]] osnovano u travnju [[1204]]. ( u trenutku pada [[CarigradIstanbul|Carigrada]]a ), ali službeno proglašeno tek [[1206]]. i posljednje osnovano [[Epirska Despotovina|Solunsko Carstvo]] koje će veći dio postojanja provesti pod imenom [[Epirska Despotovina|Epirska despotovina]]. U bitkama za obnovu Carstva koje će trajati sve do [[1261]]. godine pobjednik će postati Nicejsko Carstvo sa svojim carem uzurpatorom [[Mihajlo VIII. Paleolog|Mihajlom Paleologom]] koji će osnovati posljednju vladajuću dinastiju. Nakon njegove smrti [[1282]]. godine državom će vladati s kratkim prekidima nesposobni, neaktivni carevi koji ništa ne poduzimaju protiv Tursko-Srpskih osvajanja. Rezultat toga postaje pad [[CarigradIstanbul|Carigrada]]a [[1453]]. godine, a ubrzo potom i [[Moreja|Moreje]] 1460/61 godine. Posljednje Carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog [[Rimsko carstvoCarstvo|Rimskog Carstva]] će umrijeti kada [[David, car Trapezunta]] potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje države [[1461]]. godine [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskom sultanu]] [[Mehmed II.|Mehmedu II.]]
 
== Vidi ==
* [[Vizantijski kalendar]]
* [[Popis bizantskih careva|Vizantijski carevi]]
* [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadno rimsko carstvo]]
* [[Latinsko Carstvo|Latinsko carstvo]]
* [[Nikejsko Carstvo|Nikejsko carstvo]]
* [[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntsko carstvo]]
* [[Epirska Despotovina|Epirska despotovina]]
* [[Morejska Despotovina|Morejska despotovina]]
* [[Vizantijska književnost]]