Čaj – razlika između verzija

Povijest čaja počinje prije više od 4 tisuće godina. Prema jednoj legendi, [[narodna Republika Kina|kineski]] car [[Shen-Nong]] otkrio je tajnu pripreme ovog napitka prilikom jednog od svojih mnogobrojnih [[lov]]ačkih izleta godine 2737. pne. Kada je htio prokuhati nešto riječne vode u posudu na vatri mu je vjetar donio jedan list sa [[stabljika|stabljike]] čaja koja je tu u blizini rasla. Voda u posudi je brzo promijenila boju i do careva nosa je došao neobičan i njemu nepoznat miris. Radoznalo je popio nekoliko gutljaja tekućine i bio je oduševljen [[aroma|aromom]], a i vrlo brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova je nestao.

Prvi opis spremanja čaja i [[biljka|biljke]] od koje se ovaj napitak pravi sačinio je [[780|780.]] godine kineski pjesnik [[Lu Yii]]. On je opisao spremanje [[zeleni čaj|zelenog čaja]] te je razvio novu metodu spremanja čaja koja je postala vrlo popularna narednih stoljeća. Do toga vremena obično se čaj spremao tako što se svježe ubrani listovi biljke usitne u jednom avanu i sve to pomiješa u čvrstu masu s [[šljiva|šljivinim]] [[sirup]]om i potom zajedno sa [[riža|rižom]] uvalja i preša u jedan čvrsti kolačić koji se tako mogao duže vremena čuvati, a u željeno vrijeme i ubaciti u vodu s rižom, ili pak korom [[marelicakajsija|marelice]] ili sa [[Crveni luk|lukom]] spremati svojevrsnu čajnu [[juha|juhu]]. Nova metoda je značila usitnjavanje listova biljke čaja do sitnoga praha koji se kasnije koristio za spremanje osvježavajućeg napitka. Pijenje čaja je postajalo sve popularnije tako da je već negdje prije 1000 godina čaj postao dio svakodnevnog rituala u cijeloj [[Narodna Republika Kina|Kini]]. Ming dinastija (koja je trajala 1368.-1644. godine) donijela je i novi način spremanja čaja. Listovi nisu više bili usitnjeni da bi nastao prah, nego jednostavno cijeli listovi prelijevani vrelom vodom.

Jedan japanski monah je donio prah za spremanje čaja u [[Japan]] negdje u 12. stoljeću. Lagano su u samostanima ustanovljavani rituali pijenja čaja da bi u [[17. stoljećevijek|17. stoljeću]] pijenje čaja postalo značajan dio japanske kulture i filozofije življenja.

Vjerojatno je preko arapskih trgovaca i [[Evropa|Europa]] već u 13. ili 14. stoljeću imala prve kontakte sa kineskim čajem, ali do danas nisu sačuvani valjani pisani tragovi o tome sve do 1610. godine kada je u tovaru jednog broda nizozemske Istočno-indijske kompanije u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana. Iz Amsterdama čaj je donošen u Englesku i Francusku. [[Potražnja]] je brzo rasla tako da su već 30 godina kasnije bili ustanovljeni redovni transportu čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem. Takozvanim «putem svile» karavani su čaj dopremali do [[Indija|Indije]], a zatim dalje preko Rusije u Europu. Dugo vremena ovaj čaj je bio više cijenjen zbog bolje zaštite od vlage tijekom transporta, što je na dosadašnjim trgovačkim brodovima uvijek bilo problematično.

Povijest [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a vrlo je značajna za jedna događaj vezan za čaj. Američka revolucija počela je tako što je u luci u [[Boston]]u bačen u more i uništen tovar čaja koji je u to vrijeme bio monopolska roba Britanskog carstva.

Još jedan značajan događaj u vezi sa čajem desio se u SAD. U Sant Luisu je [[1908|1908.]] godine otkriven takozvani ledeni čaj koji je svoju premijeru imao na svjetskoj izložbi kojoj je domaćin bio ovaj grad. Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe američki poslovni ljudi su pokušali ovo izložbu iskoristiti za prezentacijom ovoga napitka. Međutim kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vreo. Uvoznik čaja iz Indije i Cejlona Richar Blechhynden u strahu od financijskog fijaska dao je da se kocke [[led]]a prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I zaista oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni. Vrećica za čaj je također kreirana u Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan je svojim poslovnim partnerima slao probe čaja u svilenim vrecicama prilagdenim jedno čajnoj salici. Pogodio je američki praktični duh pa je čaj u vrećicama brzo postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.

Od početka [[18. stoljećevijek|18. stoljeća]] prave se napitci i od biljaka (biljni čaj i voćni čaj); iako to nije pravilno jer po [[International Organization for Standardization|ISO]]-normi ''crni čaj'' ima oznaku ISO 3720. Slična situacija se događa i u drugim jezicima, iako je i kod drugih jezika poznato spajanje različitih napitaka u jedan pojam. U [[ŠpanjolskaŠpanija|Španjolskoj]] je 'Té' samo 'crni čaj', sve drugo se zove 'infusión'. Slično je i u [[Francuska|Francuskoj]]: „thé“ = crni ili zeleni čaj, „infusion“ = biljni čaj i slično. U [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u danas je „tea“ samo „iced tea“ (ledeni čaj), vrsta limunade na bazi crnog čaja.

* '''[[Oolong]]''' – djelomična fermentacija. Nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, a [[sok]] koji se iscijedi fermentira sa [[Kisikkiseonik|kisikom]] zraka. Taj proces se zaustavi s prženjem u željeznim tavama.

* '''[[Žuti čaj]]''' se proizvodi samo u [[Narodna Republika Kina|Kini]]. To je bijeli čaj koji se ne obrađuje odmah nakon berbe. Tu dolazi do minimalne fermentacije. Jedan je od najskupljih čajnih specijaliteta, te ga se ponekad uvrštava u zelene čajeve.