Wikipedija

Adolf Hitler – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Autobot (razgovor | doprinos)
Botovi
177.192 izmene
m Bot: formatiranje referenci
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2:
{{Politički vođa
|ime= Adolf Hitler
|datum rođenja=[[20. 4.|20. travnja]] [[1889]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Austrija}} [[Braunau am Inn]] [[Austrija]]
|datum smrti= [[30. 4.|30. travnja]], [[1945]].
|mjesto smrti={{flagicon|Njemačka}} [[Berlin]], [[Nemačka|Njemačka]]
|malaslika=
|opis male slike=
Red 14:
|podpremijer=
|zamjenik= [[Rudolf Hess]]
|stranka= [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|NSDAP]]
|potpis=
|supruga= [[Eva Braun]]
Red 26:
|prethodnik2= [[Paul von Hindenburg]]
|predsjednik=
|mandat_start=[[30. 1.|30. siječnja]], [[1933]].
|mandat_kraj=[[30. 4.|30. travnja]], [[1945]].
|mandat_start2=[[2. 8.|2. kolovoza]], [[1934]].
|mandat_kraj2=[[30. 4.|30. travnja]], [[1945]].
|vjera=
}}
 
'''Adolf Hitler''' ([[Braunau am Inn]] ([[Austrija]]), [[20. 4.|20. travnja]] [[1889]]. - [[Berlin]], [[30. 4.|30. travnja]] [[1945]].) je njemački političar, 1933. imenovan njemačkim [[kancelar]]om, od 1934. s diktatorskim ovlastima. Vođa (njem. ''Führer'') [[Njemačka Nacionalsocijalistička njemačka radnička strankapartija|Njemačke Nacionalsocijalističke radničke stranke]] i nacističke [[NjemačkaNemačka|Njemačke]] od [[1933]]. do [[1945]].
 
Kao predstavnik njemačke ekstremne desnice, Hitler je iskoristio nezadovoljstvo velikog dijela njemačkog naroda gospodarskom krizom i nametnutim [[reparacije|reparacijama]] iz [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] te sa svojom strankom pobijedio na dvama uzastopnim parlamentarnim izborima 1932. nakon čega ga je, 1933., [[Paul von Hindenburg]] imenovao kancelarom. Godinu dana kasnije, 1934., je, uz potporu svih njemačkih stranaka osim [[Socijaldemokratska partija Njemačke|SPD]]-a, isključio parlament iz procesa donošenja zakona i time praktički zaveo stranačku i osobnu diktaturu koja je kulminirala 1939. pokretanjem osvajačkih ratova i genocidom nad pojedinim europskim narodima, prije svega [[ŽidoviJevreji|Židovima]]ma (vidi: [[Holokaust]]).
 
Hitlerov pokušaj stvaranja Velike Njemačke (''[[Velika Njemačka|Grossdeutschland]]''), prvo mirnim putem: lobiranje kod velikih sila kao i kroz masovne marševe i referendume uspjeli su u malom vremenskom razdoblju dovesti do pripajanja [[Austrija|Austrije]] (''[[Anschluss]]''), kao i pojedine dijelove [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] s njemačkim življem. Ne uspjevši učiniti isto s Poljskom, prisiliti povrat teritorija koje su bile izgubljene nakon Prvog svjetskog rata, Hitler izvršava invaziju [[1939]]. pogrešno procijenivši da Velika Britanija i Francuska neće priteći u pomoć. Ovim napadom počinje [[drugi svjetski rat|2. svjetski rat]] - šestgodišnji sukob između bloka [[Sile Osovine|Osovina]] i [[SavezniciSavezničke sile|Saveznika]].
 
Hitler je također bio glavni ideolog rasne politike nacističke njemačke, što je najavio već u knjizi ''Mein Kampf'' (Moja borba) 1924. Pod njegovom vlašću došlo je do istrebljenja Židova (više od pet milijuna) i [[Romi|Roma]] u [[Holokaust]]u.
 
Hitlerov san - stvoriti tisućljetni [[carstvo|Reich]], super državu u kojemu bi njemački narod imao apsolutnu vlast - slomljen je [[30. 4.|30. travnja]] [[1945]]., kada je Hitler izvršio samoubojstvo u svom bunkeru, ispred nadiruće [[SSSRsovjetski Savez|sovjetske]] [[Crvena armija|Crvene armije]].
 
== Rane godine ==
=== Porijeklo ===
Adolf Hitler je rođen je u [[Austrija|austrijskom]] graničnom gradu [[Braunau am Inn]] [[20. 4.|20. travnja]] [[1889]]., kao četvrto od ukupno šestero djece carinskog činovnika [[Alois Hitler|Aloisa Hitlera]] i njegove žene [[Klara Hitler|Klare]] (rođene Pölzl). Od sve djece preživjeli su on i sestra [[Paula Hitler|Paula]]. Alois je bio vanbračni sin Anne Marie Schicklgruber, a u svojoj 40. godini života je promijenio prezime u ''Hitler''. Nikada nije dokazano je li kasniji muž od Aloisove majke zapravo bio i njegov biološki otac, no Johann Georg Hiedler (''Hitler'' je različita pisana varijanta istog prezimena) sam nikada nije priznao njegovo očinstvo, iako je nakon smrti naveden kao Aloisov otac u dokumentima. Podatak o nepoznatom očinstvu su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata kada su saveznički avioni bacali propagandne letke iznad Njemačke koje su započinjale s ''Heil Schicklgruber''. Sam Adolf je jednom u šali komentirao da je jedina pametna odluka koju je njegov otac donio u životu bila upravo promjena prezimena.
 
Zbog posla obitelj Aloisa Hitlera preseljavala se često: prvo iz Braunaua u [[Passau]], zatim u Lambach te najposlije u Leonding kod [[Linz]]a. Alois je opisivan kao strog i hladan čovjek; po izjavama kćeri, Paule, Adolf mu se znao suprotstavljati zbog čega je često dobivao batine. Majka Klara je bila vrlo brižna i popustljiva i Adolf ju je jako volio.
 
Postoje također izvori koji upućuju da je Adolf Hitler dijelom [[Jevreji|Židov]] što je obilno korišteno u propagandi političkih protivnika, a prije pogubljenja je isto tvrdio i njegov suradnik [[Hans Frank]]. Navodno je Hitlerova baka, majka njegovog oca [[Maria Schicklgruber]], začela dijete dok je bila sluškinja u jednoj židovskoj obitelji u [[Graz]]u. Ove tvrdnje pobijaju povjesničari [[Werner Maser]] i [[Ian Kershaw]] jer su Židovi bili protjerani iz Graza u 15. stoljeću te nisu imali pravo živjeti u Grazu za vrijeme kada je Maria Schicklgruber navodno radila kao sluškinja u tom gradu. <ref>[http://history1900s.about.com/library/holocaust/aa070197.htm Ancestry of Adolf Hitler<!-- Bot generated title -->]</ref> i <ref>[http://www.straightdope.com/classics/a3_325b.html The Straight Dope: Was Hitler part Jewish?<!-- Bot generated title -->]</ref>
 
=== Školovanje ===
U osnovnoj školi je bio dobar učenik, a isticao se i društvu svojih vršnjaka. [[1900]]. nakon završene osnovne, Alois je odlučio da mu sin upiše ''Realschule'' i njegovim stopama krene u činovničku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je želio postati [[Umjetnostumetnost|umjetnik]]. U srednjoj školi nije bio uspješan: morao je ponavljati prvu godinu, a u kasnijim je išao na popravne ispite. Iako je kasnije tvrdio da je jako volio povijest, zemljopis i vjeronauk, i iz tih predmeta je imao prosječne ocjene. Do kraja je zbog loših ocjena bio prisiljen prijeći u drugu školu. Hitler opravdava svoj loš uspjeh željom da na taj način razljuti oca s kojim se nije slagao; iako je loše ocjene imao i nakon očeve smrti [[1903]]., u pozadini njegove odbojnosti prema školi vjerojatno jest sukob s ocem. Većina profesora tvrdi da se mladi Hitler nije ni po čemu isticao, ni na pozitivan ni na negativan način; neki smatraju da je bio bistar, ali nedovoljno zainteresiran te da je imao problema s autoritetom. Profesor povijesti, Leopold Poetsch, ga je svojim pričama o njemačkoj povijesti i [[Germanska mitologija|mitologiji]] zainteresirao te je od njega upio ideje [[Pangermanizam|pangermanskog]] nacionalizma.
 
Nakon završetka ''Realschule'' [[1905]]., Hitler nije nastavio s daljnjim školovanjem. Nije pokazivao ni želju za bilo kakvim radom, a financijsko stanje obitelji ga nije ni prisiljavalo na to. Umjesto toga, uz potporu svoje popustljive majke, proveo je dvije godine živeći neurednim životom, čitajući knjige, svirajući klavir, [[Slikarstvo|slikajući]] i sanjajući da će jednom postati veliki umjetnik. Ovo razdoblje je opisao kao "najljepše u životu". Družio se s [[August Kubizek|Augustom Kubizekom]], mladićem koji je dijelio Hitlerove snove i bio vrlo fasciniran njime i njegovim idejama.
Red 63:
Iako je imao dovoljno sredstava za život, nije živio raskošno. Soba u kojoj je stanovao s Kubizekom bila je vrlo skromna, obroci su također bili oskudni, a jedini luksuz bila je opera. Iako je polako ostajao bez novca, nije želio raditi; sanjao da će postati veliki umjetnik. [[1908]]. je po drugi put pokušao upisati Akademiju i nije uspio; nakon toga je bez pozdrava odselio od Kubizeka. Živio je u siromašnijoj četvrti, no brzo je ostao bez novca te je neko vrijeme spavao na otvorenom i gladovao.
 
Kad je od preminule tetke dobio nasljedstvo preselio je u skromni ''Dom za samce'' i životario slikajući razglednice koje je jedan njegov kolega prodavao po kavanama. Hitler je svoje slike nazivao ''prosječnima'' i ''amaterskima'', iako je na njima pristojno zarađivao. U zajedničkoj kantini Doma često se upuštao u političke razgovore sa sustanarima te se isticao svojim [[govorništvoреторика|govorništvom]]m i uživao određeno poštovanje, iako sam smatra da su ga držali za čudaka.
 
Beč je u to doba bio [[Antisemitizam|antisemitski]] nastrojen, atmosferu je podgrijavao i gradonačelnik [[Karl Lueger]] svojim oštrim ispadima; utjecajne su bile ideje ekstremnih [[Rasizam|rasista]] [[Georg Ritter von Schönerer|von Schönerera]] i [[Lanz von Liebenfels|Liebenfelsa]]. Hitler je bio žestoki nacionalist, a u siromašnoj četvrti u kojoj je živio bio je u dodiru s brojnom [[Židovijevreji|židovskom]] zajednicom. [[Ian Kershaw]] ipak smatra da Hitlerove preuveličane tvrdnje iz [[Mein Kampf]]a, da je u to vrijeme usvojio svoje radikalne antisemitske stavove, nisu točne, odnosno da ga antisemitizam nije zaokupljao i nipošto nije činio središnjicu njegovog svjetonazora. Hitler je u to doba osjećao neprijateljstvo prema [[Socijaldemokracijasocijaldemokratija|socijaldemokratima]], a zbog neučinkovitosti [[Austrougarskaaustro-Ugarska|austrougarskog]] [[parlament]]a iz tog razdoblja je zadržao i odbojnost prema parlamentarizmu.
 
=== Prvi svjetski rat ===
[[1913]]. dobio je pravo na preuzimanje očevog nasljedstva, a istodobno se bojao kazne zbog izbjegavanja regrutacije jer se nije želio boriti u habsburškoj vojsci. Odlučio je pobjeći u [[Minhen|München]], no Austrijske vlasti su ga i tamo pronašle. Nakon medicinskog pregleda je proglašen fizički nesposobnim za vojnu službu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vraća se u München i ulaskom [[NjemačkoNemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]] u [[prvi svjetski rat|1. svjetski rat]] oduševljeno pristupa Bavarskoj vojsci već 2. kolovoza [[1914]].
 
20. listopada je završio obuku i dodijeljen je tzv. ''Listovu puku'' s kojim je poslan u [[Belgija|Belgiju]] gdje je 29. listopada sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula većina puka. Hitler je u vojsci bio kurir; iako to u Mein Kampfu nije spomenuo, sugerirajući tako da je bio običan vojnik, omalovažavanje njegove službe od strane političkih neprijatelja je neopravdano: od osam kurira u njegovom puku, troje ih je poginulo, a jedan je ranjen. I sam Hitler se nekoliko puta našao u situacijama u kojima je preživio pukom slučajnošću. U studenom 1914. je promaknut u čin [[kaplar]]a, a u prosincu je dobio [[Željezni križ]] II. klase. Do kraja rata Hitler nije više napredovao u činovima; Kershaw smatra da je sam Hitler odbijao razgovore o njegovom daljnjem promaknuću (koje je jedno vrijeme bilo razmatrano iako su neki nadređeni smatrali da mu nedostaju "vještine vođe") jer nije želio otići iz puka u kojem se osjećao ugodno; drugi povjesničari smatraju da je razlog njegovo austrijsko državljanstvo.
Red 74:
Hitlera su suborci smatrali čudakom. Iako su mu neki zamjerali nekritički odnos prema nadređenim časnicima, nije bio posebno nepopularan. Ni tada nije imao posebno bliskih prijatelja, većinu vremena je provodio čitajući, nije pio, pušio, niti posjećivao javne kuće (tvrdio je "da nema vremena za žene"), svoje dužnosti i rat je shvaćao vrlo ozbiljno.
 
U kolovozu [[1918]]. je dobio [[Željezni križ]] I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je dočekao u bolnici gdje se liječio od kratkoročnog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. Šokiran kapitulacijom carske Njemačke u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemačka vojska nije bila poražena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su činili ratni profiteri, [[Jevreji|Židovi]], [[Socijalizam|socijalisti]], štrajkaši i razni nenjemački "unutarnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajuće strukture.
 
== Nacistička stranka ==
Red 81:
Zbog svoje inteligencije i govorničkih sposobnosti, Hitler je bio imenovan "V-Mann"-om "Skupine za prosvjetljavanje" kojem je bio cilj utjecanje na vojnike koji su imale isti svjetonazor, a glavni štab je također odredio da infiltrira jednu malu nacionalistički orijentiranu stranku [[Njemačku radničku stranku]] u srpnju 1919. Hitler je postao članom Njemačke radničke stranke u rujnu 1919, gdje se upoznao s [[Dietrich Eckart|Deitrichom Eckartom]] anti-semitom i ključnim članom stranke. (vidi [http://ourcivilisation.com/smartboard/shop/festjc/chap2.htm])
 
[[1920]], Hitler je otpušten iz vojske te se odmah nakon toga uključio u aktivnosti Njemačke radničke stranke. Ubrzo je postao njezin vođa i promijenio joj ime u Njemačka nacional-socijalistička radnička stranka (''Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei'', NSDAP), znanu i kao [[Nacistička stranka]] . Hitler je ubrzo shvatio da ima dva talenta: govorništvo i nadahnjivanje osobne lojalnosti. Njegovi ulični govori u kojima je napadao Židove, socijaliste i liberale, kapitaliste i komuniste, osvojilo je umove privrženih sljedbenika, od kojih su prvi postali: [[Rudolf Hess]], [[Hermann Göring]], i [[Ernst Röhm]]. Jedan od obožavatelja je bio i njemački feldmaršal [[Erich Ludendorff]], kojeg je Hitler odlučio iskoristiti kao paravan za preuzimanje političke moći u [[MünchenMinhen|Münchenu]]u središtu [[Bavarska|Bavarske]] kroz takozvani [[Hitlerov puč]] ili Marš na Berlin 8. studenog [[1923]]., kada su nacisti započeli marš iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata s ciljem izbacivanja tadašnje Bavarske vlade koju su sačinjavali desni separatisti, a poslije su namjeravali marširati prema Berlinu. Kod tog pokušaja bavarska vojska je uspjela brzo raspršiti naciste i uhititi Hitlera. U želji da zadrži poziciju vođe Hitler je imenovao [[Alfred Rosenberg|Alfreda Rosenberga]] za privremenog vođu.
 
Na sudu, Hitler je bio optužen za veleizdaju i u travnju [[1924]]. sud je presudio kaznu od pet godina zatvora, biva zatvoren u [[Landsberg]]u. Dok je bio u zatvoreništvu Hitler je diktirao knjigu ''[[Mein Kampf]]'' (Moja borba) svome zamjeniku [[Rudolf Hess]]u. U prosincu 1924. Hitler sa svojim sljedbenicima biva pušten iz zatvora, nakon što je bila proglašena amnestija. Nakon izlaska iz zatvora započinje s dugim naporom da ojača stranku; [[1925]]. osniva zaštitarsku jedinicu ''[[Schutzstaffel]]'' (SS), elitnu jedinicu obučenu u crno koju je predvodio [[Heinrich Himmler]] jedan od glavnih provoditelja Hitlerovih planova za istrebljenje Židova i ostalih naroda i rasa tokom 2. svjetskog rata.
Red 88:
 
== Put do moći ==
Hitlerov ključni trenutak je došao s [[Velika depresijaekonomska kriza|Velikom depresijom]] koja zahvatila Njemačku [[1930]]. Demokratska vlada, uspostavljena u Njemačkoj [[1919]]., takozvana [[Weimarska Republika]] nikada nije bila prihvaćena od konzervativnih političara, dok su joj se fašisti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali nešto što se moglo nazvati programom te su na izborima u rujnu [[1930]]. dobili 18% glasova ili 107 mjesta u [[Reichstag]]u (njemačkom parlamentu) i tako su postali druga stranka po veličini.
 
Većina glasova za naciste došla je od njemačkih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njemačkom društvu koji su bili najviše pogođeni s visokom inflacijom iz [[1920]]-tih te nezaposlenošću koja je vladala tokom Velike depresije. Urbana radnička klasa nije previše obraćala pažnju na Hitlera i naciste, dok su gradovi kao [[Berlin]] te Ruhrska oblast bili izričito protiv Hitlera. Izbori iz 1930. bili su katastrofa za centar-desnu vladu na čelu s [[Heinrich Brüning|Heinrichom Brüningom]], koja sada nije imala većinu u parlamentu. U prosincu 1931. godine izbio je skandal s Hitlerovom nećakinjom [[Geli Raubal]]. Pronađena je mrtva u svojoj spavaćoj sobi počinivši samoubojstvo iz pištolja koje je Hitler posjedovao. Hitler je dao svoj stan u Münchenu na korištenje svojoj polusestri Angeli i njenoj kćeri Geli 1929. Neki glasovi su bili da je Geli počinila samoubojstvo zbog ljubavne veze s Hitlerom, što nikada nije bilo potvrđeno. Ova tragedija je duboko potresla Hitlera.
Red 100:
Papen i [[Katolička stranka centra]] (''Zentrumspartei'') započeli su pregovore s nacistima za formiranje koalicijske vlade, ali Hitler je postavio teške uvjete; zahtijevao je mjesto kancelara te predsjednički dogovor o dobivanju mogućnosti korištenja izvanrednih mjera. Propast dogovora s vladom, kao i želja nacista da zadobiju podršku radničke klase samo je odvratila pojedine njihove pobornike, pa su tako izborima u studenom 1932., nacisti izgubili nešto glasova i zastupnika u Reichstagu. Ovaj gubitak podrške nije uvelike smanjio njihovu moć, jer su još ostali stranka s najviše zastupnika u parlamentu. Pošto Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Hindenburg otpušta ga i imenuje generala [[Kurt von Schleicher|Kurta von Schleichera]] koji je obećao da će uspjeti sastaviti većinsku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radničkim strankama kao i s disidentskim nacističkom frakcijom predvođenom [[Gregor Strasser|Gregorom Strasserom]].
 
Papen i Alfred Hugenberg, koji je također bio predsjednik [[Njemačka nacionalna narodna stranka|Njemačke nacionalne narodne stranke]] (DNVP), stranka koja je prije nacista bila vodeća desna stranka u Njemačkoj. Hugenberg je nagovarao Hindenburga da imenuje Hitlera kancelarom u koaliciji s DNVP-om., uvjeravajući da će DNVP kontrolirati Hitlera. U nemogućnosti da stvori koalicijsku vladu Schleicher je tražio od Hindenburga da raspusti Reichstag i opet raspiše izbore. Hindenburg ga je otpustio i imenovao je Hitlera kancelarom, Papena zamjenikom kancelara, dok je Hugenburg bio imenovan za (blagajnika) ministra ekonomije. Kabinet predsjednika sadržao je samo još tri predstavnika nacističke stranke: Hitlera, Göringa, i [[Wilhelm Frick|Wilhelma Fricka]]. Dana [[30. 1.|30. siječnja]] [[1933]]., Adolf Hitler je položio službenu zakletvu za kancelara Reichstaga.
 
Na izborima u ožujku [[1933]]., nacisti su dobili 44% glasova, te su u koaliciji s [[DNVP]]-om držali većinu sjedala u Reichstagu. Dobivši tako većinu u Reichstagu, koalicija je isključila komuniste iz parlamenta i tako se riješila oporbe. Nedugo nakon toga prošao je Zakon punomoći '''Enabling Act''', koji je Hitlera postavio za diktatora, dok je nacistički kabinet imao moć stvaranja novih zakona bez uplitanja Reichstaga. U Zakonu punomoći nacistički kabinet mogao je samo potvrditi prijedloge koje je postavio kancelar, a diktatorske su ovlasti trebale isteći nakon četiri godine ili u slučaju da se uspostavi nova vlada. Ovaj zakon bio je produžavan bez ikakve debate ili oporbe sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Red 117:
Svoje protivnike, kritičare kao i ostale nepodobnike Hitler je držao na oku kroz tajnu policiju [[Gestapo]], te kroz elitne paravojne jedinice SA i SS koje su vršile teror nad svim koji su se suprotstavljali novom poretku. Mnogi su tako završili u koncentracijskim logorima, dok su se mnogi iselili uključujući i polovicu njemačkih Židova.
 
U [[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]] [[29. 6.|29. lipnja]] – [[30. 6.|30. lipnja]] [[1934]]. Himmler po naredbi Hitlera ubija [[Ernst Röhm|Ernsta Röhma]] glavnog komandanta SA i njegov najbliži krug suradnika, kao i druge političke protivnike i potencijalne protivnike. Dana [[2. 8.|2. kolovoza]] [[1934]]. predsjednik Hindenburg umire, i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe vođom (''Führerom'') Njemačke. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od sada su davali svoju službenu zakletvu Hitleru, a ne Njemačkoj i njemačkom narodu. Ovo spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na [[19. 8.|19. kolovoza]] [[1934]]. 89.9% birača potvrđuje da se slaže sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.
 
Nacistički kabinet [[1935]]. godine s [[Nuremburgski zakon|Nurenburgskim zakonom]] oduzima Židovima pravo na njemačko državljanstvo, te su protjerani sa svih državnih poslova, te bavljenjem bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nije im dozvoljeno posjedovanje tvrtki. Na Židove se obrušila medijska kampanja mržnje. Pritisak na njih je stalno jačao: [[1938]]. u [[Kristalna noć|Kristalnoj noći]] ''Kristallnacht'' spaljene su sve knjige koje su napisali pisci židovskog porijekla. Pod ovim pritiscima između studenog 1938. i rujna 1939. iz Njemačke bježi više od 180,000 Židova, dok je sva imovina koja je ostala iza njih nacionalizirana. Od [[1941]]. donesen je zakon gdje su svi Židovi bili primorani nositi žutu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.
Red 124:
U ožujku [[1935]]. Hitler je prekršio Versajski ugovor, nakon što je ponovno uveo regrutaciju te počeo naoružavati Njemačku. Stvorio je novu ratnu mornaricu ([[Kriegsmarine]]) i vojno zrakoplovstvo ([[Luftwaffe]]). Regrutiranje velikog broja muškaraca i žena u vojne jedinice smanjilo je nezaposlenost no isto tako je izobličilo ekonomiju Njemačke.
 
Godinu dana poslije, u ožujku [[1936]]. Hitler je ponovno prekršio Versajski ugovor, reokupiravši demilitariziranu zonu Porajnje (''Rhineland''). Kad je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije uslijedio od [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Britanije]] i [[Francuska|Francuske]], njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U srpnju [[1936]]. izbija [[Španski građanski rat|Španjolski građanski rat]], i Hitler šalje svoje vojne snage u pomoć pučistu generalu [[Francisco Franco|Franciscu Francu]] pri zauzimanju vlasti. Francisco Franco je poveo puč protiv koalicije lijevih stranaka [[Popular Front]] koji su pobijedili na izborima. Španjolska je postala probni poligon za njemačku vojsku i avijaciju, gdje su se isprobavala nova oružja kao i upotreba novih vojnih doktrina.
 
Između Njemačke i Italije proglašeno je savezništvo - nazvana Osovina. Ovo savezništvo je proklamirao [[Galeazzo Ciano]] [[25. 10.|25. listopada]] [[1936]]., koja je kasnije proširena priključivanjem [[Japan]]a, [[Mađarska|Mađarske]], [[RumunjskaRumunija|Rumunjske]] i [[Bugarska|Bugarske]]. Ovo kolektivno savezništvo zvalo se [[Sile Osovine|Sile osovine]].
 
=== Holokaust ===
Red 132:
Židova u koncentracijskim kampovima, ili kroz robovski rad, izgladnjivanjem, masovnim strijeljanjima, bolešću.. Osim Židova u ovo sistematsko ubijanje također su bili uključeni i sljedeći: [[komunist]]i, [[homoseksualci]], [[Romi]], hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihički bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacističkog režima, katolički i protestantski svećenici i redovnici, vođe radničkih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepoželjnih od strane nacista naziva se [[Holokaust]].
 
U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacističke glavešine skupa s Hitlerom podržavali ideju o masovnom istrebljenju ''[[Endlösung]]'' Židova korištenjem otrovnog plina. Ova odluka je pala negdje u jeseni [[1941]], a kasnije se referira i spominje pod nazivom "Završna solucija židovskog pitanja". Da bi se uspostavila bolja koordinacija između raznih državnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana [[Konferencija u Wannseeu]], koja je održana [[20. 1.|20. siječnja]] [[1942]]. na kojoj je sudjelovalo petnaest glavnih nacističkih službenika. Konferenciju su predvodili [[Reinhard Heydrich]] i [[Adolf Eichmann]]. Zabilješke i dokumentacija s ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije [[22. 2.|22. veljače]] [[1942]]. Hitler je izjavio svojim najbližim suradnicima, što je zabilježeno: "...zdravlje nacije ponovno ćemo povratiti kad se riješimo Židova".
 
== [[Drugi svjetski rat]] ==
=== Početni potezi ===
[[Datoteka:Hitler_in_München_1939.jpg|thumb|left|300px|Hitler U Beču 1939.]]
Pritiskom na svoju rodnu Austriju Hitler ju je [[12. 3.|12. ožujka]] [[1938]]. prisilio na ujedinjenje s Njemačkom (''[[Anschluss]]'') kada je napravio trijumfalni ulazak u Beč. Nedugo poslije pojačao je krizu u [[Sudeti]]ma (područje tadašnje [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] u kojem su većina žitelja bili Nijemci). Uskoro zatim kroz [[Münchenski sporazum|Minhenski sporazum]] u rujnu [[1938]]. kroz pregovore s britanskim premijerom [[Neville Chamberlain|Nevilleom Chamberlainom]] uspijeva dobiti [[Sudeti|Sudete]] i tako je bio spriječen rat, no time su se samo povećali Hitlerovi apetiti, i još k tome američki ''Time'' proglasio je Hitlera čovjekom godine ([[1938]].).
 
Nakon nepunih godinu dana Hitler je naredio njemačkoj vojsci da uđe u [[Prag]] [[10. 3.|10. ožujka]] [[1939]]., i kod ovog poteza Britanija i Francuska su izgubili strpljenje te su odbili udovoljiti Hitlerovom zahtjevu za pripajanje dijela teritorija [[Poljska|Poljske]] koje je Njemačka izgubila [[Versajski ugovorsporazum|Versajskim ugovorom]]. Pošto zapadne sile nisu uspjele sklopiti dogovor o savezništvu sa [[SSSRSovjetski Savez|Sovjetskim savezom]] propala je šansa za napad, i Hitler je uspio napraviti tajni pakt o nenapadanju ([[Molotov-Ribbentrop pakt]]) [[23. 8.|23. kolovoza]] [[1939]]. sa [[Josif Staljin|Staljinom]]om. Osam dana poslije [[1. 9.|1. rujna]] [[1939]]. Njemačka napada [[Poljska|Poljsku]], dok Britanija i Francuska objavljuju rat Njemačkoj ispunjavajući ugovor s Poljskom na Hitlerovo veliko iznenađenje.
 
Nakon što je Poljska osvojena krajem rujna 1939., Hitler je nastavio izgrađivati svoju vojsku tijekom rata koji se kolokvijalno zvao "''[[sitzkrieg]]''" ili sjedeći rat, no ova faza je završila u ožujku 1940., napadom na Dansku i Norvešku. U svibnju 1940., Hitler je zapovjedio napad na Francusku, prilikom čega su bile osvojene [[Belgija]] i [[Holandija|Nizozemska]]. Francuska je kapitulirala [[22. 6.|22. lipnja]] 1940. Ovi brzi uspjesi su ohrabrili njemačke saveznike, posebno Italiju, koja se priključila u rat u svibnju 1940.
 
Britanske jedinice povukle su se na sjevernu obalu Francuske kod Dunkirka, i poslije na Britansko otočje s ostacima francuskih vojnih jedinica. Hitler odmah započinje s opsadom Britanije u [[Bitka za Britaniju|Bitci za Britaniju]] koja je trajala sve do svibnja 1941. Kroz 1941. Hitler osvaja Jugoslaviju i Grčku. Istočna Europa i Balkan nalaze se u okupaciji ili u savezništvu s Hitlerom. Kada je osigurao pola Europe, Hitler ambicije nakon neuspjele opsade Velike Britanije usmjerava na istok te je [[22. 6.|22. lipnja]] [[1941]]. Hitler napao SSSR s 3 milijuna njemačkih vojnika, prekršivši tako pakt o nenapadanju koji je bio sklopljen dvije godine ranije. U invaziji na SSSR, koja je nazvana [[Operacija Barbarossa]], Hitlerove snage su u munjevitom napadu uspjeli osvojiti veliki dio europskog dijela SSSR-a i desetkovati Crvenu armiju. Njemačke snage su uspjele prodrijeti do Moskve, ali su u prosincu 1941. bili odbijeni i primorani na povlačenje zbog jake zime, neopremljenosti za zimske uvjete, a i zbog žestokog otpora sovjetskih snaga. Operacija Barbarossa je propala u svojoj namjeri da osvoji Moskvu i da ostvari brzu pobjedu nad Crvenom armijom.
 
=== Put do poraza ===
U [[Bitka za Staljingrad|Bitci za Staljingrad]] njemačka vojska je pretrpjela prvi ozbiljni poraz u ratu, dok je u sjevernoj Africi Britanija porazila njemačke snage u bitci kod El Alameina slomivši Hitlerove planove da osvoji Sueski kanal i Srednji Istok. Ovi porazi napravili su preokret u Drugom svjetskom ratu, jer su poslije njih Hitlerovi vojni potezi postali eratični, dok je svakim danom njemačka vojna sila i ekonomija slabila. Hitlerovo zdravlje je postalo sve slabije: lijeva ruka mu je drhtala, a Hitler je imao teškoće kontrolirati je. Biograf [[Ian Kershaw]] smatra da je Hitler bolovao od [[Parkinsonova bolest|Parkinsonove bolesti]].
 
Hitler je objavio rat [[SADSjedinjene Američke Države|SAD-u]] [[11. 12.|11. prosinca]] [[1941]]. zbog pakta s [[Japan]]om, i time je stavio Njemačku protiv koalicije koju su sačinjavale:
* SAD (najveća industrijska i financijska sila tog vremena)
* Britanska imperija - najveća tadašnja zemaljska imperija
* jedna od najmnogoljudnijih nacija svijeta - Sovjetski savez.
 
Nakon iskrcavanja saveznika u Siciliji i na Talijanski poluotok [[1943]]., Hitlerov saveznik [[Benito Mussolini]] je zbačen s vlasti. Na istoku je Crvena armija započela s potiskivanjem njemačkih snaga s teritorija SSSR-a. Dana [[6. 6.|6. lipnja]] [[1944]]. saveznici se iskrcavaju na obalama sjeverne Francuske, i tako su otvorili zapadni front. Realisti unutar njemačke vojske uvidjeli su da je poraz neizbježan, i jedna skupina časnika skovala je urotu da se Hitler ubije. Dogovoreno je da se Hitler ubije podmetnutim eksplozivom koji je bio skriven u torbi. Ovu akciju je trebao izvesti [[Claus von Stauffenberg]], postavljanjem bombe u Hitlerovom vojnom štabu tzv. Vučjem gnijezdu [[20. 7.|20. srpnja]] [[1944]]. Bomba je bila razorna no nije uspjela ubiti Hitlera, čak niti ga teško raniti. Poslije ovog napada Hitler se osvetio svim urotnicima, ubivši više od 4000 ljudi i tako je razbio pokret otpora.
 
=== Poraz i smrt ===
Red 159:
Krajem 1944., sovjetske vojne snage su istisle zadnje njemačke jedinice s teritorija kojeg su držali prije 1941. godine, i počeli su ulaziti u područje Centralne Europe, dok su zapadne vojske započinjale prodor u Njemačku. S vojnog gledišta Njemačka je izgubila rat, no Hitler nije dozvolio nikakve mirovne pregovore sa savezničkom snagama, te su zbog toga njemačke snage nastavljale borbu. Zadnji mjeseci rata prolaze u po njegovom naređenju vršenoj medijskoj kampanji o obnovi [[Čudo dinastije Brandenburg|čuda dinastije Brandenburg]] koje će spasiti Njamečku. Bez obzira na tu "nadu" u travnju [[1945]]. kad je Crvena armija došla na domak granica [[Berlin]]a, mnogi su Hitlerovi savjetnici predlagali da se Hitler skloni u Bavarsku ili u austrijske planine gdje bi se mogao dulje održati, no Hitler je bio odlučio ostati i umrijeti u glavnom gradu Reicha.
 
Pošto je Crvena armija opkolila parlament u centru grada gdje se Hitler nalazio u jednom od bunkera, smatra se da je Hitler izvršio samoubojstvo [[30. 4.|30. travnja]] [[1945]]. pištoljem u glavu. Hitlerovo tijelo kao i tijelo Eve Braun (dugogodišnje ljubavnice i žene koju je oženio par dana prije smrti), nađeno je spaljeno u vrtu parlamenta.
 
Krajem 20. stoljeća otkrilo se da je sovjetska vojska pokupila Hitlerove ostatke te da su zadržali nekoliko dijelova njegove lubanje. DNK istraživanjem ovih ostataka s osobama s bližim porodičnim vezama, dalo je pozitivnu dijagnozu da su ostaci koji su bili sačuvani u Moskvi bili zaista od Hitlera.
 
== Utjecaj ==
U svojoj posljednjoj želji Hitler je za predsjednika Njemačke imenovao vice-admirala [[Karl Dönitz|Karla Dönitza]], dok je za kancelara imenovao [[Joseph Goebbels|Goebbelsa]]. Goebbels i cijela njegova obitelj počinila je samoubojstvo [[1. 5.|1. svibnja]] [[1945]]., dok je [[8. 5.|8. svibnja]] [[1945]]., Njemačka potpisala bezuvjetnu predaju. Hitlerov "Tisućljetni Reich" trajao je samo 12 godina.
 
Poslije poraza Njemačke u Drugom svjetskom ratu, Hitler i nacistička stranka u većini zemalja svijeta su poistovjećivani sa zlom, te su u povijesnim analizama i u popularnoj kulturi Hitler i nacisti na zapadu uniformirano bili prikazivani u negativnom smislu. Ovaj negativni pogled je također prisutan u većine današnjih Nijemaca. Na primjer, danas je u Njemačkoj zabranjeno prodavati ili raspačavati ''[[Mein Kampf]]'' , ili pokazivati bilo koje nacističke simbole, a svi neonacisti su pod prismotrom Verfassungsschutz, federalnog ureda za zaštitu ustava.
Red 171:
 
== Hitler i njegov odnos prema religiji ==
Hitler nije tolerirao protivnike niti kritičare i zatvorio je i ubio mnogo katoličkih i protestantskih svećenika i biskupa. Tokom svog režima Hitler i nacisti pokušali su stvoriti dvije nove religije: jednu koja bi bila zasnovana na principima kršćanstva a druga koja bi bila zasnovana na misticizmu. Prva kršćanska sekta nazvana [[Njemački kršćani]] bila je religija u kojoj su ultra nacionalisti pokušali stvoriti novo kršćanstvo u kojem je [[Isus|Isus Krist]] bio zamijenjen Hitlerom, ili ga barem proglasiti za novog proroka. U ovoj novoj crkvi samo su Nijemci mogli biti članovi.
 
Druga religija koja je bila dominantna među nacističkim vođama bila je religija koja je bila zasnovana na misticizmu oko prirode i oko njemačkog naroda. Ova vjerovanja bila su snažna u grupama kao SS i SA. Hitler i nacisti su potpisali konkordat s Rimom, ali kroz svoj režim Hitler je na svaki mogući način pokušavao suziti moć Crkvi, zbog toga što je ona imala veliki utjecaj u Njemačkoj. Nakon neuspjelog pokušaja atentata na Hitlera [[1943]]. u kojem su sudjelovali članovi [[ispovjedajuća crkva|ispovjedajuće crkve]] (ime jedne protestantske organizacije), Hitler je naredio da se uhite mnogi [[protestantizam|protestanti]], većinom luteranski svećenici.
 
== Zdravlje ==
Red 205:
=== Porijeklo prezimena "Hitler" ===
Postoje dvije teorije o porijeklu prezimena "Hitler":
*# Od [[njemačkinemački jezik|njemačke]] riječi ''Hüttler'' ili slično: što znači "onaj koji živi u kolibi", "pastir"
*# Od [[Slavenski jezici|slavenskog]] ''Hidlar'' i ''Hidlarcek'' ili nešto slično.
[[Datoteka:Aloishitlerjr.jpg|thumb|center|140px|Alois Hitler jr., Hitlerov polubrat]]
Red 213:
 
No, pogleda li se trjeznije njegova karijera, i prouče ozbiljnije raščlane nacifašizma, Hitlerove osobnosti i spleta mitologema koji su se nakupili oko njega, nameću se sljedeći zaključci:
* zbog razornoga djelovanja nacizma i brutalnosti koja je došla pod lupu javnosti dosta brzo (jedva 12 godina nakon Hitlerova dolaska na vlast)- Hitler je zadobio karizmatičnu auru najveća zločinca u povijesti: ocjena u najmanju ruku problematična, uzmu li se u obzir ubilačke karijere [[Džingis kanKan|Džingis kana]]a, [[Timur|Timur LenkLenka]]a, [[Josif Staljin|Staljina]]a i [[Mao]]a.
* također, po svemu sudeći, njegove su sposobnosti i utjecaj precijenjeni. Iako je omiljena zabava povjesnika odabir "naj" političara određenoga vremenskoga razdoblja, ako za ocjenu povijesne veličine uzmemo doseg posljedica koje je političarevo djelovanje ostavilo na licu svijeta, tada su [[Vladimir Iljič Lenjin]] i Homeini najveći političari dvadesetog stoljeća.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Adolf_Hitler