Razlike između izmjena na stranici "Peter Paul Rubens"

Dodana 12.892 bajta ,  prije 8 godina
Vraćena izmjena 1602951 korisnika 95.178.235.86 (razgovor)
(Vraćena izmjena 1602951 korisnika 95.178.235.86 (razgovor))
Uz veliki studio u [[Antwerpen]]u gdje je stvarao slike popularne kod plemstva i kolekcionara cijele Europe, Rubens je bio klasično obrazovan u [[humanizam|humanističkoj]] školi, kolekcionar umjetnina, i diplomat koji je proglašen [[vitez (titula)|vitezom]] od kraljeva [[Filip IV. Španjolski|Filipa IV.]] Španjolskog i [[Karlo I. Engleski|Karla I.]] Engleskog.
 
== Biografija ==
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 105.jpg|thumb|left|''Rubens i Isabella Brant u Honeysuckle Boweru'', 1609.-10. [[Alte Pinakothek]], [[München]].]]
=== Rani dani ===
Rubens je rođen u [[Siegen]]u, [[Njemačka]], od roditelja Jana Rubensa i Marije Pypelincks. Njegov otac i majka [[Kalvinizam|kalvinisti]] pobjegli su iz Antwerpena u [[Koln]] 1568. godine nakon pojačanih vjerskih previranja i progona [[Protestantizam|protestanata]] za vrijeme Španjolske vladavine [[Nizozemska|Nizozemskom]] Fernanda Álvareza od Toleda, trećeg vojvode od Albe. Jan Rubens je postao pravnim savjetnikom (i ljubavnikom) Anne Saske, druge žene [[William I.|Williama I.]] te se doselio u njen dvor u Siegenu 1570. Uslijedilo je pritvaranje zbog preljuba, a Peter Paul Rubens se rodio 1577. Obitelj se vratila u Kӧln slijedeće godine. Godine 1589., dvije godine nakon očeve smrti, Rubens se s majkom vratio u Antwerpen gdje je primljen u [[Katolička crkva|katoličku]] školu. Religija je odigrala važnu ulogu u njegovom kasnijem radu i Rubens je kasnije postao vodeći glas katoličkog protureformatorskog slikarstva.<ref>Belkin (1998): 11.–18.</ref>
 
U Antwerpenu, Rubens je završio humanističko obrazovanje, učio latinski i klasičnu literaturu. S četrnaest godina započeo je umjetničku naobrazbu kod ponajboljih gradskih slikara tog doba.<ref>Held (1983): 14.-35.</ref> Većina njegovog obrazovanja sastojao se u kopiranju ranijih djela, kao što su [[drvorez]]i [[Hans Holbein, mlađi|Hansa Holbeina mlađeg]] i [[grafike]] [[Marcantonio Raimondi|Marcantonia Raimondija]] prema [[Rafael]]u. Rubens je završio svoje naukovanje 1598. u vrijeme kada je primljen u “Ceh sv. Luke” kao neovisan majstor.<ref>Belkin (1998): 22.–38.</ref>
 
[[Datoteka:Rubens lerma.jpg|thumb|left|''Konjanički portret vojvode od Lerma'', Prado, Madrid. Rubens je naslikaoovu sliku prilikom svog prvog putovanja u Španjolsku 1603.]]
[[Datoteka:Rubens vallicella.jpg|thumb|right|150px|''Obožavanje Djevice'', 1608. ulje na slitini i bakru, Santa Maria u Vallicelli, Rim. Ovo je središnja ploča visokog oltara.]]
Godine 1600. Rubens je putovao u Italiju, najprije u [[Venecija|Veneciju]], gdje je vidio djela [[Tizian]]a, [[Paolo Veronese|Veronesea]] i [[Tintoretto|Tintoretta]] prije no što se smjestio u [[Mantova|Mantovi]] na dvoru vojvode Vincenza I. Gonzage. Način bojenja i kompozicije Veronesea i Tintoretta imale su direktan učinak na Rubensovo slikarstvo, a na njegov kasniji, zreli stil utjecao je više [[Tizian]].<ref>Belkin (1998): 42.; 57.</ref> S vojvodinom financijskom podrškom Rubens je otputovao do [[Rim]]a i [[Firenca|Firence]] 1601. Tamo je studirao djela klasične grčke i rimske umjetnosti i kopirao djela talijanskih majstora. [[Helenizam|Helenistička]] skulptura ''[[Laokontova skupina]]'' je imala osobit utjecaj na njega, kao i umjetnost [[Michelangelo|Michelangela]], [[Rafael]]a i [[Leonardo da Vinci|leonarda]].<ref>Belkin (1998): 52.–57.</ref> Na njega su također utjecale i iznimno naturalističke slike [[Caravaggio]]a. Kasnije je čak napravio kopiju njegova ''[[Polaganje Krista u grob|Polaganja u grob]]'', te predložio je svom meceni,vojvodi od Mantove, da kupi od Caravaggia njegovu “[[Smrt djevice]]” ([[Louvre]]).<ref>Belkin (1998): 59.</ref>
 
Rubens je putovao u Španjolsku u diplomatskoj misiji 1603. noseći poklone obitelji Gonzaga na dvor [[Filip III. Španjolski|Filipa III.]] Dok je bio ondje vidio je bogatu kolekciju Rafaelovih i Tizianovih djela koje je skupio kralj [[Filip II. Španjolski|Filip II.]]<ref>Belkin (1998): 71.–73.</ref> Ovo je bilo prvo njegovo putovanje, od mnogih u karijeri, na kojima je kombinirao umjetnost I diplomaciju.
 
Od 1604. proveo je četiri godine u Mantovi, Genovi i Rimu gdje je naslikao brojne portrete na osobit način koji će kasnije utjecati na rad slikara kao što su: [[Anthony van Dyck]], [[Joshua Reynolds]] i [[Thomas Gainsborough]].<ref>Belkin (1998): 75.</ref> U to vrijeme započinje oslikavati gradske palače i crkvene oltare kao što je trodijelni oltar "Santa Maria u Vallicelli".<ref>Jaffé (1977): 85.–99.; Belting (1994): 484.–90., 554.–56.</ref>
 
Utjecaj Italije na Rubensa bio je izniman. Pored umjetničkih utjecaja, Rubens se nastavio dopisivati s talijanskim prijateljima cijeli svoj život; čak se i potpisivao kao "Pietro Paolo Rubens" i često govorio o povratku na poluotok – želja koja mu se nije ostvarila.<ref>Belkin (1998): 95.</ref>
 
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 091b.jpg|thumb|right|''Princeza Isabella Clara Eugenia (1566.-1633.)'', 1615. Kunsthistorisches Museum, Beč.]]
 
=== Zrele godine u Antwerpenu (1609.–1621.) ===
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 068.jpg|left|thumb|180px|''[[Podizanje križa]]'', 1610.–11., središnja ploča oltara Gospine katedrale u Antwerpenu.]]
 
Čuvši za majčinu bolest 1608., Rubens se uputio u Antwerpen, no majka mu je umrla prije njegova dolaska. Njegov povratak u Antwerpen se podudarao s godinama novog prosperiteta zahvaljujući “[[Antwepenski sporazum|Antwerpenskom sporazumu]]” iz 1609. kojim je nastupilo “dvanestogodišnje primirje”. U listopadu iste godine Rubens je postavljen za dvorskog slikara austrijskog vojvode [[Albert VII. Austrijski|Alberta]] i [[Princeza Isabella Clara Eugenia|Isabelle Španjolske]], upravitelja Nizozemskih pokrajina. Dozvoljeno mu je da svoj studio iz dvora u [[Bruxelless]]u preseli u Antwerpen. S nadvojvotkinjom Isabellom ostao je u dobrim odnosima sve do njene smrti 1633., ne samo kao njen slikar nego i veleposlanik i veleposlanik. Još je više učvrstio veze s gradom 1609., oženivši Isabellu Brandt, kćerku vodećeg Antwerpenskog građanina i humanista Jana Brandta.
 
Godine 1610., Rubens se preselio u novu kuću s ateljeom koji je sam dizajnirao u maniri talijanskih vila. Danas poznata kao [[Rubenshuis]] muzej u centru Antwerpena, njemu je služila kao radionica, ali i kao škola za njegove učenike i galerija za njegovu osobnu kolekciju umjetnina i knjiga koja je bila najveća u Antwerpenu. Njegov najpoznatiji učenik bio je [[Anthony van Dyck]], koji će postati vodećim flamanskim portretistom koji je često surađivao s Rubensom. Također je surađivao s drugim umjetnicima u gradu, poput slikara životinja [[Frans Snyders|Fransa Snydersa]], koji je zaslužan za orla na njegovoj slici ''Okovani Prometej'', kao i slikarom cvijeće i njegovim dobrim prijateljem [[Jan Brueghel, stariji|Janom Brueghelom starijim]].
 
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 032.jpg|thumb|right|Peter Paul Rubens i Frans Snyders, ''Okovani Prometej'', 1611.-12., Muzej umjetnosti, Philadelphia.]]
Oltarne slike za Gospinu katedralu u Antwerpenu su utvrdile njegovo mjesto kao vodećeg slikara Flandrije. “Podizanje križa”, centralna slika oltara, na primjer, pokazuje njegovu sposobnost da uklopi [[:Datoteka:Jacopo Tintoretto 021.jpg|Tintorettovo ''Raspelo'']] iz Venecije, Michelangelove dinamične figure i svoj osobni stil. Ova slika postala je reprezentativnim primjerom baroknog religijskog slikarstva.<ref>Martin (1977): 109.</ref>
 
Rubens je iskoristio tiskane ilustracije u knjigama kako bi još više proširio svoju slavu širom Europe. Izuzev nekoliko sjajnih [[bakropis]]a, on je samo crtao predlške po kojima su stručnjaci kao [[Lucas Vorsterman]] pravili [[grafika|grafike]].<ref>Pauw-De Veen (1977): 243.-251.</ref> Ipak je sam uradio nekoliko [[drvorez]]a.
 
=== Rad za Mariju de' Medici i diplomatske misije (1621.–1630.) ===
 
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 035.jpg|thumb|left|''Iskrcavanje Marije de' Medici u Marseillesu'', 1622.-25., ulje na platnu, 394 × 295 cm, [[Louvre]].]]
Godine 1621., kraljica Francuske, [[Marija de' Medici]] naručila je od Rubensa dvije velike alegorijske slike koje su trebale slaviti njezin život i njezina muža [[Henrik IV. Francuski|Henrika IV.]] za “Luxemburšku palaču” u [[Pariz]]u. Louvreu, postavljena je 1625., ali nikada nije bila potpuno dovršena.<ref>Belkin (1998): 175; 192; Held (1975): 218–233, esp. pp. 222–225.</ref> Mariju je protjerao iz Francuske njezin sin [[Luj XIII. Francuski|Luja XIII.]] i umrla je u Kolnu 1642. godine, u istoj kući u kojoj je Rubens živio kao dječak.<ref>Belkin (1998): 173.-175.</ref>
 
Po isteku Dvanaestogodišnjeg primirja 1621. godine, Španjolski [[Habsburgovci]] su povjerili Rubensu više diplomatskih misija i on je bio veoma aktivan do1630. Kretao se od Engleskog do Španjolskog dvora u pokušaju da postigne mir između Španjolske Nizozemske i Nizozemskih [[Nizozemska republika|ujedinjenih pokrajina]]. Također je putovao u sjevernu Nizozemsku kao umjetnik, ali i kao diplomat gdje je prepoznat kao izniman gospodin. U tom razdoblju dvaput je primio viteški naslov, najprije od kralja Filipa IV. Španjolskog 1624., a potom i od kralja Karla I. Engleskog 1630. Primio je i počasnu titulu majstora umjetnosti sveučilišta u [[Sveučilište Cambridge|Cambridgeu]] 1629.<ref>Belkin (1998): 339.–340.</ref>
 
Rubens je proveo nekoliko mjeseci u Madridu od 1628.–1629. gdje je pored svoje diplomatske misije naslikao i nekoliko važnih djela za kralja Filipa IV. Tu se sprijateljio sa slikarom [[Diego Velázquez|Velazquezom]], te su njih dvojica planirali skupa otputovati u Italiju, ali Rubens se morao vratiti u Antwerpen i Velázquez je putovao bez njega.<ref>Belkin (1998): 217.–218.</ref>
 
Rubens je ubrzo morao otputovati u [[London]] gdje je ostao do 1630. i naslikao jednu od najvažnijih slika ovog perioda – ''Alegorija Mira i Rata'' ([[1629]]; Nacionalna galerija u Londonu.<ref>[http://www.nationalgallery.org.uk/cgi-bin/WebObjects.dll/CollectionPublisher.woa/wa/work?workNumber=ng46].</ref> Ona oslikava umjetnikovo snažno zalaganje za mir, a poklonjena je kralju Karlu I.
 
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 019.jpg|thumb|left|120px|''Portret Hélène Fourment'' (''Het Pelsken''), oko 1630tih. Kunsthistorisches Museum, Beč.]]
 
=== Posljednje godine (1630.–1640.) ===
 
Rubens je posljednju deceniju proveo u Antwerpenu i okolici. Iako je bio zaokupljen slikanjem za svod [[Banqueting House u Whitehallu|Dvorane za bankete]] arhitekta [[Inigo Jones]]a u [[Palača Whitehall|Palači Witehall]] u Londonu, našao je vremena za osobna umjetnička istraživanja.
 
Godine 1630., četiri godine nakon smrti njegove supruge, 53-godišnji slikar oženio je 16godišnju Hélène Fourment. Hélèna je inspirirala pozamašne figure na mnogo njegovih slika od 1630tih, uključujući: ''[[:Datoteka:Peter Paul Rubens 117.jpg|Venerina gozba]]'' (Kunsthistorisches Museum, Beč), ''[[:Datoteka:Peter Paul Rubens 026.jpg|Tri Gracije]]'' (Prado, Madrid) i ''[[:Datoteka:Peter Paul Rubens 115.jpg|Parisov sud]]'' (Prado, Madrid). U kasnijim slikama koje je radio za španjolski dvor, umjetnikovu mladu ženu su prepoznali na slikama.
 
[[Datoteka:Peter Paul Rubens 102.jpg|thumb|right|300px|''Farmeri se vraćaju s polja'', oko 1635.-8., Galerija [[Pitti]], Firenca.]]
Godine 1635., Rubens je kupio imanje izvan Antwerpena, dvorac de Steen (Het Steen) gdje je proveo mnogo svog vremena slikajući pejzaže koji odražavaju njegov kasni stil koji se oslanja na Nizozemsku tradiciju [[Pieter Brueghel stariji|Pietera Brueghela]].
 
Rubens je preminuo od [[giht]]a [[30. svibnja]], [[1640]]. Sahranjen je u crkvi sv. Jakova u Antwerpenu. Ostavio je za sobom osmero djece, tri s Isabellom i petero s Hélènom; njegovo najmlađe dijete je rođeno osam mjeseci nakon njegove smrti.
 
== Djela ==
 
[[Datoteka:07leucip.jpg|left|thumb|Otmica Leukipovih kćeri, 1615., ulje na platnu, 224 x 211 cm, Alte Pinakothek, München.]]
Rubens je bio plodan autor koji je stvarao uglavnom religijske teme, povijesne motive i lovačke scene u koje je uključivao mitološke likove. Naslikao je nekolikoportreta, uglavnom prijatelja i autoportrete, kao i nekoliko pejzaža pred kraj svog života. Dizajnirao je tapiserije i grafike, ali i svoju kuću.
 
Njegovi [[crtež]]i su iznimno snažni ali bez detalja; također je često koristio skice s [[uljene boje|uljenim bojama]]. Posljednji je umjetnik koji je pored slikanja na platnu još slikao i na drvenim pločama, te oltarne slike na kamenu škriljevcu kako bi izbjegao refleksije.
 
Kako je bilo uobičajeno u to vrijeme, Rubens je imao veliku radionicu u kojoj je slikao, ali ponekad dopuštajući drugim slikarima da slikaju pojedine dijelove slike, a ponekad samo nadgledajući stvaranje slike.
 
[[Datoteka:Rubens - Judgement of Paris.jpg|thumb|250px|''Parisov sud'', 1630., ulje na platnu, Nacionalna galerija, London.]]
Njegova strast za slikanjem punašnih žena postala je pojmom za 'Rubensizam' ili 'Rubensovski', dok se koristi i izraz “Rubensovske” za punašne žene, naročito u Nizozemskoj.
 
Na aukciji kuće [[Sotheby's]] [[10. lipnja]] [[2002.]], Rubensova novopronađena slika “Masakr nevinih” prodana je za £49.5 milijuna, ili 76.2 milijuna USA $ lordu Thompsonu.
 
=== Kronološki popis poznatijih djela ===
8

izmjena