Florence Hartmann – razlika između verzija

'''Florence Hartmann''' (17. veljače 1963., -) [[francuska]] je novinarka i spisateljica. Od 1987. pisala je za ''[[Le Monde]]'' o [[Balkan]]u, a početkom 1991. o [[Jugoslovenski ratovi|Jugoslavenskim ratovima]]. Izvještaje je slala iz Beograda.<ref name="profil">{{cite web| publisher=bbc.co.uk| author=BBC News| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/8254318.stm| title=Profile: Florence Hartmann| date=14. rujna 2009| accessdate=3. lipnja 2013}}</ref> 1985. diplomirala je te stekla titulu magistra iz područja literature i stranih civilizacija na sveučilištu u Parizu. 1986. se udala u Beogradu za supruga iz bivše Jugoslavije, čiji je materinji jezik bio [[srpskohrvatski]]. S njim je dobila dvoje djece: sina 1988. i kćer 1989., koji su se rodili u Francuskoj.<ref>{{cite web| url=http://www.icty.org/x/cases/mrksic/trans/en/060525ED.htm| title=Mrkšić et al Trial: Transcript| date=25. svibnja 2006| publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju| accessdate=3. lipnja 2013}}</ref>

Kada je [[Slobodan Milošević]] završio u MKSJ-u na suđenju, Srbija je dala tribunalu povjerljive dokumente o njegovom režimu iz 1990-ih, ali pod uvjetom da se neki dijelovi "zatamne". Hartmann je imala uvid u te tajne spise te u knjizi ''Mir i kazna'' 2006. napisala da je MKSJ prihvatio cenzurirati dijelove koji su mogli uspostaviti vezu između Miloševićevog režima i [[masakr u Srebrenici|masakra u Srebrenici]]. MKSJ je regirao optužnicom protiv Hartmann za nepoštivanje suda objavljivanjem dokumenata koji su bili tajni za javnost.<ref name="profil"/> Presudom je kažnjena sa €7.000, što je izazvalo kontroverzne reakcije u svijetu medija i novinara, od kojih su neki javno stali u njenu obranu.<ref>{{cite web|url=http://www.refworld.org/cgi-bin/texis/vtx/rwmain?page=country&category=&publisher=ART19&type=&coi=BIH&rid=&docid=4e9437ce2&skip=0| publisher=UNHCR| title=ICTY: Hartmann case troubling | date=10. listopada 2011| accessdate=4. lipnja 2013}}</ref> Iako je Hartmann rekla da je uplatila traženu svotu, MKSJ je to opovrgnuo te izdao nalog za njeno uhićenje. 2011. ona je pobjegla u Francusku. Francuske vlasti su, međutim, odbile uhititi ju jer su mislile surađivati sa MKSJ-om jedino u izručivanju ratnih zločinaca, u što ne spada i progon osoba koje kritiziraju sam sud.<ref>{{cite web| url=http://articles.washingtonpost.com/2011-12-26/world/35288257_1_war-crimes-bosnian-contempt| author=Edward Cody| title=France refuses to arrest journalist sought by tribunal for former Yugoslavia| date=26. prosinca 2011| publisher=Washington Post| accessdate=3. lipnja 2013}}</ref> Ipak, usprkos uhidbenom nalogu iz Haaga, nastavila se slobodno kretati i u inozemstvu: 2012. posjetila je Sarajevo, povodom 20. obljetnice [[Opsada Sarajeva|opsade grada]], te tamo verbalno napala [[Carl Bildt|Carla Bildta]] jer je smatrala da on nije trebao biti na obilježavanju stradanja grada jer je prije govorio da je "Milošević dobar momak".<ref>{{cite web|url=http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/hartmann-napala-bildta-u-sarajevu-sto-ti-radis-tu-pricao-si-da-je-milosevic-dobar-momak.html| publisher=dnevnik.hr| title=Hartmann napala Bildta u Sarajevu: 'Što ti radiš tu, pričao si da je Milošević dobar momak!' | date=6. travnja 2012| accessdate=3. lipnja 2013}}</ref>

Hartmann je s vremenom postala vrlo kritična prema MKSJ-u. Još 2004. ukazala je na narušavanje neutralnosti tužilaštva tribunala kada je usvojeno novo pravilo prema kojem peteročlano sudsko vijeće kojeg pored predsjednika i potpredsjednika tribunala čine i trojica predsjedavajućih sudca Pretresnih vijeća, odlučuje da li se nove optužnice odnose na "najviše lidere, osumnjičene da su najodgovorniji za zločine u nadležnosti tribunala." Ukoliko ocijene da neka od optuženih osoba ne spada među "najviše lidere", suci od tada imaju pravo optužnicu vratiti tužitelju, nezavisno od težine zločina i uvjerljivosti pratećih dokaza.<ref>{{cite web| url=http://sense-agency.com/tribunal_(mksj)/del-ponte-ce-traziti-quotrazjasnjenjaquot-od-merona.25.html?cat_id=1&news_id=1986| title=Del Ponte će tražiti razjašnjenja od Merona| publisher=Sense Agency| date=14. travnja 2004| accessdate=4. lipnja 2013}}</ref> 2013. izjavila je da je oslobađajuća presuda u slučaju bivših šefova Državne bezbednosti (DB) Srbije, [[Jovica Stanišić|Jovice Stanišića]] i [[Franko Simatović|Franka Simatovića]], "najvidljiviji u nizu udaraca na kredibilitet Haškog tribunala u završenoj fazi njegovog rada" te dodala:

{{Lifetime|1963||Hartmann, Florence}}]]