Hirobumi Itō – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Edgar Allan Poe je premjestio stranicu Itō Hirobumi na Hirobumi Itō preko preusmjeravanja |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
{{Politički vođa
|ime=
|datum rođenja=[[16. listopada]] [[1841.]]
|mjesto rođenja={{flagicon|JAP}} [[Tsukari]], [[Japan]]
Red 15:
|stranka= Nezavisni <small>(do 1900)</small><br>[[Prijatelji ustavne vlade]]<br><small>(1900 - 1909)</small>
|potpis= Ito Hirobumi Kao.png
|supruga=
|zanimanje=
Red 76:
|vjera=
}}
[[Princ]] '''
Rođen je [[16. listopada]] [[1841.]] u [[Tsukari]]ju u porodici [[samuraj]]a. U mladosti je dobio izvrsno obrazovanje, a kao član [[monarhizam|monarhističkog]] pokreta ''[[Sonnō jōi]]'', dobio je priliku (kao jedan od [[Petorica iz Chōshūa|Petorice iz Chōshūa]]) studirati u [[London]]u. Iskustvo iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] rezultiralo je njegovim stavom da se u [[Japan]]u moraju provesti reforme po uzoru na Zapad. U Japan se vratio [[1864.]] i pokušao je odgovoriti svoj klan od rata sa stranim silama. U tom je periodu upoznao [[Ernest Mason Satow|Sir Ernesta Satowa]], uglednom britanskog intelektualca i [[japanologija|japanologa]], kasnije doživotnog prijatelja.
Nakon [[Restauracija Meijija|restauracije Meijija]], Itō je postao guverner jedne japanske prefekture, a [[1870]]. je poslan u [[Sjedinjene Države]] kako bi proučio zapadne valutne sustave. Sljedeće godine, uspostavio je japanski [[porez]]ni sustav. Kasnije iste godine, postao je dio [[Iwakurino izaslanstvo|Iwakurinovog izaslanstva]], japanske diplomatske misije koju su inicirali [[oligarhija|oligarsi]] Meiji perioda, te je dobio priliku da proputuje svijet. Već [[1873.]] postao je
Godine [[1885.]] uspio je u Japanu uspostaviti kabinetski sustav sličan europskim i tako oduzeti dotadašnjem vrhovnom dijelu, zvanom [[Daijō-kan]], moć odlučivanja, a [[22. prosinca]] [[1885.]] postao je prvi [[premijer]] [[Japan]]a. Ostavku je podnio [[30. travnja]] [[1888.]], ali je postao predsjednik novoosnovanog vijeća koje mu je omogućilo [[siva eminencija|vladavinu iz sjene]]. Godine [[1889.]] postao je prvi ''[[genrō]]'', a iste godine, što je znatno važnije za historiju Japana, izglasan je [[Meiji ustav]]. Itō je u ustav uveo pojam ''[[kokutai]]'', kojim je opravdana careva vlast preko njegovog božanskog porijekla i neprekinute nasljedne linije
Tijekom Itōva drugog premijerskog mandata ([[8. kolovoza]] [[1892.]] – [[31. kolovoza]] [[1896.]]), podržavao je [[Prvi sino-japanski rat]] i uspješno ispregovarao [[Sporazum iz Shimonosekija]] u ožujku [[1895.]] zajedno sa svojim ministrom vanjskih poslova, [[Mutsu Munemitsu|Mustuom Munemitsuom]]. Isto tako, uspio je ukloniti nepovoljne uvjete iz trgovačkog sporazuma s [[UK|Britanijom]] koji su uvelike štetili japanjskoj vanjskoj politici.
Njegov treći premijerski mandat ([[12. siječnja]] – [[30. lipnja]] [[1898.]]) bio je obilježen problemima sa stranačkom politikom. Njegove nove zakone i poreze odbili su i ''[[Jijūtō]]'' i ''[[Shimpotō]]'', zbog čega je on, kao čin osvete, raspustio [[Kokkai|parlament]] i raspisao izbore. Rezultat izbora bilo je spajanje obaju stranaka u jedinstvenu [[Kenseitō]], koja je osvojila većinu u parlamentu i prisilila Ita na ostavku. Ovaj događaj naučio je Ita lekciju o potrebi provladine političke stranke, nakon čega je [[1900.]] godine osnovao [[Rikken Seiyūkai]]. U to vrijeme, Itōv ljubavni život i afere bile su popularna tema brojnih karikatura i satira, što su njegovi politički protivnici često koristili protiv njega.
Itō je [[19. listopada]] [[1900.]] godine po četvrti put postao premijer, a u tom mandatu, koji je trajao do [[10. svibnja]] [[1901.]], naišao je na probleme u Domu perova (Gornji dom). Svjestan političkih izdaja, Itō je [[1901.]] podnio ostavku, ali je ostao na čelu vijeća dok su se na premijerskoj poziciji izmjenjivali [[Saionji Kimmochi]] i [[Katsura Tarō]]. U tom je periodu Itō dobio počasni doktorat [[Sveučilište Yale|Sveučilišta Yale]].
Red 92:
U studenom [[1905.]], nakon [[Rusko-japanski rat|Rusko-japanskog rata]], sklopljen je [[Japansko-korejski sporazum (1905)|Japansko-korejski sporazum iz 1905.]] između tadašnjeg [[Japan]]skog i [[Korejsko Carstvo|Korejskog Carstva]], kojim je Koreja postala japanski [[protektorat]]. Nakon sklapanja sporazuma, Itō je [[21. prosinca]] [[1905.]] postao prvi Generalni upravitelj Koreje. Godine [[1907.]], Itō je uspješno nagovorio korejskog cara [[Gojong]]a da abdicira u korist svoga sina, [[Sunjong]]a te tako osigurao sklapanje [[Japansko-korejski sporazum (1907)|novog sporazuma]] kojim je Japan dobio kontrolu nad korejskim unutrašnjim poslovima. Iako je Itō bio protiv potpadanja Koreje pod [[rusko carstvo|rusku]] ili [[kina|kinesku]] sferu utjecaja, bio je protiv [[aneksija|aneksije]] te je zagovarao protektorat. Kada je kabinet, na koncu, izglasao aneksiju, Itō je zahtijevao odgodu, nadajući se da bi moglo doći do revizije te odluke u bliskoj budućnosti. Problemi su stvoreni kada je moćna Japanska carska vojska, pod vodstvom [[Jamagata Aritomo|Jamagate Aritoma]], prisilila Ita na ostavku, [[14. lipnja]] [[1909.]] [[Atentat]] na njega je, vjeruje se, ubrzao proces aneksije Koreje.
Itō je [[26. listopada]] [[1909.]] stigao na željezničku stanicu u [[Harbin]]u, današnjoj [[NR Kina|NR Kini]], kako bi se susreo s [[Vladimir Kokovcov|Vladimirom Kokovcovim]], ruskim predstavnikom u [[Mandžurija|Manđuriji]]. Kada je izašao iz vlaka i krenuo se susresti s ruskim kolegom, korejski nacionalist i borac za samostalnost, [[An Jung-geun]], ispalio je šest metaka u njega. Tri metka završila su mu u prsima te je umro nedugo nakon toga.
{{Japanski premijeri}}
| |||