Politika (novine) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 12:
|osnivanje = 25. januar 1904 |
|politika = [[centrizam]]
|sjedište = Makedonska 29 <br> [[Beograd]], [[SrbijaJugoslavija]] |
|tiraž = 125.000 |
|ISSN = 0350-4395
Red 19:
}}
 
'''''Politika''''' je [[Srbija|srpski]]jugoslovenski dnevni list koji se izdaje u [[Beograd]]u s prekidima od 1904. godine i smatra najstarijim [[novine|novinama]] na području [[jugosfera|bivše Jugoslavije]]. Tokom svoje duge istorije, u kojima je prvim decenijama bila vlasništvo porodice [[Ribnikar]], je stekla veliki ugled i reputaciju [[novine od autoriteta|novina od autoriteta]]. Tu reputaciju poslednjih godina nastoji obnoviti nakon perioda [[Uloga srpskih medija u jugoslovenskim ratovima|kontraverzi]] vezanih uz [[raspad SFRJ|raspad Jugoslavije]], vladavinu [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i svoju ulogu u [[jugoslovenski ratovi|jugoslovenskim ratovima]] i uz njih vezanim događajima.
 
==Istorija==
Red 25:
Novine je godine osnovao [[Vladislav F. Ribnikar]] u tadašnjoj [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]], a prvi broj se pojavio 25. januara 1904. Otada je list izlazio sve do [[prvi svetski rat|prvog svetskog rata]] kada je bilo prekinuto dva puta - privremeno od 23. novembra do 21. decembra 1914. godine (tokom kratkotrajne [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] okupacije i [[Kolubarska bitka|Kolubarske bitke]]) te od 23. septembra 1915. do kraja rata. U međuvremenu je u ratu kao rezervni oficir poginuo Vladislav F. Ribnikar. Sa izlaženjem je ponovo počela 1. septembra 1919. u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]], ovaj put pod vodstvom Vladislavovog brata [[Slobodan F. Ribnikar|Slobodana F. Ribnikara]]. On je godine 1924. umro, a novi generalni direktor je postao njegov sin [[Vladislav S. Ribnikar]] pod čijim će vodstvom list nastaviti izlaziti sve do 6. aprila 1941. godine, kada je dalje izlaženje prekinuo [[aprilski rat]]. Ribnikar, koji je tokom [[Okupacija Jugoslavije|okupacije]] sarađivao sa vođom [[KPJ|jugoslovenskih komunista]] [[Tito]]m, je posle [[Beogradska operacija|oslobađanja Beograda]] 20. oktobra okupio svoje stare saradnike te je 28. oktobra započelo novo izlaženje koje će trajati tokom celog postojanja [[SFRJ|Druge Jugoslavije]], a tokom koga će neko vreme direktor biti i Vladislavov sin Darko Ribnikar.
 
Iako se za uređivačku politiku kraja 1980-ih pod vodstvom [[Živorad Minović|Živorada Minovića]] često navodi da je bila orijentisana na [[Velikaizdaju Srbija|velikosrpski]]odnosno [[nacionalizam]]zaveru izvanu pomogla dolasku Miloševića na vlast i izbijanju [[antibirokratska revolucija|antibirokratske revolucijenacionalizam]], Politika se u jednom kraćem periodu ogradila od Miloševićeve politike, te je 1992. tadašnji premijer [[Radoman Božović]] izneo ideju da se list nacionalizuje, odnosno pretvori u državno preduzeće. Zbog toga je došlo do štrajka novinara, i poslednjeg prekida izlaženja.
 
Dve godine kasnije, vlasnički udeo ''Politike'' je preuzeo [[Nemačka|nemački]] medijski koncern [[WAZ]], koji je u to vreme počeo kupovati niz uglednih i uticajnih listova na području [[Jugoistočna Evropa|Jugoistočne Evrope]]. Deset godina kasnije se WAZ počeo povlačiti sa Balkana, te je 2012. godine prodao vlasnički udeo kompaniji [[East Media Group]] registrovanoj u [[RusijaSSSR|RusijiSSSR]].
 
<!--
Red 41:
 
Vladislav Ribnikar, osnivač i odgovorni urednik, kada je podnosio prijavu vlastima naveo
je da će novine biti političke i nezavisne. Politika je dnevnik sa dugom i bogatom tradicijom, koja se zbog svog ugleda i uticaja smatra i jednom od nacionalnih instituacija u Srbiji. Čitalačku publiku lista Politika čine uglavnom srednje situirani i visokoobrazovani građani.
 
U svojoj dugogodišnjoj istoriji Politika je sarađivala sa brojnim značajnim kulturnim i naučnom stvaraocima. Najpoznatiji među saradnicima Politike bili su nobelovac [[Ivo Andrić]], srpski pisci i pesnici [[Miloš Crnjanski]], [[Branko Ćopić]], [[Jovan Dučić]], [[Branislav Nušić]], [[Desanka Maksimović]]... Svoje tekstove na stranicama Politike imali su i ser [[Vinston Čerčil]], [[Tomas Man]], [[Eduard Erio]] i drugi.[http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Sutra-uz-Politiku-Galerija-velikana.lt.html Galerija velikana]
 
Po profilu, danas Politika, spada u dnevno-političke novine koje se drže visoko-profesionalnih novinarskih standarda, list koji neguje kulturu dijaloga i slobodu izražavanja. List ima više specijalizovanih redovnih dodataka a među njima posebno se izdvaja Kultrurni dodatak. Politika izlazi u tri izdanja, sa štampanim tiražom većim od sto hiljada. Prodaje se u Srbiji i zemljama bivše JugoslavijeJugoslaviji.
 
Početkom ovog veka nastupa nova faza u razvoju „Politike”. Godine 2002. „Politika” je dobila poslovnog partnera – nemačkuzapadnonemačku medijsku kuću WAZ (West Allgemeine Zeitung). Nemači partner je 2012. godine prodao svoj udeo u vlasništvu u Politici.[http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/SNS-Politika-promenila-vlasnika.lt.html Politika promenila vlasnika]
 
 
Red 56:
je privukla pažnju javnosti sadržajem i tonom, ali i idejama izloženim u prvom članku prvoga broja. Manje ili više iznenađenu, publiku je zanimalo kako će visoka načela biti ostvarena i da li će samouvereni vlasnik, pod velikim teretom koji je podigao, pokleknuti ili pasti. Samo je [[Pera Todorović]], srpski novinar i pisac zaključio: „Ovaj će list svima našim listovima pojesti panaiju. Sve će sahraniti, i nas i naše listove...“
 
Prvi put izlaženje Politike je prekinuto 14. novembra 1914. godine da bi nastavljeno tri nedelje kasnije a list je održavan u životu u ratnim uslovima do 23. septembra 1915. godine. List se ponovo pojavio na ulicama Beograda 1. decembra 1919. godine ali u novoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
 
Do početka Drugog svetskog rata, „Politika” se nametnula i potvrdila kao kao najuticajniji zemlji, a poslednji broj međuratne „Politike” nosio je datum 6. april 1941. i izašao je iz rotacije dan ranije.
 
[['''Vladislav Sl. Ribnikar''']] odmah posle oslobođenja Beograda 20. oktobra 1944. godine okupio je petnaestak saradnika „Politike” i osamdesetak štamparskih radnika predvođenih Ignjatom Kriškom i tako ponovo vaskrsnuo list.„Politika” se ponovo pojavila pred čitaocima
u subotu, 28. oktobra 1944. godine u oslobođenom Beogradu. Dogodilo se još jednom da Politika obustavi izlaženje. Štrajk novinara i zaposlenih u leto 1992. godine organizovan je kako bi
se sprečila namera ondašnjeg premijera Srbije Radomana Božovića da Politiku pretvori u javno preduzeće.
 
 
U drugoj polovini prošlog veka list „Politika” i cela novinska kuća, koja je izrasla iz redakcije lista, beleže uspon u izdavaštvu i štampi. Politika je postala vodeća medijska kuća u jugoistočnoj Evropi. Taj put nije bio pravolinijski ni lak. Bilo je padova i uspona a „Politica” itekekao osetila posledice i težinu predratnih, ratnih, međuratnih, posleratnih, kriznih, inflatornih i svih drugih burnih vremena koja nisu štedela Balkan tokom 20. veka.
 
=== SLAVNA IMENA ===
Nema u srpskoj, pa ni u jugoslovenskoj (bivšoj) književnosti iole značajnijeg pisca koji
nije bio saradnik „Politike”. Neki od njih, kao što su Branislav Nušić i Milutin Uskoković, bili su novinari „Politike od osnivanja, a drugi su pisali književnu, pozorišnu
ili likovnu kritiku. „Politika” je vazda privlačila pisce svih generacija i raznih estetskih
Red 84:
*[[Živorad Minović]] 1985-1991
*[[Aleksandar Prlja]]
*[[Boško Jakšić]] (v.d.) 11. januar - 31. avgust 1994
*[[Dragan Antić]]
*[[Vojin Partonić]] 2000-2001
Linija 155 ⟶ 154:
 
{{Commonscat|Politika}}
 
[[Kategorija:Novine u Srbiji]]